PROPOVIJED C 6. Uskrsna nedjelja

Oduševljenje za velike mislilačke sisteme
Prije nekog vremena bio sam svjedok jednog vjerskog razgovora dvojice starijih gospodina za vrijeme duže vožnje željeznicom. Oba su bila teološki obrazovana, iako nisu apsolvirali redovni teološki studij. Oni su citirali tekstove crkvenih otaca na latinskom jeziku i dokazivali jedan drugomu (i svojim nanerviranim slušateljima) da poznaju to u detalje. Njihov agresivni prizvuk (govora) i umišljenost s kojom su odozgo promatrali preostali dio svijeta, zadržali su me, da se ne umiješam u njihov razgovor. Njihova simpatija za velike, stare mislilačke sisteme nije bila za previdjeti. Vrhunac njihovog objašnjavanja bila je za mene izjava: Bibliju, ovu knjigu možeš zaboraviti! Ona je sadržavala za njih premalo duhovne punine i sistematske teologije. Oni izgleda nisu odgovarali u njen sistem.

Biblija - više od jednog mislilačkog sistema
Bolilo me je pri tome u srcu jer su upravo ove knjige postale izvorom mojega teologiranja. Činjenicu, da se biblijska teologija ne dozvoli presaditi u jedan sistem, posebno cijenim. Onaj koji hoće doći u trag Duhu iz kojega je Isus iz Nazareta pripovijedao i djelovao, ne može zaobići ove zapise. U propovijedanju Staroga zavjeta i u Evanđeljima, u prenešenim izrekama Isusa i na koncu u prerađivanjima biblijskih sastavljača, osjeća se u mnogostrukim primjerima, kako su ljudi mnogih generacija doživljavali i tumačili djelovanje Boga.

Duh čini živosnim
Kod sve ljubavi i poštovanja vrijednosti sv. Pisma, ne smijemo mi učiniti iste pogrješke kao ona dvojica teologa u vlaku. Biblija je izvor i temelj našega vjerovanja. Ona ostavlja prostor za vlastito razmišljanje. Ako pogledamo točnije tekstove ove nedjelje, vidimo kako nam dozvoljavaju samostalni razvitak razmišljanja.
U evanđelju smo pročitali da je Isus svojim učenicima obećao Duha svetoga u svojim riječima na rastanku. On će ih u svemu poučiti i na sve prisjetiti što im je On rekao. Isus pripravlja svoje učenike na vrijeme poslije njegovog odlaska, na vrijeme, u kojemu se moraju snalaziti bez njegove neposredne prisutnosti. Isusu je bilo jasno, život teče dalje i poslije njegove smrti, njegovog uskrsnuća i užašašća na nebo. Duh sveti koji je djelovao u njemu i kroz njega, koji je mnogo pokrenuo i prevrnuo na glavu, djelovat će također i dalje u vremenu u kojemu će učenici biti prepušteni sami sebi. Isus nam nije ostavio jedan mislilački sistem, niti školu koju treba vječno sačuvati, već svoga živoga Duha.

Novi zadaci
Uskoro će učenici biti sukobljeni s posve novim izazovima. Tako čitamo mi u apostolskoj pripovijesti. Novi put, kako je kršćanstvo bilo u početku nazvano, našao je uskoro više odjeka i pripadnika kod drugih naroda nego kod Židova. Isus, začetnik novoga puta, nije svoje učenike pripremio na ovu situaciju. Postoje velike zategnutosti između židovskih i ne-židovskih kršćana, mlada Crkva nalazi i za to rješenja, za koje se ne može pronaći objašnjenje niti u starom zavjetu niti u evanđeljima. Kada se čita cijela pripovijest - liturgijska čitanja donose samo isječak - osjeća se rvanje mladih kršćanskih zajednica. Duh kojega im je Isus obećao, pomaže im pronaći nova rješenja. Tijekom stoljeća mnogi događaji, razvoji i mislilački sistemi ostavili su svoje tragove u kršćanstvu.Često su se morali smjerovi na novo postavljati. Duh sveti je pratio Crkvu u cijeloj njezinoj povijesti. Život teče i danas dalje i sukobljava nas s novim izazovima. Isusovo obećanje da će Otac poslati Duha svetoga u njegovo ime, koji će svemu poučiti i na sve podsjetiti što je Isus rekao i proživio, vrijedi i za nas. U tom povjerenju smijemo mi ići na nove zadatke našega vremena. Mi nismo zatvoreni u jedan predani mislilački sistem, te da nitko više ne smije ništa priupitati i da ima sve odgovore gotove.

Izazov danas
Postoji duga lista problematičkih mjesta u koje smo mi kršćani uvučeni na početku 3. tisućljeća. Pri tome se ne radi najmanje o crkveno-političkim pitanjima. Mi ne možemo to zaobići, a da se ne sukobimo s novim mogućnostima u medicini i bio-tehnici. Mi stojimo pred društvenim razvitkom kakav još nije nikad bio, zahvaljujući visokoj starosti i zbog duboko prodirajućih promjena u svijetu rada. Nejednaki tempo razvitka između siromašnih i bogatih, potrebuje novo političko ophođenje.
Često imam utisak da veliki broj kršćana skriva glave u pijesak i bolje ostaje pri internim nesuglasicama ili se ne usuđuje dalje od pitanja: «da li je to dozvoljeno ili nije dozvoljeno». Imamo li mi povjerenja da će Duh sveti također i nas poučiti, što potrebujemo, kako bi riješili zadatke naših dana u Isusovom Duhu?

Molitva za Duha svetoga
Dani oko Kristovog uzašašća i pred Duhove, bili su u tradiciji obilježeni molitvom za Duha svetoga. Razumljivo je vrlo dobro, da je agrarni životni svijet iznad svega molio za dobru klimu i rast, te za otklanjanje katastrofa. Protiv toga se nema što reći da se to i danas čini. Ali je istodobno i vrijeme da se Duha svetoga moli i za velike izazove današnjice. Za Duha koji će nam pronaći odgovore na teška pitanja i kontorverzne teme, a koji su u skladu s onim što je Isus proživio.
Pri tome ne vrijedi pronaći samo nove odgovore, već i nove oblike ophođenja. Kao po pitanju pomoći pri umiranju. Nije dovoljno samo pitati: Što je (upravo još) dozvoljeno? Treba onima koji trpe i starim ljudima pomoći sa sredstvima i mogućnostima našega vremena, kao što je pokazao Isus u svojem vremenu i na svoj način.
Molitva za Duha svetoga sadrži također i molitvu za pravo djelovanje i za hrabrost da se stavimo izazovu. Tako vjerujemo i molimo istovremeno da će nas Duh sveti poučiti tome, što nam je potrebno za savladavanje naših zadataka.
P. Hans Hütter
Prijevod s njemačkog: Katica Kiš