Sveti Ivan Svitnjak ‘došao’ u plamenu

Običaj paljenja krjesova na taj dan bio je prisutan kod Rusa, Poljaka, Čeha, Slovaka i dr. Neki etnolozi paljenje ivanjskih krjesova vide kao ostatak Sunčeva kulta.
U živoj je narodnoj tradiciji sv. Ivan zaštitnik vrela voda, te na izvorskoj vodi treba okupati prije izlaska sunca.
Stariji i djeca bi se veselili do pola noći, a poslije toga su odlazili kućama. Djevojke i mladići ostajali su kod krijesa do zore. Kad bi vatra jenjala mladići su preskakali krijes "jedni ovamo, a drugi onamo". Skakali su, vjerujući da im preko ljeta buhe ne će gristi noge. Djevojke su jedna drugoj tri puta preko vatre bacale povezane rukoveti cvijeća. To se cvijeće na Sv. Ivana stavljalo na strehu i u rupice u zidu, te se vjerovalo da će tako godina biti rodnija sijenom. Seljaci su uoči Sv. Ivana po poljima palili male krjesove vjerujući da će tako dozvati jaču sunčanu toplinu i da će im polje bolje roditi. Te je običaje cijelu noć pratila zvonjava crkvenih zvona.

Prema drevnoj tradiciji pale se i preskaču velike vatre uz riječi: "Od Ivana do Ivana, od vode do vode, da me noge ne bole! I ruke, i noge, i glava, i duša..." Pjesma ide dalje, u molitvu za cijelo malo misto: "Od Ivanje do Petrove - da nas vile ne pohode..."

U Bosni i Hercegovini se do naših dana sačuvao običaj paljenja svitnjaka u sumrak prije blagdana Sv. Ivana. Donedavno je bio običaj da se svitnjak pali kod svake kuće i da se na najuočljivijim mjestima pale veliki svitnjaci. Pastiri su se natjecali tko će imati veći i bolji svitnjak. Oko svitnjaka se okupljao mlađi i stariji svijet. Mlađi su se igrali oko svitnjaka, a stariji su sjedili. Kada bi svitnjak dogorijevao i plamen mu se smanjio mladići su ga preskakali. Od osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća nekoliko obitelji kod kuća zajednički zapale svitnjak.
Do danas se sačuvao običaj da se ujutro prije izlaska sunca po pepelu svitnjaka hoda ukrug moleći tri puta Vjerovanje, a nakon toga se, također, prije sunca umiva i kupa na izvorskoj vodi. Vjeruje se da će se time spriječiti naboji, bradavice i kurije oči na nogama te da će se tako izliječiti i spriječiti kožne bolesti.
Mnoga su kultna vrela diljem Bosne i Hercegovine kojima narod hodočasti i pripovijeda o čudotvornim izlječenjima na njima. Takva su primjerice: Jakovljevo vrelo kod Kreševa (Vrelo Jakova Markijskoga), Mrtvalj u Podmilačju kod Jajca, Svrabivica u Perićima kod Prozora (Rama), Vrilo u Knešpolju kod Širokoga Brijega, i mnoga druga.
Pepeo je u kršćanskoj simbolici znak pokore i obraćenja. Na Pepelnicu (Čistu srijedu) stavlja se pepeo na čelu što označava početak korizme koja počinje s tim danom. Pepeo simbolizira smrt tijela i prolaznost ovozemaljskoga života.
Voda je magijski izvor moći, a u kršćanstvu simbolizira pranje, čišćenje i nevinost. Vatra, pepeo, ugljevlje od krijesa, izvorska voda, zelenilo, vijenci od cvijeća u ivanjskim obredima imaju apotropejske karakteristike.

Sveti Ivo crkvu gradi,
ni na nebu, ni na zemlji,
neg u zraku, u oblaku.
Ni drvetom, ni kamenom,
nego lišćem od bršljana.
Tu je Isus dolazio,
mladu misu govorio.
Tu Marija dolazila,
I Isusu govorila,
da oprosti svim grešnicim.

Sveti Ivo Krstitelju,
dragi Božji prijatelju.
Tebe molim, moli za nas,
u potrebi pomozi nas:
sada, uvik, na kraj smrti naše,
pored ove gorke čaše.
U ljubavi da živimo,
u pokori da umremo.
Sina Božjeg da vidimo,
da se s njime veselimo
po sve vike vikova.

Amen.

Krijesovi su se palili i za Dan sv. Petra i sv. Pavla (29. lipnja) po jadranskom području i Bosni.