Papina korizmena poruka

Upravo brinući se za siromašne uistinu shvaćamo koliko je snažna Božja ljubav i primjećujemo da je Božji savez s ljudima upravo povijest milosrđa, rekao je Papa u korizmenoj poruci.

Živimo korizmeno vrijeme u ovoj Svetoj godini kao povoljan trenutak za obraćenje, potaknuo je papa Franjo u poruci za korizmu, objavljenoj 26. siječnja, o temi ''Milosrđe mi je milo, a ne žrtva''.

Papa je istaknuo važnost materijalnih i duhovnih milosrdnih djela te je snažno kritizirao ludilo svemoći onih koji zatvaraju vrata pred siromašnima koji kucaju na naša vrata. Osim toga, kazao je da će u ovom razdoblju poslati misionare milosrđa kako bi za sve ljude bili konkretan znak Božjega oprosta.

- Božje milosrđe preobražava srce čovjeka i daje mu osjetiti ljubav koja ga čini sposobnim za milosrđe - napisao je Sveti Otac te se zadržao na uvijek novom čudu koje milosrđe zrači u životu svakoga od nas, navodeći nas na ljubav prema bližnjemu.

Spomenuvši bulu ''Misericordiae Vultus'', kojom je najavio Jubilej milosrđa, papa Franjo je istaknuo važnost tjelesnih i duhovnih milosrdnih djela.

- Ona nas podsjećaju da se naša vjera pretvara u konkretna svakodnevna djela, namijenjena pomoći našem bližnjem u tijelu i u duši, a po kojima će nam biti suđeno - napomenuo je Papa.

Zahvaljujući milosrdnim djelima, uvjeren je Sveti Otac, moći ćemo probuditi svoju savjest koja je često uspavana pred dramom siromaštva. Dodao je kako u siromahu Kristovo tijelo postaje ponovno vidljivo i to kao tijelo izmučeno, izranjeno, bičevano, neishranjeno, u bijeg, kako bismo ga mi prepoznali, dotaknuli i brižno mu pomogli.

- Upravo brinući se za siromašne uistinu shvaćamo koliko je snažna Božja ljubav i primjećujemo da je Božji savez s ljudima upravo povijest milosrđa - rekao je Sveti Otac.

Nasuprot tomu, upozorio je Papa, otkriva se da je najbjedniji siromah onaj koji se ne priznaje takvim. Istaknuo je kako vjeruje da je bogat, ali je u stvari najsiromašniji među siromašnima.

- On je takav jer je rob grijeha, koji ga primorava da bogatstvo i moć rabi ne kako bi služio Bogu i drugima, nego kako bi potisnuo u sebi duboku svijest o tomu da ni on sâm nije ništa drugo doli siromašni prosjak - napomenuo je Papa.

Istaknuo je da što su veći moć i bogatstvo na njegovu raspolaganju, toliko veća može postati ta lažna zaslijepljenost, zbog koje dolazi, kako je rekao, do toga da ne želi ni vidjeti jadnoga Lazara koji prosi na vratima njegova doma.

- Taj Lazar je Kristov lik koji u siromasima prosi naše obraćenje. Lazar je mogućnost za obraćenje koje nam Bog nudi, a koje mi možda ne vidimo - rekao je Papa.

Istaknuo je da je riječ o zaslijepljenosti koju prati oholo ludilo svemoći te je upozorio kako to ludilo može poprimiti također društvene i političke oblike kao što su pokazali totalitarizmi XX. stoljeća i kako danas pokazuju ideologije jedinstvene misli i tehnoznanosti, koje Boga žele učiniti nevažnim, a čovjeka svesti na masu za instrumentalizaciju.

Sveti Otac, osim toga, upozorava na strukture grijeha povezane s modelom lažnoga razvitka, temeljenoga na idolopoklonstvu novca, kako je rekao, koje bogatije pojedince i društva čini ravnodušnima prema sudbini siromašnih te oni zatvaraju svoja vrata, odbijajući čak i pogledati ih.

- Zbog sve većega zatvaranja prema Kristu, koji u siromahu i dalje kuca na njihova vrata, oholice, bogataši i moćnici se na kraju sami osuđuju na vječni ponor samoće, na pakao - kazao je Papa.

Stoga je za sve ljude, kako je istaknuo Sveti Otac, korizma ove Jubilejske godine povoljno vrijeme da konačno iziđu iz svojega životnog otuđenja, zahvaljujući slušanju Riječi i milosrdnim djelima.

- Tjelesna i duhovna djela ne valja odvajati jer upravo dodirujući u otajstvu tijelo raspetoga Isusa, grješnik može primiti na dar svijest da je i on sam jadni prosjak - kazao je papa Franjo.

Dodao je naposljetku kako prolazeći tim putom i oholice, silni i bogati o kojima govori hvalospjev ''Veliča'', imaju mogućnost primijetiti da ih nezasluženo voli Raspeti, koji je umro i uskrsnuo i za njih.

- Samo je u toj ljubavi odgovor na žeđu za beskonačnom srećom i ljubavlju, za koju čovjek misli da može utažiti idolima spoznaje, moći i posjedovanja. Nemojmo izgubiti to korizmeno vrijeme povoljno za obraćenje i to slijedeći primjer Marije koja je, pred veličinom božanskoga milosrđa koje joj je besplatno darovano, prva prepoznala vlastitu malenost, priznajući se poniznom službenicom Gospodnjom - stoji na kraju Papine korizmene poruke.