PROPOVIJEDI B 22. Nedjelja kroz godinu

Nečistoća i čistoća
Svaka dva mjeseca dijele se letci iz različitih crkava iz Innsbrücka s uočljivim naslovom: «Pričest na ruku je grijeh».
Jedno od navedenih obrazloženja, za zahtjev da se samo prima «pričest u usta» na sv. Misi, glasi, da je primanje tijela Kristova s rukama jednostavno nedostojno. «Na rukama je prljavština i nečistoća». Samo svećenik -sa svojim posvećenim rukama- smije dotaći sveti kruh.
Jedno drugo obrazloženje leži u primjedbi na jednu dužu tradiciju; ono što je jednom uvedeno -prije više stoljeća- i mora se bezuslovno zadržati.
Akcije ove tradicionalne, cjepidlačne grupe, govore sa svojim argumentima za sebe. Oni izbjegavaju razgovor i siju radije nesigurnost, a možda i strahove kod ponekih posjetitelja Službe božje.
Izvanjsko vladanje pri primanju pričesti i zadržavanje prijašnjih navika, stoji za ovu grupaciju u prvom planu; time hoće oni doprinijeti «novoj evangelizaciji».

Govor srca
Ja mislim, ove akcije odgovaraju vrlo dobro za današnje Evanđelje i ponašanje Isusovo o pravoj nečistoći i čistoći.
Isus izgovara u jasnoj i nedvosmislenoj formi, da nisu odlučujući rituali i jednoć od ljudi postavljene forme - također i u Službi božjoj - već to, što iz «ljudi izlazi», tj. njihovo unutrašnje držanje, «govor srca». Ljudske odredbe mogu se promijeniti; ove izdavati kao Božje zapovijedi i njima prijetiti, jest zlobno.

Sloboda od prinuda
Uvijek ponovno susrećemo mi ljude koji su - također i u vjerskom području - obilježeni prinudnim radnjama. Oni trpe od prinudne neuroze, to znači, kada netko prisilno radi rituale i stvari, ponavlja radnje i ne može ih više kontrolirati. Ovakva fiksiranja vode ne rijetko do strahova od grijeha i pakla, loše savjesti, unutarnjeg nezadovoljstva i do strahovitog ropstva.
Isusova poruka bi htjela pomoći također i ovim ljudima i kaže: Evanđelje je oslobađajuća vijest; ona hoće unaprijediti pravu slobodu cijelog čovjeka. To znači «pozitivno uzimanje sebe», «ljudskoga» tijela sa svim njegovim udovima i stvorenjem. Zakoni i rituali - stvoreni od ljudi, ali uvijek ponovno mijenjani i prilagođavani - trebaju ovoj slobodi služiti i ne smiju ju spriječavati.
S tim u svezi dobro odgovaraju na to Isusove riječi: «Nedjelja je za ljude tu, a ne čovjek za nedjelju!»

Hvala Bogu, na ovom području je katolička moralna teologija zadnjih desetljeća ostvarila veličanstvenoga. Ona je -inspirirana od II vatikanskog koncila- otkrila ponovno polaznu točku za naša etička i moralna držanja: Isusa Krista i ozdravljujuću i oslobađajuću vijest Evanđelja. Za ovu novu moralnu teologiju stoje, pored ostalih, redemptoristi Bernhard Häring i Jose Vidal ili jezuit Hans Rotter.
Poruka Isusa Krista, njegovo djelo i njegova oporuka apostolima i na nas sve, treba ljude osloboditi i ozdraviti. Prinude i fiksiranja ili vjerski rituali, koji me vežu, trebaju se izreći i potrebuju ozdravljenje i oslobođenje.

Rituali i pravila
Naravno da se ne smije i ne treba zaboraviti, da mi potrebujemo za zajednički život - također i za Službu božju - rituale i pravila. K tome pripada također, a to se smije i treba naglasiti: strahopoštovani odnos sa «svetim», s «kruhom života». Jedna krajnja primjedba k tome: naravno, treba se zadržati sloboda primanja pričesti - na ruku ili u usta. Oboje je legitimno; u različitim kulturama postoje i različiti prilazi k tome.
Još nešto za temu «pravila»: možda bi trebalo govoriti od mjesta do mjesta također jednom opet i voditi računa o našoj «nedjeljnjoj odjeći» pri slavljenju Službe božje.

Unutrašnja čistoća
Iza svega toga stoji Isusov zahtjev za «unutrašnju čistoću», to znači untrašnja dispozicija, mišljenje i djelovanje «iz srca». Iz jednog takvog držanja događa se prava Služba božja.

P. Lorenz Voith (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)