Stavimo lampaše s križem na grobove svojih najmilijih

Otkrio sam zapanjujuće činjenice od uspostave hrvatske države do danas. Križ, kao neizostavna identifikacija hrvatskog katoličkog puka, srastao je s mladom Hrvatskom državom i njenim braniteljima, tako da se prije dvadesetak godina nije moglo naći niti lampaša na groblju bez tog svetog znaka.

Zadnjih godina teško ga je uopće vidjeti na lampašima. Najprije je nestao s limenog poklopca, valjda pod izlikom da je proizvođačima lampaša lakše izrezati krug nego križ na poklopcu. Osim toga poznato je da se limeni poklopci proizvode iz otpadnog materijala što prouzročuje da se često s nutarnje strane poklopca mogu vidjeti svakojaki neprimjereni prizori poput poznatog slučaja jednog proizvođača s porno filmom. Zadnje desetljeće križ postupno nestaje i s plastičnog omotača. Danas, među čudesnim oblicima lampaša jedva da ćemo naći na svakom petom križ. Ako ga i nađemo on je iz godine u godinu sve manji, ili je samo na svakoj drugoj plohi omotača. Možda zato da se lampaš može okrenuti kako se križ ne bi vidio?

Što je ustvari znak križa?. Svakom kršćaninu je potrebit misterij Križa kako bi spoznao svu dimenziju Objave i puninu Božjeg djelovanja. Križ je potrebit da se spozna Krist, pravi Bog i pravi Čovjek, Bog- Jedan i Trojstven, Bog- bit ljudskog življenja. Križ u sebi ima nešto strašno što mu se ne smije oduzeti. Na njemu su vršena najokrutnija smaknuća koje je antika poznavala koja se jedino nisu primjenjivala na Rimljane jer bi se time okaljala rimska čast. Činjenica je da je na taj način bio pogubljen i najčistiji od svih ljudi, onaj koji je puno više od običnog čovjeka, dovodi do toga da se ljudi ponajprije uplaše sami sebe. Međutim, taj ključni događaj ljudske povijesti ne ostaje na nekom zastrašivanju jer nas s križa ne gleda gubitnik i očajnik, već dobrota raspetog Krista koja iz tog užasa navješćuje novi život. Smrću na križu Isus je ispravio Adamovu krivnju, spasio je i otkupio čovječanstvo, kako pravednike starog Saveza i sve one koji su bili posvećeni milošću Božjom u pretkršćansko vrijeme te čekali u predvorju Nebesa, tako i sav budući ljudski rod koji će slijediti Kristov nauk.

Blagdan Svih svetih (današnji sekularizirani svijet naziva taj blagdan Dan mrtvih, što je potpuno netočno prema kršćanskom nauku pošto je smrt samo prijelaz u novi život sjedinjen s Bogom) je spomendan na sve svete iz cijelog svijeta, ne samo na svete mučenike i one koje je Katolička crkva uzdigla na čast oltara ili stavila u kalendar, već i na sve one znane i neznane koji su učinili velika djela ljubavi prema Svevišnjem. Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih je svetkovina duša kada na grobljima u najdubljoj molitvi, kontemplaciji i meditaciji „razgovaramo" s našim najmilijima. Dok se molimo, žalimo i kitimo grobove svoje pokojne rodbine, mistična slika groblja dokazuje nam da se život ne odvija samo na zemlji, da postoji neuništivost duhovnog života. Naše molitve i ljubav prema pokojnicima omogućuju pokojnicima brži ulazak u Nebo. Za to vrijeme naši pokojnici bdiju nad nama, motre nas, mole se za nas, šapću nam i daju nam neki mali znak da budemo uz njih, da se ne damo zavesti klopkama đavla, odnosno da na svom putu kroz ovaj zemaljski prolazni svijet ne promašimo put za Nebo.

