SLUŽAVKE MALOG ISUSA 'Nek' živi Mali Isus u Sarajevu i svima nama'

Služavke Malog Isusa u Sarajevu su u prosincu proslavile pola stoljeća postojanja, te stoljeće od smrti utemeljitelja nadbiskupa Stadlera. Proživljavale su sudbinu svoga naroda, dva puta porušene, protjerivane, no uvijek se vraćale, gradile i obnavljale. Prigodom ovih važnih obljetnica razgovarali smo s provincijskom glavaricom Družbe, sestrom Mariom-Anom Kusturom. „Pokušavamo u ovom gradu biti otvorene za sve ljude i njihove potrebe prema našim mogućnostima i to je ono što nas čini sretnima. Neka Mali Isusu živi u ovom gradu i u svima nama!“, kaže sestra Maria Ana upitana kako je sestrama živjeti u Sarajevu.

Razgovarala: Kristina Perić/Hercegovina info

Sestre Služavke Maloga Isusa Sarajevske Provincije Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije 8. prosinca 2019. obilježile su 50. obljetnicu svoga postojanja i proslavile Dan Provincije te 101. obljetnicu smrti Sluge Božjega nadbiskupa Stadlera, prvog Vrhbosanskog nadbiskupa i utemeljitelja Družbe. U kakvom su ozračju protekli za vas važni datumi?
-Provincija Bezgrešnog Začeća BDM, pripada Družbi Sestara Služavki Maloga Isusa koja je osnovana u Sarajevu 1890. godine od prvog nadbiskupa vrhbosanskog, Sluge Božjeg nadbiskupa Stadlera. Mi smo jedina Družba osnovana u Sarajevu i to je ono što nas čini specifičnima, jer se smatramo domaćim sestrama ukorijenjenima u bilo hrvatskoga naroda, čiju sudbinu dijelimo već 129. godina. Naša Provincija je osnovana 1969. godine odlukom generalnoga kapitula Družbe u Zagrebu. Iste godine osnovane su i zagrebačka Provincija presvetog Srca Isusova i Marijina sa sjedištem i Provincija sv. Josipa sa sjedištem u Splitu. Ova odluka je donesena radi lakšeg upravljana Družbom. Mi inače svake godine obilježavamo Patron naše Provincije na Bezgrešno, kao i spomendan smrti našeg utemeljitelja SB, nadbiskupa Stadlera, a ove godine željele smo u 50. obljetnici zahvaliti Gospodinu i Bezgrešnoj za sve milosti koje smo primile kroz proteklih 50, godina kao i kušnje i patnje koje su nas više Bogu približile. Ovoj proslavi prethodila je 7. prosinca svečana Akademija u Vrhbosanskoj Bogosloviji u Sarajevu. Također smo se mi sestre duhovno pripremale za ovu proslavu svečanom trodnevnicom u našoj Kapelici u našem samostanu Egipat u Sarajevu.

Kažite nam nešto o misiji Sarajevske Provincije Služavi Maloga Isusa, njihovoj vodilji, povijesti, budućnosti?
-Naša Provincija Bezgerešnog Začeća BDM danas ima 72. zavjetovane sestre i dvije sestre novakinje. Raspoređene smo u našim samostanima: Sarajevo, Gromiljak, Vitez, Maglaj, Doboj Čardak, Neum, Slavonski Brod, Voćin, Zagreb. Također naše sestre djeluju u Crkvenim Institucijama: Austrija, Mostar, Vrhbosanska Nadbiskupija, Bogoslovija, Nuncijatura, Prozor.
Naša izvorna Karizma koju nam je utemeljitelj predao jest briga za nezbrinutu djecu, napuštene i nemoćne starce i starice. U Vitezu imamo Dom sv. Josip za starije i nemoćne osobe, Dom za nezbrinutu djecu u Sarajevu u Domu „Egipat“, te dva dječja vrtića u Sarajevu i Vitezu. Kako sam i kazala, naša Provincija je kroz svoju povijest uvijek dijelila sudbinu hrvatskog naroda. Tako su 1949. iz Bosne sestre protjerane, oduzeta im sva imovina od tadašnjih komunističkih vlasti. Također, i u ovom domovinskom ratu ponovno smo ostale bez naših samostana tako da se ovih zadnjih godina polako dižemo iz pepela i ponovno obnavljamo i gradimo naše samostane jer želim ostati i opstati na ovim prostorima, jer je ovo naša zemlja, jer smo tu rođene, a tu nam i Družba nikla. U Sarajevskoj katedrali nalazi se grob našeg Utemeljitelja i tu su grobovi naših pokojnih sestara. Trudimo se u ovom novijem vremenu obnoviti našu izvornu karizmu i služiti mjesnoj Crkvi u onim segmentima koji su najpotrebniji.

