Praštajući, čovjek se uzdiže iznad onih koji ga vrijeđaju

Praštajući, čovjek se uzdiže iznad onih koji ga vrijeđaju.
Znamo kako je teško oprostiti onom tko te povrijedi, ali kako je teško oprostiti i samom sebi. Nas najčešće netko povrijedi riječima pa nas boli do ludila i pomislimo u sebi:" E, ovo ti nikad neću oprostiti."

Zamislite kako je bilo Isusu kojeg su razapeli a ni jednog grijeha nije imao. A što je On učinio! OPROSTIO IM. Isus nas uči da ne oprostimo jednom nego do sedamdeset puta sedam. Nepraštanjem kažnjavaš sebe, a praštanjem uvreditelja. Nije opraštanje ono što se često čuje: Ja opraštam, ali ne zaboravljam; ja opraštam, ali onaj zna što je učinio. To nije kršćanski način opraštanja. Ako možeš oprostiti, ali ne možeš zaboraviti, kao što govore mnoge osobe, postavljaš uvjete Božjem oproštenju. Govoriš: Oprosti mi tako kako sam ja u stanju oprostiti, ali ne više.

Kršćanin, u svjetlu vjere, govori: Povrijedio si me i mrzio sam te, ali sad ti opraštam u Isusovo ime. Kršćanin sije mir - a ne razdor; gasi požar - sluša i šuti; na uvredu odgovara molitvom; na klevetu odgovara blagoslovom; ako je progonjen - ne napada; izbjegava, nadmudrivanja, vrijeđanja i nepravde; nastoji oko uspostavljanja mira i sloge; posreduje među sukobljenim stranama; sve čini da ukloni i uzroke i posljedice sukoba.
Svako takvo tvoje milosrđe ima budućnost... Zato oprosti i unaprijed, već sada svim onima koji će te još ikada povrijediti do tvoje smrti...Pa kad si već jednom oprostio - ne vraćaj se više na to, to je gotovo!

Da i tebi Bog ne bi opozvao svoj oprost.