PROPOVIJEDI B 31. Nedjelja kroz godinu

Dvostruka zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu

Najviše naših slušatelja propovijedi osjećaju se olakšani što je od prijeteće vijesti prijašnjih vremena nastala Radosna vijest. Ali sad se može katkada čuti, kako smo mi propovijednici učinili sebi i svojim slušateljima prelako, ako uvijek propovijedamo o ljubavi, te ne stavljamo više zahtijeve, a riječ grijeh po mogućnosti izbjegavamo. Ovi prigovori bili bi u pravu kada bi ljubav proizašla kao pismom zajamčena povlastica za grješni čin. «Može li ljubav biti grijeh?». Stariji od nas još poznaju ovu pjesmu od Sare Leander. Da, ljubav može biti grijeh, ako se upotrijebi za nešto, što je sve drugo nego ljubav. «Ljubi i čini što hoćeš!» - ove riječi potječu od sv. Augustina kojega se nazvalo doctor amoris, učiteljem ljubavi. On shvaća sa svojim riječima takovu ljubav koja je ljudima od Boga spuštena u srce. I kada mi ovoj ljubavi u nama načinimo prostora, tada možemo samo dobro činiti. Da se mi toj ljubavi možemo uskratiti, zna to svako od nas. Ništa ne bi stoga trebali uzeti ozbiljnije, nego grijehe protiv ljubavi.

Ljubav prema Bogu i bližnjemu su jednako važne

Kao što smo čuli u današnjem Evanđelju, Isus je bio pitan od pismoznanaca, koja je zapovijed prva od svih. A Isus odgovara s vjerskom potvrdom Izraela, onim «Čuj Izraele!», da svaki pobožni Židov tri puta na dan moli i da je zavezao (to) u malom smotuljku na svoju ruku. «Čuj Izraele, Gospodin naš Bog, jeste jedini Gospodin. Stoga ti trebaš Gospoda, tvoga Boga ljubiti, sa svim srcem i cijelom dušom, sa svim svojim umom i svom svojom snagom». A tada Isus govori o drugoj zapovijedi koja dolazi uz ovu: «Ti trebaš ljubiti svoga bližnjega kao sebe samoga. Niti jedna nije veća od ove dvije.» U paralelnom tekstu kod Mateja kaže Isus, da su prva i druga zapovijed jednako
važne (Mt 22,39)
S ovim prekoračuje Isus Stari zavjet. Ljubav prema Bogu i bližnjemu nalaze se, neovisno jedna o drugoj, na dva različita mjesta u Starom zavjetu. (Pnz 6,5 Lev19,18) i ne stoje niti u unutrašnjoj povezanosti. Ali kod Isusa naprotiv, ljubav prema Bogu i bližnjemu upućuju jedna na drugu. One žive jedna od druge. Bez ljubavi prema bližnjemu, bila bi ljubav prema Bogu zavaravanje samoga sebe (1 Iv 4,19-21) A ljubavi prema bližnjemu nedostaje unutrašnja snaga, ako je bez ljubavi prema Bogu. Tereza od Avile rekla je to ovako: «Mi ne možemo nikad doći do savršene ljubavi prema bližnjemu, ako ona ne izniče iz korijena Božje ljubavi».

Od obje zapovijedi ovisi cijeli zakon

Kada Isus kaže: «O tim dvjema zapovijedima ovisi cijeli zakon i proroci.» (Mt 22,40f), znači cijeli Stari zavjet; to je bilo strašno odvažno. Naročito u tadašnje vrijeme, vrijeme kasnog Židovstva, gdje su učitelji zakona i pismoznanci inzistirali na perfektnom i rigoroznom ispunjenju stotina propisa i učinili spas ljudi ovisnim o pridržavanju zakona. A tu Isus kaže, da su sve, sve upute i obećanja Starog zavjeta skupljene u ljubavi prema Bogu i bližnjemu; da zajedno proizilaze iz odnosa ljubavi ljudi prema Bogu i ljubavi prema bližnjima. Iz toga dobiva cijelo naše moralno djelovanje svoje povode i svoj unutrašnji poticaj. Sve se mora dati mjeriti s ljubavlju. Sve zapovijedi koje se nesumljivo nalaze u Bibliji, mogu se ispuniti iz temeljne snage ljubavi. Pavao to kaže u pismu zajednici kršćana Rima sa svom jasnoćom: «Onaj tko drugoga ljubi ispunio je zakon. Jer zapovijedi:Ti ne smiješ prekršiti brak, ti ne smiješ krasti, ti ne smiješ ubiti, ti ne smiješ poželjeti, i sve druge zapovijedi, su u toj jednoj rečenici spojene: Ti trebaš ljubiti svoga bližnjega kao sebe samoga. Ljubav ne čini bližnjemu ništa zlo. Znači, ljubav je ispunjenje zakona.» (Rim 12,8-10)

