PROPOVIJEDI B Bogojavljenje – Sveta tri kralja

vjera, molitva, RAK, pobjeda, duhovnost, zdravlje, uticaj na zdravlje, zdravlje čovjeka, molitva, molitva za zdravlje, molitva krunice, religija, religija, vjera, molitva, 40 dana za život, Mostar, molitva, molitva, vjera, čovjek i vjera, religija, vjera, spoznaja, religija, čovjek i vjera, Papa Franjo, homilija, vjera, čovjek i vjera, život u vjeri, put Isusa Krista:, Isus, evanđelje, Njemačka, crkva, vjera, katica kiš, duhovna obnova, Gorica, Grude, katica kiš, mir, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, molitva, katica kiš, strah, katica kiš, katica kiš, katica kiš, molitva, očenaš, Papa, Papa Franjo, katica kiš, propovijed, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš,
Sveta tri kralja su iz Kölna
U svibnju prošle godine imao sam poslovno u Kölnu nešto obaviti. I kao što je to na poslovnom putovanju, pokuša se naći malo vremena i za obilazak grada. Tu sam eto stajao u Kölnskoj katedrali i promatrao preko 800 godina staru škrinju tri kralja od Nikole od Verduna u kojoj su se trebale nalaziti relikvije Sveta tri kralja.

Činjenica nasuprot vjerskog znanja
Bilo što se nalazilo, dostojno obožavanja u škrinji, sigurno nisu posmrtni ostaci triju magija iz Orijenta. Ali to ne umanjuje svečanu atmosferu u tom dijelu katedrale, a još manje umanjuje vjeru. Točno obilježje mjesta, činjenice i dokazi imaju u opisu povijesti svoje nepobitno i nužno mjesto. U području vjere pak, ima autor Evanđelja pravo, kada govori o «znakovima». Također kod Luke kaže anđeo pastirima: «To će vam služiti kao znak, vi ćete naći jedno dijete...» Povijest nije jedina koja služi tako kao znak.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Simbolika tri kralja
Jedan je znak bila i zvijezda koju su oni vidjeli izlaziti i nju su slijedili, kako Matej izvještava. Pismo ne govori ovdje o kraljevima, nego o magijima, astrolozima, mudracima s Istoka. Koliko ih je bilo, također se ne govori. Da se priča o trima, moguće je da je to znak. Broj tri je u simbolici Kine, Egipta i u mistici Pythagorinoj broj božanskog i savršenog. Ovo značenje broja tri se zadržalo u svjedočanstvu Izraela i u kršćanstvu.
Gašpar, Melkior i Baltazar zvali su se tri magija koji su bili crne, bijele i žute (ili smeđe) puti. Ta se činjenica razumije sama po sebi - oni su došli iz svih krajeva zemlje.

Priča je ipak istinita
I pored svih povijesnih netačnosti, ta pobožna predaja o tri kralja su ipak točna. Alfred Delp je to potvrdio: «Morali su biti kraljevski ljudi, ljudi od plemenitog karaktera koji su na se uzeli ovaj poduhvat; koji su pošli u nepoznato, po posebnoj zvjezdanoj konstalaciji trebala je da postane jedna nova (planeta); koji u jednoj stranoj zemlji traže jednog novorođenog kralja i njemu se hoće pokloniti. Oni žeđaju i gladuju za definitivnim. Oni su se za to odlučili. Oni svoj život podvrgavaju posljednjem. Oni su postali putujući ljudi koji traže, jer više vjeruju unutarnjem glasu i zakonima nego onim vidljivim i udobnim, stalnim prebivalištima.

Osobe kontrasta ili idealisti novog početka
Tri magija s Istoka, mudraci s Orijenta ili Sveta tri kralja - kako god se oni zvali, oni su za nas oprečne osobe. Da li bi mi tako brzo krenuli samo zato što nam se ukazao jedan «znak», napustili uobičajenu okolicu i uputili se u nešto posve novo? Možda ti magiji nisu tako daleka, legendarna bića, već prije, posve bliski i stvarni ljudi, koje mi u svom životu sami susrećemo (susresti možemo)? I u kojima se mi možemo opet naći..., opet naći sa svim obećanjima i prijetnjama, svakoj krivnji i sreći u svakidašnjici, isto kao i u ponekom zvjezdanom času.
Bernhard Zahrl (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)