Samo ime kaže da služite Malome Isusu. Što to za vas sestre znači i na koji način vjernici mogu posebno častiti Maloga Isusa?
-Naš Utemeljitelj u svojim pismima sestrama uvijek naglašava važnost služenja i kvalitete služenja onima kojima nas Providnost šalje. Napominje da svaka sestra treba služiti siromahu kao Malom Isusu koji je nemoćan i treba našu pomoć. Tako da u samom Imenu Služavka definiran je naš identitet, Malom, tj. Nemoćnom i Isusu, koji je Bog. Svako naše služenje je u biti služenje samom Bogu u Malom Isusu. U vršenju naše Karizmu u svim našim samostanima pomažu nam Prijatelji Maloga Isusa kao vanjski suradnici Družbe. Oni s nama mole i uključuju se u karitativno djelovanje tijekom cijele godine uz pomoć i vodstvo naših sestara. Naravno, sve kapelice u sklopu naših samostana otvorene su za sve vjernike koji žele s nama doći moliti i posebno častiti Malog Isusa. Kao posebnu pobožnost Malom Isusu imamo krunicu Maloga Isusa koju rado dijelimo svima.

Vaš utemeljitelj, Sluga Božji, nadbiskup Stadler pozivao je i želio da onako volimo Crkvu kako ju je on volio i to Crkvu onakvu kakav ona jest. Kako se odazvati tom bezvremenskom pozivu?
-Naš Utemeljitelj SB, neizmjerno je volio Boga, sv. Crku, sv. Oca i hrvatski narod. Tu su bile usudila bi se reći njegove svetinje za koje je živio. Pisma sv. Ocu uvijek bi pisao na koljenima iz poštovanja i poslušnosti. Cijeli svoj života darovao je Bogu, sv. Crkvi i siromasima. Reče jedan francuski filozof da je Crkva grešna u svojoj ljudskoj dimenziji, ali ona je njegova majka. Mislim da je to Crkva doista i bila za našeg Utemeljitelja i to je pokazao svojim životom i djelovanjem na ovim prostorima.

U tijeku je postupak proglašenja nadbiskupa Stadlera blaženim. Osobito za života bio je odan siromasima, najmanjima. Osjećaju li takvi i njegovu nebesku pomoć, imaju li već neka svjedočanstva o peimljenim milostima po njegovu zagovoru?
-O cijelom postupku proglašenje blaženim ne mogu ništa konkretno reći osim da je u tijeku izrada pozicije koju treba predati u Kongregaciju. O tome bi Vam svakako mogao više reći Mons. Pavo Jurišić, postulator. Mogu Vam samo reći da sam osobno bila prisutna u Kongregaciji kada su predani svi dokumenti 2008. godine u nazočnosti uzoritog Vinka Kardinala Puljića i mons. Jurišića, postulatora. Što se tiče uslišanja, zasigurno bi Vam i o tome mogao više reći postulator, Mons. Pavo Jurišić. Ali ono što je vidljivo na grobu SB, nadbiskupa Stadlera u Sarajevskoj Katedrali, postoje mnoge ploče zahvale i uslišanja. Mi Sestre Služavke Maloga Isusa uvjerene smo u njegovu Svetost i mi se njemu molimo za zagovor.