Zlatno pravilo

Jedan čovjek koji nije bio Židov, priča se u Talmudu, htio je prijeći na Židovstvo i obrati se dvojici učitelja zakona: Šamaju i Hillelu, koji su bili suvremenici Isusovi. Šamaj je zastupao prilično rigorozno shvaćanje zakona, Hillel jedno slobodnije. Čovjek je naprije otišao Šamaju i zamolio ga da ga nauči cijeli zakon u vremenu dok može stajati (izdržati) na jednoj nozi. Šamaj je na to bio ljutit. Ovaj čovjek, znatiželjan ode potom k Hillelu s istom molbom, da mu prenese cijeli zakon, tako dugo dok može stajati na jednoj nozi. I što mu je ovaj rekao: «Što ti nije drago, to ne čini također nikome drugome». Mi poznajemo ove riječi ovako: «Ono što ti ne želiš, da se tebi čini, to ne čini niti drugomu!» Hillal je rekao da je to srž Thore, židovskog zakona. Ono što preko toga prelazi, to je samo tumačenje ove osnovne forme.
U uputama propovijedi na gori, postoje isto tako ova «zlatna pravila», kako su se nazivala. Isus se okreće na pozitivno i kaže: »Sve što vi očekujete od drugih, to činite i njima!» I On nadodaje: »O tome ovisi zakon i proroci», to znači cijela Starozavjetna predaja (Mt 7,12) S tim je za čuvare zakona bio perfektan skandal. To bi trebalo biti sve? Da, to je zaista sve. To bi bilo sve o ljubavi: «Sve što vi očekujete od drugih, to činite također i njima!» Ja znam za sebe vrlo točno, što mi je drago. Ja bih trebao samo to u držanju prema drugima sprovoditi. Niti jedan od nas nema primjerice rado, ako se o njemu loše govori. Izvući iz ovoga zaključak, nije uvijek bilo lako, kada se naime radi o dobrom glasu drugoga. Tereza od Avile pokušala je «zlatno pravilo» sprovesti u svom životu u samostanskom zajedništvu: «Ja sam si osnovno načelo duboko utisnula» i piše: «Ne bih htjela o nijednom čovjeku saznati ili kazati ono, što ja ne želim, da se o meni kaže.»

Bez ljubavi nema ništa

S ovim riječima sv. Tereze od Avila mogao bi se nasloviti «Hvalospjev ljubavi» u 1. Pismu Korinćanima. Ova pjesma stavlja nova, nedosežna vrijednosna mjerila. Ja mogu, kao što se tu tvrdi, ja mogu mnogo djela i pobožnih usluga prikazati - to bi bilo sve uzaludno, ako nije inspirirano ljubavlju. To što bih (tako) doprinosio, moglo bi lako postati vlastiti cilj ili služiti osobnom ugledu. Pavao ide tako daleko i kaže: «Kada bih posjedovao svu snagu vjere i time mogao brda premještati, a ne bi imao ljubavi, bio bi ništa. I kada bi poklonio sve imanje i kada bi dao da se tijelo baci u vatru, a ne bi imao ljubavi, ništa mi ne bi koristilo.» (1 Kor 13, 2b i 3) Farizej napr., koji se udarao u prsa, imao je mnogo da prikaže. On je postio dva puta u tjednu i davao desetinu svojih primanja. Pored toga nije otišao kući uslišan. Jer on nije svojim činom, konačno, tražio Boga i svoje bližnje, već se sam promatrao u tome, što će prikazati. Sve što je učinio, bio je eho sa zvučnih zidina vlastitoga ja. Bez ljubavi nema ništa.

Mi uviđamo da je vrijednost ljubavi sve drugo nego jedan minimalistički moral s kojim si možemo lako učiniti. Isus ide do kraja, kada ljubav čini mjerilnim principom našega djelovanja. Ako si ovo mjerilo usvojim u svojoj unutrašnjosti, tada mogu, kao što je rekao sv. Augustin, zaista činiti što hoću. Tada moje djelovanje nije ničim drugim upravljano, već samo s ljubavlju.
P. Felix Schlösser