PROPOVIJEDI B Blagdan Svete obitelji

Mala obitelj
Iako su brak i obitelj u mnogim narodima i kulturama utemeljeni, ipak su oblici vrlo različiti. Kada mi u srednjoj Evropi govorimo o obitelji, mislimo mi na tzv. malu obitelj ili dvije-generacije-obitelj; to znači roditelji sa zajedničkom djecom. Tekste u Svetom pismu obuhvaćaju oblik obitelji, ne samo višebrojnih generacija, nego se opozivaju i na spolno i krvno vanjsko-dosežno zajedništvo, pa i robove (Usporedi Kol 3,22-4,1)

Partnerstvo
Brak u biblijsko vrijeme bio je utemeljen na patrijarhalnoj autoritativnoj strukturi. Posjed je glasio na ime muža i on je sam imao sva prava. Naročito u 20 stoljeću promijenila se socijalna struktura s emacipacijom žene. Mnoge žene posjeduju neovisnost, privredno i osobno, koja im omogućuje kročiti vlastitim putem i ostvarivati svoje osobne pretpostavke o vođenju života. Stoga ne može postojati u našem vremenu podložnost niti prevlast, već postoje partnerski odnosi koji su nošeni vezom ljubavi (Kol. 3,14)

Strahopoštovanje (lat. pietas)
Jesus Sirah i Pavao traže u čitanjima "strahopoštovanje" najprije od djece. Da li je o poštivanju 4. Božje zapovijedi ovisio i ugodan život ili čak preživljavanje starih ljudi, moramo se pitati, gdje danas leži značenje toga zahtjeva. Da se djeca brinu o privrednoj i ljudskoj dobrobiti svojih roditelja, razumljivo je samo po sebi. Roditelje treba poštivati i paziti, jer su nosioci vjerske tradicije i imaju sami zadatak, prenijeti tu tradiciju na svoju djecu. Pavao zahtijeva ovo strahopoštovanje također i od očeva, danas možemo slobodno reći i od roditelja, koji su zajednički odgojitelji.
Kako lako podliježemo napasti, da ostvarimo naše predodžbe u našoj djeci. Kao vjerski pedagog saznajem u razgovoru s učenicima i studentima uvijek ponovno, koliko fizičkog i psihičkog pritiska postoji naročito u vjerskom odgoju. Kao na primjer jedno saopćenje oca dvoje djece, 15 + 17 godina, na zadnjem roditeljskom sastanku: Ako jedno od naše djece ne ide s nama u jutro u crkvu, onda ne treba niti svoje noge postaviti pod naš zajednički stol.

Sakrament
Kao i u drugim važnim egzistecijalnim situacijama, pruža Bog suparužnicima u braku, putem crkve, svoju pomoć i svoju privolu. Time brak između kršćana nije samo privatna stvar. U zajedništvu između vjernih supružnika, stvara se kućna crkva u kojoj se očituje Božja ljubav. Budući da sam i sam 25 godina oženjen, imao sam mnogo prilika osjetiti ovu Božju ljubav i u našem odnosu; i zato bih htio Bogu zahvaliti.
Lopez Weissmann (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)

PROPOVIJEDI B
Blagdan Svete obitelji
P. Hans Hütter

Jedna sveta obitelj?

Koncert želja
Subotnje popodne u mome djetinjstvu imalo je nezamjenjivu atmosferu. Dok se veći dio obitelji posvećivao čišćenju kuće i dvorišta, odjekivao je koncert želja iz radija. Kod regionalnog odasiljača radio stanice mogla se naručiti, na iznenađenje svečara ili rođendanskog slavljenika jedna melodija, a i čestitka se mogla dati pročitati. Sve stisnuto u jednom satu, pružalo je to omiljenu mješavinu srca, bola i romantike - čisti kič.
Uzrečica, koncert želja, pada mi na pamet kada prelistavam biografije svetaca ili promatram što je načinjeno od svetaca u crkvenoj svakodnevnici, od prominentnih svetaca kao Bogomajke, a i sv. Obitelj tu nije bila izostavljena. Na svece su mnogostruko projicirane željene slike i idealiziranja jednog savršenog čovjeka. Često su bili prenatovareni željenim slikama, da na kraju ostaju stajati na uzvišenju kao ljudima strana čudovišta, koja, kod prosječnih građana naših dana izazivaju prije svega tendencije bijega, nego da djeluju na njih privlačno.
Upravo sv. Obitelj, Isus, Marija i Josip, bila je izložena opasnosti, budući da mi o njihovom obiteljskom životu gotovo ništa i ne znamo. Tako biva sv. Obitelj, koja je od svake stvarnosti uzdignuta idealna obitelj, često strašno nestvarna.

