U susretu Marije i Elizabete

Krist ulazi u svijet. Božje utjelovljenje je potpuno i sazrijeva dan njegova porođenja. Navršava se vrijeme. Zadnja nedjelja donosi nam izvještaj u kojem Marija dolazi u pohode svojoj trudnoj rođakinji Elizabeti koja je u poodmakloj dobi i u visokom stupnju trudnoće. Marija joj dolazi kako bi pomogla svojoj rođakinji u svemu potrebnom. Uputila se iz Nazereta u gorje kako bi sa ostalim ženama sve pripravile za rođenje Elizabetinog djeteta. A osobito kako bi sve pripravile za porod. Za sve je taj događaj bio pod prismotrom. Upravo zbog njezine dobi i treba svu pomoć koja joj se može pružiti.

Toliko se brige vodi kao i danas upravo kada dolazi prinova u obitelj. To je događaj koji je ozbiljan. Svatko sa zebnjom iščekuje taj dan u koji će ugledati ono dijete koje majka nosi u svojem krilu pod svojim srcem. Danas su naše pripreme malo drugačije. Sve se čini prije poroda da sve bude spremno. Danas se sve nabavlja, kupuje, sprema, dezinficira. Pripravlja se dječja soba u boji koja će označavati spol jer je već važno sve znati naprijed. Nabavka i lista potrebština je pomno isplanirana. Računa se i na babine svih onih koji žele vidjeti prinovu.

Ova priprava i pomaganje u starom Izraelu pretpostavljala je prije svega molitve i zahvalne psalme za hrabrenje trudnice a onda sve ostalo. Zato je ovaj događaj susreta Marije koja dolazi s puta uvelike drugačiji. Kriza vremena u kojem jesmo toliko je potrebna ovih susreta blagovjesti. U kojem ćemo postati donositelji Boga jedni drugima. Premda se sve već sprema i sve naše domaćice, majke, supruge, žene su sve rastrešene i već pomalo umorne od svega i dalje se neumorno pripremaju kako bi ovi dani koji slijede bili svečani i blagoslovljeni svakim blagoslovima njihovih umijeća. Spremanje kuće priprema blagdanskog stola i sve to sprema se za tako dragocjen dar. Taj dar je susret sa svojim najbližima za stolom mira i ljubavi. Ispred nas su dani u kojem se i mi uspinjemo u gorje svoga duha kako bi smo se susreli s rođenjem Spasitelja. Svaka priprema bi bila uzaludna ukoliko ona duboko neće imati drugačiji svetiji susret. Sve namjernice koje su spremne ili će se zgotoviti za koji dan ništa neće značiti ako ih nećemo moći podijeliti s onima koji su nam najbliži i najdraži.

Zato nam susret Marije i Elizabete pomaže da se zastane i promotrimo ono bitno za nas vjernike. Da promotrimo kakvi smo, tko smo i jesmo li oni koji nose Boga onima koje volimo. Božić koji kalendarski očekujemo poziva nas na okupljenje. Svi smo mi različiti i imamo kao svoje vizije proslave blagdana. Dani božićne svetkovine za mnoge naše vjernike bit će mučni. Mnogi su zaboravili svoje najbliže. Djeca su svoje roditelje marginalizirali. Važnije su Božićne žurke nego li voljeni. Posvećuju se proslavi nekih novih bezbožnih božića koji pružaju samo prividnost zadovoljstva. Možda je ženi bitnije proslaviti Božić s njezinom rodbinom dok muževe roditelje zaboravlja i konstantno zapostavlja a od njih traži obdarivanje. Možda ti ne spadaju u neke njihove elitne i elitističke skupine ali su roditelji koje treba poštovati i cijeniti. Danas je sve prestiž pa i sve proslave u kojem je bitno ono što nema duše. Bitno je biti za uređenim stolom od mnoštva pjatanci koji će se naslikavati za društvene mreže ali za tim stolom se sve vidi. Stol je mjesto u kojem se otkrivamo. To je mjesto na kojem se vidi svaki društveni status. Od svega stol ljubavi nalazi se u našoj kući. Samo taj stol nudi ljubav i susret s Bogom. Susret koji nam otvara put u kojem će Bog sići u našu stvarnost priprema nas za svetkovanje ljubavi koja je najjača poveznica. Roditelji nisu kasice prasice kako se to danas promatra oni su blagoslov koji se poštuje i ljubi do kraja. Onako kako su oni nas podizali i sebe žrtvovali za nas.

U susretu Marije i Elizabete zrcali se ljubav u kojem se susreću dvije blagoslovljene žene koje će svojim trudnoćama i porodima razveseliti svijet. Elizabeta je zatečena dolaskom Marije jer nije bilo nikakve najave njezinog dolaska. Ulazi u njezinu kuću i zove je. Danas majka Marija dolazi u pohode svakom od nas da nam nanovo da nove snage i novi poticaj za ljubljeni susret s Bogom. Ohrabrimo se ispuniti Duhom Svetim, Duhom Božjim i prepoznati koliko nas Bog ljubi. Radimo na sebi jer ovi su dani najbolji poticaj obnove. Tamo gdje je bio zaborav da se nanovo dogodi susret. Tamo gdje je prebivala ravnodušnost da se otvori prostor milosti. Tamo gdje je bio strah da nastane beskrajna ljubav. Nosimo u svoj život ono što nas čini vjerodostojnim vjernicima. Radost danas kuca na tvoja vrata. Otvori ih svom Gospodinu i pripravi se dostojanstveno za ljubav kojoj nema kraja.

don Damir Bistrić