Zapaliti svijeću na grobu nije samo puki simbol. Svijetlo i rastopljeni vosak svijeće je simbol Isusa Krista koji je zbog nas bio razapet na križu. Svijeća označava Kristovu nazočnost: na Oltaru, pred tabernakulom, kod čitanja Evanđelja. Svijeća nas prati kod svih Svetih sakramenata: na krštenju, Svetoj pričesti, kod vjenčanja, pa sve do samrtničke postelje. Križ i svijeća duboko su povezani i neodjeljivi na grobljima. Da nije bilo Muke, Križa i Uskrsnuća uzalud bi bili naši odlasci na groblja jer sjećati se svojih pokojnih mogli bi jednako tako i kod kuće. Pokojni bi ostajali vječno tamo gdje su pokopani, bez mogućnosti vječnog života. Zbog Križa kršćani dolaze na groblja. Zbog Križa će baštinici Kristova nauka Njegovim drugim dolaskom dobiti produhovljena tijela i uskrsnuti s njim u vječnoj slavi.

Vratimo se pitanju, zašto se sustavno „briše" križ s pogrebnih lampaša? Ako je u današnjem desakraliziranom i dekristijaniziranom svijetu, gdje nažalost ni Hrvatska nije endem, križ pod izlikom vjerskog pluralizma i tolerancije prema drugim religijama izbačen iz državnih i javnih ustanova, škola, televizija (samo još posljednji pregalaci među TV voditeljima nose križ oko vrata - zato vjerojatno i nastupaju u sporadičnim emisijama), zašto se i ciljano izbacuje kao simbol i iz katoličkih blagdana? Komu smeta križ na katoličkom groblju, na lampašima na isključivo katoličkim blagdanima: Svi sveti i Dušni dan? Zar i tu vrijedi pravilo „laičnosti države" koju je tako zdušno branio bivši hrvatski predsjednik? Je su li krivci samo mnogobrojni proizvođači lampaša u Hrvatskoj ili pak naručitelji i njihovi gospodari?

Zašto u svemu tome ne posumnjati i u đavolju opsjenu! Ateizam i sotonizam su ideologije blizanca, jedni i drugi slave kult čovjeka i religiju „zlatnog teleta". Ne zaboravimo, uoči Svih svetih, u noći 31. listopada na 1. studenog je svetkovina Halloween (Noć vještica) posvećena poganskom keltskom gospodaru smrti (đavlu) Samhainu. Hrvatske TV-kuće sa sumanutom medijskom pompom propagiraju taj neopoganski blagdan ( vjerojatno kao alternativu blagdanu Svih svetih) jednako kao što i za najveće katoličke blagdane Uskrs i Božić prikazuju filmove čudovišnih demonskih svjetova, o onom magičnom dječaku, zlatnim prstenima, svijetu okultizma i tame, svijetu vilenjaka, čarobnjaka i kojekakvih čudovišta. Poklonici Noći vještica također pale svijeće u dupljima bundeva. Kome je namijenjeno to svijetlo? Prisjetimo se da je i Lucifer „svjetlonoša", negdašnji najsjajniji anđeo i najsvjetliji mit jedne pobune. On je svojim padom izgubio samo milost Božju, ali ne i svoju narav i moć koja nadkriljuje i sve ostale anđele na Nebu. Razboriti katolik bez ikakve premise mora posumnjati što to neki proizvođači i trgovci lampaša bez križa imaju na umu? Možda čak i Luciferovo svijetlo, svijetlo Halloweena?

Mi kršćani, ne budimo toliko lakovjerni i prostodušni, prozrimo onu drugu stranu i ne stavljajmo na grobove svojih najmilijih lampaše bez križa, jer onaj koji je križ izbacio jako dobro zna zašto je to učinio. Budimo i svjesni svog „ekskluziviteteta", ali i činjenice da je naš puno veći grijeh od nekršćana ako zastranimo u apostazi, herezi ili idolatriji. Zato dignimo glas i protiv neopoganstva Halloweena koje pod krinkom „bezazlene igrarije" razara duše naše djece.

S Kristom i križem tijekom predstojećih blagdana Svih svetih i Dušnog dana iskažimo poštovanje prema pokojnicima.

Svjetlo Vječno svijetlilo njima. Počivali u miru!

medjugorje-info.com