Sveti Ilija je svetac bogate pučke tradicije

Sveti Ilija iz Tišbe u Gileadu (današnji Jordan) bio je najveći prorok Sjevernog kraljevstva u 9. stoljeću prije Krista.

Živio je u vrijeme kraljeva Ahaba i Ohozije. Kao putujući prorok pripada malobrojnim starozavjetnim svecima koje Rimska crkva ima u kalendaru. O njemu najviše znamo iz Prve i Druge knjige Kraljeva. Život mu je bio buran, što najbolje ilustrira, kako ćemo vidjeti, njegova borba s kraljem Ahabom i njegovom ženom Izabelom. Spomendan svetog Ilije slavi se 20. srpnja.

Izazvao na dvoboj 450 Baalovih svećenika

Bog je poslao Iliju da opakom kralju Ahabu, oko 860. prije Krista, navijesti veliku sušu. Pred kraljem koji je poubijao sve izraelske svećenike i širio štovanje bogova, Ilija se morao skrivati, a hranu mu je u pustinju donosio gavran.

U Sarepti Sidonskoj, Iliju je hranila neka udovica kojoj je molitvom oživio mrtvog sina. Nakon tri sušne godine, vratio se Ilija Ahabu i izazvao na dvoboj 450 Baalovih svećenika.

Na gori Karmel priredili su pred Ahabom dva junca na dva žrtvenika. Ilija je tad rekao: 'Sad prizovite vi svoje bogove, a ja ću prizvati svojega Boga Jahvu'. Onaj koji pusti oganj na žrtvu, pravi je Bog. Iako su Baalovi svećenici vikali od jutra do podne: 'Baale usliši nas!', odgovora nije bilo.

Ilija im se rugao: 'Vičite jače, možda vam bogovi spavaju'. Pred večer, Ilija je oko svog žrtvenika iskopao jarak, sve polio s puno vode i pomolio se: 'Jahve, pokaži danas da si ti Bog Izraelov!' Tada je pao oganj s neba, spalio žrtvu na žrtveniku i osušio vodu u opkopu. Sav narod pao je na zemlju kličući: 'Jahve je Bog!' Nakon toga, Ilija se pomolio za obilnu kišu, i zaista, pala je obilna kiša.

Kad je došlo vrijeme da Ilija pođe sa Zemlje, poveo je sa sobom učenika Elizeja. Zajedno su došli su do rijeke Jordan. Ilija je plaštem udario po vodi, ona se rastavila na jednu i drugu stranu te su prešli po suhom. Išli su dalje i odjednom su se pojavili ognjeni konji i kola, a Ilija se počeo s njima dizati prema nebu.

Ciklus priča o svetom Iliji donose 'Knjige kraljeva': 'Uznesen je na nebo i opet će doći kao preteča Mesije'.

Kod Isusova preobraženja na Taboru, u opisu trojice evanđelista, nalazimo Mojsija i Iliju kao najznačajnije osobe Starog Zavjeta. Sveti Jakov u svojoj poslanici opisuje Iliju kao uzor uspješne molitve: 'Mnogo može molitva pravednika, ako je žarka'.

Proroku Iliji pripada značajno mjesto u kršćanskoj predaji i djelima Svetih Otaca. U pučkom vjerovanju Ilija zapovijeda gromovima, zato se i naziva Ilija gromovnik, a štiti od oluje, groma i vatre.
Vjerovalo se da Ilija vozi kola po oblacima zbog čega dolazi do sijevanja i grmljavine. U pričama kazivača postoje i njegovi pomoćnici: u Podravini to je Fašnik koji je pokazivao koga treba da pogodi munja, a u Dalmaciji je bila Irudica koja je punila gromove.

Međutim, i bez svojih pomoćnika Sv.Ilija je u narodu bio oduvijek smatran moćnim svecem slavnog imena: Ilija Gromovnik. Za razliku od ostalih svetaca, prema Iliji su se odnosili sa posebnim strahopoštovanjem i za njegov dan su važila stroga pravila ponašanja. Na kraju krajeva on je bio taj koji upravlja munjama i gromovima.

Sveti Ilija je zaštitnik zrakoplovaca i zrakoplova, čuvar od oluja, gromova i vatre, a priziva ga se kao pomoćnika u nevolji.

Legenda o postanku i rođenju Sv. Ilije kazuje slijedeće: Nakon što je Bog stvorio Adama, vrag je isto poželio stvoriti svoga čovjeka koji će ga slušati i slaviti ga. Od zemlje vrag načini Iliju, ali mu nikako sam nije mogao udahnuti život. Ponizno je zamolio Boga da on to učini. Bog mu nije htio uslišiti želju jer bi to vragu bila velika opasnost i muka. Međutim, vrag je uporno tražio i molio, te mu Bog konačno Iliju oživio. Opasnost i muku koju je bog vragu najavio, to mu i ostvario. Bog je obvezao tek rođenog Iliju da mora odasvud ganjati vragove u pakao.Tako Ilija i dan danas ganja vragove u pakao, a oni ga se boje i bježe pred njim kao pred svojim najvećim neprijateljem

Prema Svetom pismu " Ilija je podignut u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima".

U narodnoj predaji postoji šaljiva poštapalica o nagovaranju Ilije da udari gromom babe jer su previše brbljave i ogovaraju:

Oj Ilija gromom babe tuci

A ti, vraže, u jamu ih vuci.

 

Sveti Ilija valja bačve (grmi)

Sveti Ilija ne zna da ga slave, ali da zna, sve bi stuka, zapalio i rastra ljude.

Sveti Ilija gromom ubija.

Od Sv. Ilije haljine sve milije.

Sv. Ilija jaše ognjene konje, gađa se munjama i upozorava s gromovima.

Ako je na Ilinje kiše, bit će je još i više.

Kiša na Ilinje ne donosi milinje.

Ilija žeže.

Sv. Ilija je pitao Boga kada mu je imendan, da bi ga proslavio, ali Bog mu znajući njegovu vatrenu narav, a i zbog zaštite ljudi nije htio reći, jer Ilija jako voli pucanje i grmljavinu.

Na dan Sv. Ilinje ne smije se voziti žito, jer će tada u njega udariti grom.

Na dan Sv. Ilije mora se ići u crkvu k svetoj misi da grom ne udari u stambene prostorije.