PROPOVIJEDI B 29. Nedjelja kroz godinu

«Dopusti nam u tvome kraljevstvu da sjedimo pored tebe, jedan s desna, a drugi s lijeva.»
Nasilje od gore poznajemo svi mi vrlo dobro. Našem egoizmu godi razmišljati i poželjeti da budemo na najvišem mjestu, na vrhu. Negativna strana toga znači: druge gledati s visine, stajati iznad drugih, sjediti u maglenom krugu moćnih.
Ne želeći svjesno, često se nalazimo u toj težnji da doživimo na neki način taj osjećaj sreće, da postanemo dominirajući.

«Vi znate da oni koji se drže vladarom, ugnjetavaju svoj narod.»
Način ophođenja tada znači: iskoristiti, ugnjetavati, zloupotrebljavati.
«Kod vas ali, ne treba biti tako».
Isusova varijanta izgleda drugačije:
Prvi je onaj koji stoji na najdonjoj stepenici: rob, sluga. On je taj koji priča o Bogu, jer je razumio da uvijek Bog stoji na prvom mjestu.
Isusova varijanta znači, praviti karijeru prema dolje. Što bolje je netko razumio Isusa, tim više traži da se spusti na stepenicu na kojoj nije vladajući i uzvišen. On traži «povjerljivost» jednog Boga koji se spustio k nama ljudima u Isusu i koji ipak nije izgubio niti jednu zvijezdu iz svoje krune.
Ovo znači također: što je intenzivnija ova karijera prema dolje, tim se biva prljavijim. Ovaj Bog se toliko upustio s ljudima da je umro smrću na križu. Teško je često uzeti rastanak od karijere prema gore i početi život iz Isusova pogleda.

«I Sin čovječji nije došao da mu služe, već da služi i da položi svoj život kao otkupninu za mnoge.»
Danas na svjetski dan misioniranja postavlja se pitanje: Što to znači biti misionar? Kakav je zadatak misionara, misionarki: Biti prvi? Najmudriji? Zaraditi i iskoristiti? Iako se ovo dogodilo ponekad u povijesti misioniranja, nije to bilo u smislu zadaće misioniranja Crkve i u smislu «pronalazača» Isusa.
Misija znači danas: zauzimati se za jedan pravedniji svijet, ne za diktaturu, ne za hijerarhiju.

«Globalizacija srca»
Zadatak misioniranja danas - u zemlji i izvan zemlje, u našoj vlastitioj zajednici ili u tuđoj zemlji - možemo mi opisati kao zadatak za «globalizaciju srdaca».
Kada mi sanjamo san o pravednijem svijetu, moramo mi gotovo nemoguće učiniti mogućim i pozvati ljude da se otvoreno brane od jedno-dimenzionalne logike tržišne privrede. Konačno se radi o tome da se odreknemo potrošnje i nagomilavanja nepotrebnih dobara, daljnjeg plaćkanja i zlouporabe prirode.
To znači, mi moramo opet shvatiti da jednostavni stil života, bratski odnosi, solidarnost i strahopoštovnje od svakog oblika života, jesu garancija da čovječansto uopće može preživjeti. Ili drugačije rečeno: mi se moramo suprostaviti globalizaciji privrede s jednom globalizacijom od dolje, s globalizacijom srdaca. Kada sanjamo san o bratskoj Crkvi, moramo mi sići dolje s naših položaja i sa čvrsto zauzetih mjesta u našoj crkvenoj zajednici. Mi moramo otvoriti naše oči, naša čula, naša srca, kako bi pronašli, osjetili, doživjeli, gdje se nalaze ljudi koji bivaju gaženi, porobljavani, ugnjetavani ili iskorištavani u našem tako «ljudskom» svijetu.

Danas biti misionar
To znači da misionari nisu automatski oni koji bivaju poslani od Crkve, već oni koji u svojoj svijesti - ali još više u svom srcu - osjete, što bi Isus danas učinio, rekao, prikazao, kad bi danas ovdje bio u našoj zajednici. Isus biva kroz mene doživljen, spoznat, opipljiv. Ako si nešto razumio od Evanđelja, tada idi i provedi to u djelo. Ako si ti položajni red kraljevstva Božjega prozreo, tada ne traži položaj, zahvale i nagrađivanja, već traži Isusovu riječ, koja bi se danas htjela doživjeti. Pronađi radost u vjeri koja može zračiti.
P. Feri Schermann (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)