Biskup Ratko Perić nedavno prigodom đakonskog ređenja u Stocu reče da svaki svećenik i časna sestra točno znaju trenutak da su od Bog pozvani. Ako ste voljni recite nam kada je bio taj vaš trenutak, poziv i odaziv na služenje Isusu?
-To je doista istina. Svatko od nas živi sa sviješću darovanosti života i zvanja, odnosno poziva. Za mene osobno to je doista bio poseban put jer sam kao dijete živjela u Belgiji i tamo sam završila srednju školu i trebala sam ostati raditi u Belgiji. Kada sam ugovorila posao i trebala doći u rujnu na posao rekla sam direktorici, „ako ne dođem to će značiti da sam otišla u samostan“. Tako je i bilo. Istina da sam tih posljednjih godina razmišljala o samostanu, ali sam još uvijek uvjerena da je to netko u moje ime rekao, a ja sam samo osluškivala taj glas. Zahvalna sam mojim Sestrama Služavkama Maloga Isusa jer sam se dugo družila s njima u Belgiji, i one su me doista privukle svojim radosnim svjedočenjem i služenjem u samostanu u Belgiji gdje su djelovale.

Kako je sestrama živjeti u Sarajevu, Bosni i Hercegovini, koja ima siromaha koliko i u Stadlerovom vremenu, gdje je svakodnevnica običnog čovjeka egzistencijalnim kamenom pritegnuta?
-Naša Provincijska uprava je smještena u našem samostanu Egipat, Bjelave 54 u Sarajevu. U sklopu našeg samostana imamo nezbrinutu djecu Dom Egipat i dječiji vrtić Egipat. Kuću je gradio naš Utemeljitelj SB, nadbiskup Stadler i dao joj je ime Egipat, gdje su od 1899. godine bilo smješteno muško sirotište, a Egipat je bio simbol spašavanja djece koja su bila životno ugrožena. Međutim komunističke vlasti su 1949. godine protjerali sestre, a odgoj djece preuzela je tadašnja vlast. Mi smo tražili povrat ove naše zgrade, tako da smo 1996. godine dobile zgradu na korištenje 99 godina od sadašnjih vlasti. Sestre su se službeno vratile u Sarajevo 1998. godine i vrlo brzo su primljena prva djeca u ovu našu ustanovu. Kroz ovaj naš Dom Egipat prošlo je nešto više od 80 djece. Dakle mi smo se službeno vratile našoj izvornoj karizmi i trudimo se biti u tome prepoznatljive u Sarajevu, a vjerujte da i jesmo. Ova naša djeca su živa atrakcija za medije, za dobročinitelje imam osjećaj da nas cijeli svijet pozna samo zato što vodimo brigu o ovoj našoj djeci koja su doista dio naše obitelji. Naše sestre ovdje u Sarajevu djeluju i u Nuncijaturi, u Bogosloviji i nadbiskupiji. Mi živimo u jednom multi nacionalnom i multireligijskom okruženju i smatram da je to veliko bogatstvo kako za nas, tako i za ove ljude koji nas okružuju. Većina naših suradnika su drugih vjera i imamo izvrsno iskustvo suradnje jer u Sarajevu ima vrlo malo katolika i Hrvata, tako da u većini slučajeva prisiljeni smo težiti suradnike drugih nacija i vjera. Mi pokušavamo živjeti duh našeg Utemeljitelja SB, nadbiskupa Stadlera koji je uvijek bio otvoren za sve ljude, za svu sirotinju i kojima je uvijek davao sve što je imao tako da je često puta sestra morala skrivati dijelove njegove odjeće kako to ne bi podijelio sirotinji. Pokušavamo u ovom gradu biti otvorene za sve ljude i njihove potrebe prema našim mogućnostima i to je ono što nas čini sretnima. Neka Mali Isusu živi u ovom gradu i u svima nama!