PROPOVIJEDI B

Bogojavljenje - Sveta tri kralja
Hans Hütter

Jednostavna vrata

Sveti ulaz
U svetoj noći je papa Ivan Pavao II, po svečanom običaju, otvorio sveta vrata crkve sv. Petra i time (simbolično) započeo oprosnu 2000. godinu. Ta simbolika ne služi za pozivanje hodočasnika iz cijelog svijeta da ovdje dobiju oproštenje svoje krivnje, što god se pod tim podrazumijevalo, već se cijelom svijetu pravi vidljivo da su vrata crkve za sve ljude otvorena. Svi su pozvani da dođu unutra. Crkva nije sama sebi svrha. Ona je tu za ljude.
Teološku osnovu za ovaj čin slavimo mi svake godine na blagdan Bogojavljenja. Biblijska priča o magijima, koji dolaze da bi novog Mesiju štovali, bila je uvijek također razumljiva, da je Mesija poslan svima ljudima. Kristovo rođenje nema značenje samo za jedan narod, već za sve ljude, svejedno koje rase ili boje kože. Povijest priča vrlo uvjerljivo, da su mnogi koji nisu Židovi, od Židova nazvani poganima, svjetlo spasenja Boga dublje prihvatili nego većina pripadnika starog božjeg naroda.
Koliko god je lijep simbol otvorenih crkvenih vrata, njegovo značenje će se mjeriti po tome, koliko su vrata crkve u stvarnosti otvorena. Ako se jedan simbol protivi stvarnosti, podstrekuje više na zbunjenost nego otkrivanje smisla, postaje «diabol» (vražiji).

Tražitelji Boga
Mi doživljavamo u srednjoj Evropi jedno vrijeme u kojemu mnogi ljudi traže duhovnost i Boga, istodobno pak tradicionalne ustanove, koje bi trebale pomoći tražiteljima Boga, stoje sumnjičavo nasuprot. Skeptika u odnosu na crkvu, nema svoj razlog samo kod skeptičnih ljudi. Način na koji se kršćanska crkva godinama prikazuje, ne doživljavaju mnogi baš privlačno. Lakše je betelhemska vrata otvoriti, nego ulaz u 2000 godina razvijenu instituciju.
Mnogi odgovorni naše crkve bi htjeli da svi koji traže Boga dođu unutra, što više to bolje. Oni ne bi trebali postavljati pitanja, zašto je kod nas sve tako, kako jest i oni ne bi trebali odmah tražiti razgovor o žučljivim pitanjima. Istodobno, bojim se, mnogi od onih koji se već dugo nalaze u staro-dostojnoj crkvi, nisu spremni, slikovito rečeno, pomaći se za jedno mjesto i učiniti mjesto za one koji traže to u crkvi.

Vrlo važno držanje
Priča o astrolozima pokazuje da taj problem nije tako novi, kao što mi vjerujemo. Dvije grupe osoba stoje si nasuprot, koje možemo u svakoj epohi pronaći: na jednoj strani stoje tražitelji Boga, na drugoj strani Herod i «cijeli Jeruzalem». Jedni čitaju knjige, poznaju proroštva, ali oni sami se ne pomiču s mjesta. Tri stranca uzimaju na sebe trud teškoga puta, pripravni su da se blamiraju, oni ne prestaju tražiti. Kada su konačno našli dijete, pali su pred njim ničice i štovali ga. Oni se razlikuju od Heroda i stanovnika božjega grada u nizu držanja: oni traže, spremni su i promijeniti mišljenje, ne slijede interese moći i konačno se ponizuju na razinu djeteta. Nije bilo zamislivo, što bi se dogodilo, da su čuvari tradicije Jeruzalema bili vođeni istim motivima.
Ako znak otvaranja vrata treba više značiti nego startni pucanj za početak jedne nadolazeće hodočasne godine, treba imati držanje astrologa: vjerno traženje, spremnost za promjenu mišljenja, odreći se moći i silazak na ravninu ljudskih susreta.


Sam tražiti

Malo se bojim, da bi se moje razmišljanje moglo razumjeti kao prijekor na «one gore». Stoga bih još htio upozoriti na jedan mali detalj u priči. Herod šalje astrologe u Betlehem s molbom: počnite tražiti, ja ću doći za neko vrijeme za vama. Njegova zla namjera otkriva prelako, da mi to i sami vrlo slično činimo. Mi smo isto u iskušenju poslati uvijek druge naprijed. Oni trebaju početi tražiti, promijeniti mišljenje, a tada ću ja jednoć doći kada mi se bude svidjelo. Na priči mi vidimo da to ne funkcionira. Traženje Boga je toliko osobno, da ja to ne mogu od drugih zahtijevati da to za mene učine.Tko hoće naći Boga mora se sam osobno potruditi. Astrolozi idu svojim putem, drugim smjerom dalje.