Teški obiteljski odnosi
Kada mi, ono što nam Evanđelje govori o ovoj obitelji, uzmemo za podlogu, tada malo tih podataka, dovodi do zaključka o teškim obiteljskim odnosima. Ako uzmemo rana pripovijedanja Mateja i Luke, tada predstavljaju neobične okolnosti rođenja Isusova za zajednički život u obitelji, prije jednu poteškoću, nego stvarnu prednost. Takozvani Josipov brak drži se zapravo manje realističnim i teško življenim. Jedinci, iz iskustva nose specifične poteškoće kroz život.
Ako se oslonimo više na pripovijedanje, koja imaju za sadržaj nastup Isusov u javnosti, susreće nas jedan Isus, koji se odnosi vrlo kritički nasuprot rodbini. On nije "sin snova" niti čak "zet snova". On blamira svoju majku i rođake, kada ga žele odvesti, jer ga smatraju neuračunljivim. (Mk 3,31-35) Duševno srodstvo s onima koji ispunjavaju volju Boga, važi kod njega više nego krvno srodstvo, koje kod Židova ima vjerski karakter. Josip se u ovim pričama spominje samo indirektno, kada je riječ o Isusu, sinu Josipovom. Marija je u ovim tekstovima samo jedna skrajnja figura.
Sa sigurnošću nije Isus jedan "obiteljski čovjek" Kod njega nema nikakvih znakova da se uvrstio, u tada uobičajenu zakonitost obiteljskog života. Očigledno on nije razmišljao u nikom slučaju osnovati jednu obitelj. On je živio u posve drugom svijetu misli. Njemu je bilo stalo do Božjeg kraljevstva i osnivanjem jednog novog, Božjeg naroda. Nove osnivače toga Božjeg naroda izabrao je između svojih učenika. Ovi su ostavili svoje obitelji iza sebe, ne držeći ih svetima...
Isusova priča ne daje nam mnogo toga za podržavanje naših sadašnjih obiteljskih ideala. Ove (ideale) moramo si za njihovu vjerodostojnost negdje drugdje potražiti.

Jedna simpatična obitelj
Što je od te obitelji još dohvatljivo, ima pored svih teškoća, još obilježja koja su mi vrlo simpatična.
Mi prepoznajemo roditelje koji su jedno drugom privrženi i stoje uz svoje dijete, spremni to dijete i svoj odnos kroz teška vremena održati i sačuvati.
Isusovi nastupi u javnosti morali su odnos u rodbini vrlo uzdrmati i polarizirati. Ipak nalazimo Mariju ispod križa. Ona stoji uz svog sina. S križem spojena sramota za cijelu obitelj, očigledno se na nju nije odnosila.
Držanje, koje možemo uočiti kod te obitelji jest njihova postojanost. Oni stoje jedno uz drugo u svim životnim položajima. Unutarnja veza zajedništva dolazi prije svega od osobnog odnosa, nego od velikih ideala ili institucioniranih vrijednosti kao brak, vjernost, obitelj...

Ipak jedna Sveta obitelj
Što čini ovu obitelj svetom? Danas ne bi niti jedne novine ovu obitelj proglasile "obitelj godine", kada bi tako nešto postojalo.
Ova obitelj jest sveta, jer se svaki pojedinačno od njih otvorio djelovanju Boga.
- Marija je rekla "DA" k tomu što je Bog s njom namjeravao, iako nije mogla znati, gdje će to sve voditi i završiti.
- Josip biva predstavljen kao jedan, koji je svoje unutarnje uho usredotočio na Boga. Snovi koje on slijedi, su slika slušanja planova Božjih. Unutarnje saznanje za njega ima veću težinu nego sva ljudska razmišljanja i očigledna razumna prosuđivanja.
- "Ne moja volja, već tvoja volja neka se ispuni", moli Isus na maslinskoj gori. S tom rečenicom mogu se motivi njegovog proročkog života skupa sažeti. Slijediti volju Boga bila je za njega doživotna putanja. "Iskušenje Isusovo" može značiti nama kao uspješni literarni osvrt na njegov vrlo napet životni put.

Izazov ovog blagdana: postati svet
Mi se ne bi, po mom shvaćanju, trebali mučiti da idealiziramo Svetu obitlej. Blagdan ne donosi mnogo argumenata za proglašenje svetim životni oblik obitelji niti potvrdu monopolnog položaja obitelji. Ovovremenska politika i društvena demontaža uređenja obitelji je toliko slijepa i za žaljenje, da ni obožavanje Svete obitelji neće mnogo toga promijeniti.
Mnogo više daje nam ovaj blagdan podstreka, kako se mi osobno možemo otvoriti volji Božjoj.
- On nas poziva, kao Marija reći DA, kada nepredviđeni događaji naše životne planove okrenu na glavu i u to vjerovati "Gospodin je s tobom", kako smo saznali u objavljenju anđela.
- On nas poziva, kao Josip, da slušamo glas Božji u nama koji nas vodi i ravna a ponekad se čini da se protivi očigledno svim ljudskim razboritim razmišljanjima.
- Konačno nas poziva ovaj blagdan, da kao Isus, svoje poslanje tražimo i slijedimo. Koliko smo zaposleni s tim, naći jedan unosni posao, koliko mi malo energije trošimo za to, da se upitamo za koje ciljeve mi živimo i zašto se hoćemo zauzeti! Da li je Bog za mnoge od nas postao kao sporedno djelo našega života, umjesto da se upitamo, kamo me hoće Bog voditi, gdje leže zadaci i izazovi moga života?
Ne usuđujemo se više niti reći: Životni cilj jednog kršćanina jest postati svet. Možda trebamo naći druge riječi za to. Smisao da se otvorim volji Božjoj, postavio bih si rado za cilj.
P. Hans Hütter (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)