Podijeljene reakcije na poziv Svetog Oca da udome izbjeglice

Četiri mjeseca otkako je papa Franjo pozvao sve župe i vjerske zajednice u Europi da prime po jednu izbjegličku obitelj, reakcije su izrazito podijeljene.

U nekim župama izbjeglice su dočekane raširenih ruku, ali u drugima je prevladala ravnodušnost, strah pa čak i ksenofobija.

Više od milijuna izbjeglica stiglo je ove godine u Europu, objavila je Međunarodna organizacija za migracije.

Mnogi od njih, kad bi se poslušalo Franju, bili bi na putu prema sigurnosti u nekoj od 120.000 katoličkih župa u Europi.

U Italiji ima 25 tisuća župa, najviše u Europi, a samo ih je oko tisuću pozitivno odgovorilo na Franjin poziv, kaže otac Giancarlo Perego, čelnik crkvene Zaklade za migrante.

Napominje, međutim, da su mnoge župe pomagale izbjeglicama i prije papina poziva.

Franjo je smjestio dvije izbjegličke obitelji u Vatikanu i vlastitim primjerom pokazao što očekuje od župa.

Mnogi od migranata koji dolaze u Europu kreću za Njemačku, čija je Rimokatolička Crkva jedna od najbogatijih na kontinentu, dijelom i zbog toga što vjernici plaćaju crkveni porez, i ima tradiciju pomaganja izbjeglicama

Župa svetog Benedikta u Bremenu, primjerice, uklonila je klupe iz crkve i pretvorila je u privremeno izbjegličko utočište. "To je naša dužnost. Ne možemo pjevati božićne pjesme o otvaranju vrata potrebitima i u isto vrijeme ne dopustiti nikome da kroz ta vrata uđe", rekao je svećenik Johannes Sczyrba.

Crkva svetog Roka u Bruxellesu svake noći otvara svoja vrata izbjeglicama koje u njoj noće. Sada ih tamo ima oko dvjesto. "Sve ih više. Kao mala eksplozija", rekao je otac Hugo Van Gee.

Ali nije svugdje tako. Dio katoličkih svećenika, naročito u istočnoj Europi, nisu tako gorljivi da pomognu. Brine ih dugoročni učinak dolaska velikog broj migranata, većinom muslimana, na lokalnu kulturu.

"Nismo ksenofobični ili negostoljubivi", tvrdi biskup Piotr Libera iz poljskog grada Plocka. "Mi smo mudri. Ako pustite stranca u svoju kuću, kuću koja je tek izgrađena, malu kuću, krhku, možete se naći u velikom problemu".

U Italiji su reakcije također oprečne. Rimski list La Repubblica piše da je samo 80 od 300 rimskih župa odgovorilo na Franjin poziv. U drugim gradovima postotak je i manji.

Župljani svetog Saturnina u Rimu obnovili su o svom trošku dvosobni stan i u njemu smjestili jednu tročlanu afričku obitelj. Otac Micheal Perry, jedan od čelnika rimskih franjevaca, rekao je da su redovnici u dvama franjevačkim samostanima primili dvadesetak ljudi.

Franjin poziv, međutim, nailazi i na tvrdoglav otpor, posebno u sjevernoj Italiji, gdje su protuuseljenički osjećaji snažni i brani se regionalni identitet koji je tamo i političko pitanje.

U rujnu je župnik Lucio Mozzo iz tog kraja sazvao sastanak župljanja i pitao ih što misle o tome da se izbjelice smjeste u jednu napuštenu župnu kuću. "Moj je djed to sagradio za svećenike, a ne za muslimane", odgovorio mu je jedan.

Perry kaže kako osjeća da su napadi u Parizu unijeli strah i nevoljkost dijelu katolika. "Sigurno su imali posljedica. Pojačan je strah i nepovjerenje u sustav sigurnosti u pogledu izbjeglica".

Hina