Simbol otvorenih vrata ukazuje na svoju punu dubinu, ako ja to ne shvatim kao znak pape i crkve, već kao ponuda Boga da ga tražim, upoznam i spoznam. Ta vrata su tako jednostavna, kao vrata štalice od Betlehema. Ja ih mogu lako promašiti.
P. Hans Hütter (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)

PROPOVIJEDI B

Bogojavljenje - Sveta tri kralja
Michael Saurler

Naša nutarnja zemljopisna karta
Kada mi pođemo na put u nepoznato područje tada ponesemo, za našu sigurnost, zemljopisnu kartu sa sobom. Na toj karti ustanovimo gdje se nalazimo, kako bi mogli, iz nama poznatog mjesta, poći u nepoznato područje. Na zemljopisnoj karti je zacrtan i naš cilj.
Za vrijeme astrologa s Istoka služile su zvijezde kao točke orijentacije, zemljopisnih karti u našem smislu tada nije bilo. Bila je to zvijezda koja je mudracima s Istoka služila kao zemljopisna karta i kao orijentacija. Naravno ta zvijezda na nebu bila je samo točka orijentacije, jer su ti ljudi u svojoj unutrašnjosti imali već dugo orijentaciju, čežnju, koja je ukazivala na zvijezdu tamo vani na nebeskom svodu. Nama ljudima pada u oči samo ono za čega mi imamo antenu.
Tako postoji u nama jedna «zemljopisna karta» koja nam - da li mi to svjesno registriramo ili ne - daje orijentaciju. U nama postoje mjesta koja nam daju oslonac. U nama postoje zvijezde koje nas cijeli život tjeraju naprijed. Postoje putevi koji nam se čine unaprijed predodređeni. Može biti da poneki put, kao kod mudraca s Istoka, k tome treba doći jedna vanjska zvijezda, što ne mijenja stvar, da mi je nutarnja zemljopisna karta moga života već darovana od Boga. Pitanje je samo, da li ja ponekad pogledam na tu nutarnju zemljopisnu kartu, kako bi zadržao orijentaciju, a moje porijeklo i cilj ne bi izgubio iz vida.

Vjera kao unutarnja zemljopisna karta
Za mene je osobno na toj zemljopisnoj karti - već kao kod djeteta - vjera bila jedan vrlo važan put i zvijezda, točka orijentacije. Ponekad sam bio blizu ovoga puta, a ponekad sam ga posve izgubio iz vida - i kao svećenik - te mislim da nisam daleko od Sveta tri kralja. Oni su vidjeli zvijezdu često svjetlu i jasnu, a u ponekoj oblačnoj noći im je bolno nedostajala. Na mojoj unutarnjoj zemljopisnoj karti imala je pravda oduvijek jedno važno mjesto, što mi je, vjerujem, cijeli moj život oblikovala, često puta proganjala, jer tu mogu postati fanatičan. Na mojoj unutarnjoj zemljopisnoj karti postoje važni putokazi, ljudi - poneki ne žive više - koji su mi pružili oslonac i smjer. Najzahvalniji sam, što je moja unutarnja karta uvijek imala cilj, na kojega «Bogu hvala» nikad nisam morao dvojiti. To je svjetlo na kraju puta, koje mi se još nikada nije izgubilo, jedna zvijezda, Bog sam, koji mi je uvijek svijetlio. Ja mislim, posve ozbiljno, da sam za to zahvalan, jer poznajem mnoge ljude koji su, kroz udarce sudbine, kroz dvojbu ili posve normalnu mlakost, ovaj cilj, ovo svjetlo, na kraju života izgubili iz vida. Bolna tajna jest za mene posebno kada ljudi, koji vjerno traže ili su tražili, nisu nikad mogli vidjeti jednu traku toga svjetla.

A vaša zemljopisna karta?
Kako izgleda vaša nutarnja zemljopisna karta? Što su tu zvijezde? Koje putokaze smijete imati? Da li je to jedna posve svijetla zvijezda? Postoji li jedna traka svjetla na cilju? Meni daje divna priča o mudracima s Istoka svake godine opet hrabrost. Iako je sve još tako zbrkano i mnogo obeshrabrujuće, u vašoj nutrini bila je tu uvijek jedna zvijezda, koja vam ne da mira i koja vas vodi k cilju.
Takove zvijezde na našoj unutarnjoj zemljopisnoj karti, za našu nutarnju orijentaciju, kao i zvijezde koje nas susreću u ljudima i događajima, želim ja vama.
Michael Saurler