Sudar ne bi detaljno o odreknuću, a za dalje kaže 'ima posla koliko vam Bog hoće'

Vijest da mons. Pero Sudar neće više biti pomoćni biskup vrhbosanski prolomila se iz Vatikana. Kratko je priopćeno da je papa Franjo prihvatio njegovo odreknuće. O razlozima nije govoreno ni iz Vatikana, ni iz Sarajeva. Ubrzo nakon vijesti o odreknuću iz Vatikana kardinal Vinko Puljić, upitan o razlozima zbog kojih je biskup Sudar molio Svetog Oca da prihvati njegovo odreknuće, za KTA kaže: „Meni nije poznat tekst kojeg je napisao Svetom Ocu, ali znam da je spomenuo zdravstvene razloge“.

Sudara smo kontaktirali telefonskim putem, a stajališta je da nije potrebno razlagati i obrazlagati razloge, te „ulaziti u mlin vijesti koji nas melje“. Ustvrdio je da je on osoba koja će svoju dužnost obnašati il' potpuno ili nikako, te da se radi o njegovoj osobnoj procjeni. Upitan o kardinalovoj izjavi da se radi o zdravstvenim razlozima, istaknuo je da već duže vrijeme njegovo zdravstveno stanje nije dobro. Upitan što će dalje raditi kazao je da ima mnogo toga neurađenog, 'posla koliko vam Bog hoće'.

Podsjetimo, Tiskovni ured Svete Stolice, 18. listopada 2019. objavio je da je Sveti Otac papa Franjo prihvatio odreknuće od službe koje je zamolio pomoćni biskup vrhbosanski mons. Pero Sudar, prenosi Katolička tiskovna agencija. Mons. Pero Sudar rođen je 3. srpnja 1951. u Barama, općina Konjic, župa Solakova Kula u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Osnovnu školu pohađa u Barama i Seonici, a gimnaziju kod Isusovaca u Zagrebu i Dubrovniku. Filozofsko-teološki studij završava u Sarajevu, gdje je 29. lipnja 1977. zaređen za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Nakon jednogodišnjega pastoralnog iskustva u župi Komušini upućen je na studij kanonskoga prava u. Rim. Tijekom šestogodišnjeg studija u Rimu na Papinskim sveučilištima Gregorijana i Urbanijana doktorirao je iz kanonskog prava na temu Pojam fizičke osobe u zakonodavstvu Crkve te završio studij ateizma i Rimske Rote. Po povratku u Sarajevo, u jesen 1985., povjerena mu je služba sudskog vikara i člana Ordinarijata. U ljetnome semestru 1986. počinje predavati na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji, a u jesen 1989. izabran je za dekana i rektora Vrhbosanske katoličke bogoslovije. U tome razdoblju u domaćim i stranim časopisima i knjigama povremeno objavljuje radove s područja pravne tematike i pedagogije.

Za naslovnog biskupa Selje i pomoćnog biskupa Vrhbosanske nadbiskupije imenovan je 10. svibnja 1993., a posvećen je u tijekom rata u katedrali u opkoljenom Sarajevu 6. siječnja 1994. U Biskupskoj konferenciji BiH vršio je službu generalnog tajnika, predsjednika komisije “Pravda i mir” i Komisije za odnose s državom BiH, a bio je i predsjednik Katehetskoga vijeća i Nadzornoga vijeća Caritasa BiH. Predsjednik je Vijeća HBK i BK BiH za inozemnu pastvu i Pedagoškog vijeća Sustava katoličkih škola za Europu BK BiH. S ciljem pomoći i materijalne obnove Nadbiskupije, već tijekom rata i poraća uspostavlja veze i sklapa partnerstva između stotinjak biskupija i župa u inozemstvu i porušenih župa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. U svojstvu promicatelja projekta “Škola za Europu” godinama skrbi za obnovu i gradnju potrebnih objekata i organizira djelovanje katoličkih školskih centra na području Nadbiskupije.

K. Perić