Sveta Klara Asiška

11. kolovoza Crkva liturgijski časti svetu Klaru Asišku, koja je, slijedeći ljepotu siromašnoga Krista koju joj je svojim životom otkrio njezin sugrađanin sv. Franjo Asiški, napustila aristokratsku lagodnost i posvetila se služenju najmanjima. Svojim je pak djelovanjem potaknula i druge djevojke, koje su po svetoj Klari nazvane klarise.
Sveta Klara Asiška je rođena u plemićkoj obitelji 1193. god. u talijanskom gradu Asizu (Assisi). Oduševljena idealom siromaštva koji je pronosio njezin sugrađanin i suvremenik sveti Franjo Asiški, odlučila je, unatoč protivljenju svoje obitelji, pobjeći od kuće i pridružiti se subraći svetog Franje, koji su obitavali u crkvici Porcijunkuli. To je učinila, iskravši se noću, u svojoj 18. godini 1211. god.

Mala braća su joj napravila mali samostan uz crkvicu svetog Damjana, u koju su s njom došle živjeti i druge djevojke nošene istim idealima siromaštva, čistoće i poslušnosti, a nazvane su siromašne gospođe ili, po njoj, klarise. Klarise pripadaju drugom franjevačkom redu, a žive prema Pravilu koji je napisala sveta Klara - prvom pravilu koji je napisala jedna žena. Sveta Klara je ostala na čelu reda sve do svoje smrti 11. kolovoza 1253. god., odnosno narednih 40 godina, a kasnije su joj se pridružile i njezina majka i sestre.

Iako je živjela samozatajnim, jednostavnim i pobožnim životom, njezina je svetost svima bila uočljiva, pa ju je već dvije godine nakon smrti papa Aleksandar IV. proglasio svetom. Štuje se kao zaštitnica očnih bolesnika, lijepog vremena, zlatara, vezilja, televizije itd, a spomendan joj se slavi na dan smrti - 11. kolovoza.

Danas u svijetu ima oko 20.000 klarisa, koje su rasprostranjene po svim kontinentima i djeluju u oko 950 samostana. U hrvatskim krajevima imaju svoje samostane u Zagrebu, Požegi, Splitu i Brestovskom kod Kiseljaka.

O svetoj Klari je papa Benedikt XVI. održao prigodnu katehezu koja se može pročitati ovdje.