Začetnik pustinjaštva koji je prošao strahovite kušnje

Rodio se oko 251. u Komi blizu egipatskog grada Herakleje (Herakleopolis Magna). Potiče iz bogate obitelji, a poslije smrti roditelja pobrinuo se za budućnost svoje sestre, poklonio zemlju susjedima, rasprodao imovinu, razdijelio novac siromasima.

Predaja kaže kako su ga u jednoj napuštenoj grobnici snašle strahovite kušnje, koje su ga fizički izmučile i pretukle, ali ga nisu dotukle. Prijatelj koji je brinuo o njemu, kad ga je našao u grobnici kako leži bez svijesti, odnio ga je u crkvu. Ljudi iz okolice čuvali su mu stražu. Usred noći Antun se osvijestio i ugledao pozaspale prijatelje oko sebe. Jedino je njegov vjerni prijatelj ostao budan uz njega. Antun ga je usrdno molio da ga odnese natrag i zaključa još jednom u grobnicu i tako vrati njegovim kušnjama. Nemoćan da ustane i moli, ležao je bespomoćno, dok je grobnica sva podrhtavala od utvara i divljih životinja. Pred Antunovim očima pojavljivali su se lavovi, bikovi, zmije, škorpioni i silovito ga napadali. Antun je ostao miran, na njihovo navaljivanje samo bi im dobacio: 'Kad biste bili jaki, bio bi dovoljan samo jedan od vas'. Uskoro nakon toga, grobnica koja se iz temelja potresla, ponovno je utihnula. Demoni i zvijeri zbunjeni su se povukli i nestali, bol u tijelu je prestala, otvorio se krov i grobnicu je obasjalo svjetlo. Svjestan da ima viđenje, Antun je osjetio svoje mirno disanje i upitao: 'Gdje si bio? Zašto se nisi pojavio u početku i zaustavio moje nemire'. Kristov glas mu odgovori: 'Bio sam ovdje Antune, ali čekao sam i promatrao tvoju borbu. Sada, budući da si ustrajao i nisi podlegao, bit ću zauvijek tvoj pomoćnik'.

Nakon te pobjede Antun je krenuo u pustinju.

Živio je u pećini, uzgajao stoku, obrađivao mali vrt i provodio samotni život u pokori i molitvi. Zatim se preselio na brdo Pispir (danas Der el Memum) pored Nila i tamo nastavio pustinjačkim životom. Godine 311. otišao je u Aleksandriju i javno, unatoč progonu cara Maksimilijana, bez straha propovijedao Kristovu vjeru kako bi ohrabrio kršćanske mučenike. Potom se vratio pustinjačkom životu, osnivao eremitske lavre i privukao nekoliko tisuća sljedbenika pustinjaka. Posljednje godine života proveo je u borbi protiv arijanskog krivovjerja.

Pripisuju mu se mnoga čudesa i smatra se začetnikom pustinjačkog i redovničkog života. Prvi njegov životopis napisao je oko 360. sveti Atanazije Aleksandrijski, a poslije su nastale i mnoge legende. U ikonografiji ga često prikazuju okruženog životinjama pa je u pučkoj pobožnosti postao zaštitnikom blaga i domaćih životinja.

Preminuo je 356. na brdu Colzim (Quzlum) nedaleko Crvenog mora u Egiptu, u dobi od oko 105 godina. Zazivaju ga kod kožnih bolesti, padavice, otrovanja, kuge i amputacija, a zaštitnik je životinja, domaćih životinja, posebno svinja, stada, košarača, metlara, mesara, kobasičara, grobara, pustinjaka i redovnika te mnogih naselja, župa, crkava, kapela i samostana diljem svijeta i hrvatskih krajeva.