Papa Frane danas će kanonizirati čuvenu humanitarku: 'Anđeo siromašnih' postaje sveta Majka Terezija

... za koje se brine oko pet tisuća redovnica, misionarki milosrđa, životna je ostavština Majke Terezije, jedne od najpoznatijih humanitarki dvadesetog stoljeća, koju će papa Frane proglasiti svetom u nedjelju 4. rujna, dvadeset godina nakon smrti.

Njezino ime postalo je sinonim za činjenje dobra ne osvrćući se ni na kakve prepreke, kritike i predbacivanja, posvećujući život onima sa dna, odbačenima s ulice, siromašnima, bolesnima, siročadi i umirućima. Nije bila pošteđena kritika: zamjerali su joj nehigijenske uvjete u ubožnicama, izostanak medicinske pomoći onima koji pate, vjerski konzervativizam, krštenja umirućih, prihvaćanje novca od diktatora i financijske nepravilnosti u vrijeme dok je njezina družba rasla, pa i da je položila vijenac zna grob komunističkog diktatora Envera Hoxhe, ali za većinu ljudi, posebno u Indiji, Majka Terezija bila je obožavana, zbog nesebične žrtve zvali su je "anđelom siromašnih" i "sveticom iz kanalizacije".

Nije bila od velikih, dubokih i kompliciranih misli, ali je na pitanja odvraćala vrlo brzo i oštro, s velikom dozom mučnog iskustva i životne mudrosti. Kad su je pitali: "Što možemo učiniti za promicanje mira u svijetu?", odgovorila je: "Idite kući i volite svoju obitelj."

Imućna albanska obitelj

Rođena je kao Agnes Gonxha Bojaxhiu u imućnoj albanskoj obitelji u Skoplju 1910. godine. Otac joj je umro kad joj je bilo osam godina, što je obitelj dovelo u teško financijsko stanje. Već u dvanaestoj godini svima je govorila kako želi služiti Bogu i siromašnima. Kad je napunila osamnaest, pridružila se družbi sestara Naše Gospe od Loreta, irskoj zajednici koja je vodila škole u Indiji, i uzela ime Terezija. U Indiju je stigla 1929. i podučavala u školi za djevojčice u Calcutti (Kolkati od 2001.) koju je vodila njezina družba.

Na ulicama ispred samostana svakodnevno je gledala onemoćale i siromašne beskućnike za koje nitko nije mario, što ju je činilo nesretnom i uznemirenom. Godine 1946. u vlaku za Darjeeling čula je Božji poziv da se pridruži Isusu u brizi za siromašne. Vatikan joj je godinu poslije dopustio da napusti sestre Gospe od Loreta i otvori prvu školu u sirotinjskom dijelu Kolkate, a 1950. dobila je dozvolu da pokrene vlastiti red, misionarke ljubavi, s ciljem da se skrbe o onima za koje se nema tko brinuti. Krenula je odjevena u prepoznatljivi bijeli sari s plavim rubom u naselja najsiromašnijih, skupljala s ulica bolesne, očajne, odbačene ljude svih vjera i odvela ih u utočište Nirmal Hriday ('Čisto srce') gdje su dobili dostojanstvenu palijativnu skrb.

Ona i sestre njezina reda brinule su i za siročad, gubavce i mentalno oboljele. Do kraja života Majke Terezije red će brojiti više od tri tisuće sestara i djelovat će u više od sto zemalja svijeta, a 1963. oformit će i muški ogranak reda - braću misionara ljubavi. U Zagreb njezine sestre stižu 1979., a godinu kasnije svoju će kuću otvoriti i u komunističkom Istočnom Berlinu. Uspjelo joj je utemeljiti i 15 misijskih kuća u tadašnjem Sovjetskom Savezu.

Film s Geraldine Chaplin

Već šezdesetih godina njezina slava pročula se po cijelom svijetu, prvi dokumantarac o njezinu radu "Nešto lijepo za Boga" snimljen je 1969. godine, a u biografskom igranom filmu 'U ime Božjih siromaha' iz 1997. glavnu ulogu igra Geraldine Chaplin, kći Charlieja Chaplina. O životu Majke Terezije snimljena je i talijanska televizijska serija 2003. godine, kasnije prerađena u televizijski film koji je dobio američku nagradu CAMIE 2007. godine. Knjige i životopisi u njezinu djelovanju i životu su bezbrojni, na mnoštvu svjetskih jezika. Po Majci Tereziji imenovane su ceste, župe i bolnice, a Indijske željeznice uvode vlak "Majka Express", nazvan po njoj, koji počinje voziti 26. kolovoza 2010., na stotu obljetnicu njezina rođenja.

Za posvećenost siromašnima 10. prosinca 1979. u Oslu je primila Nobelovu nagradu za mir, a tom prilikom odbila je banket u svoju čast, koji stoji otprilike sedam tisuća dolara i tim je novcem platila božićni obrok za dvije tisuće siromašnih ljudi. Financijski dio Nobelove nagrade u iznosu od 192 tisuće dolara usmjerila je u svoje dobrotvorne udruge. U listopadu 1985. održala je govor na zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda, u povodu četrdeset godina ove međunarodne institucije. Na Badnjak iste godine otvara prvu kuću za oboljele od AIDS-a u New Yorku i naziva je "Dar ljubavi", a sljedećih godina u SAD-u će otvarati još kuća za pomoć oboljelima od ove bolesti.

Godine 1982., u jeku opsade Bejruta, sudjelovala je u spašavanju 37 djece zarobljene u bolnici na prvoj crti bojišta. Dogovoren je privremeni prekid vatre između izraelske vojske i palestinskih gerilaca, u pratnji djelatnika Crvenog križa prošla je kroz ratnu zonu u razrušenu bolnicu i pacijente izvela na sigurno. Putovala je u posjet i pomoć gladnima u Etiopiji, žrtvama zračenja u Černobilu te žrtvama potresa u Armeniji. Kada se slutila američka invazija na Irak, u siječnju 1991. šalje pismo američkom predsjedniku Georgeu Bushu i iračkom predsjedniku Saddamu Husseinu u kojem, među ostalim, kaže: "Molim Vas, izaberite put mira... U kratkom roku možda će biti pobjednika i pobijeđenih u ovom ratu kojeg se svi užasavamo. Ali to nikada ne može i nikada neće opravdati patnju, bol i gubitak ljudskih života koje će prozročiti vaše oružje."

Kratki proces beatifikacije

Preminula je 5. rujna 1997. u Calcutti, a stotine tisuća ljudi različitih vjera iz Indije i svijeta došlo se posljednji put oprostiti se od Majke Terezije, a pokopana je uz indijske državne počasti. Premda je prema propisima Katoličke crkve potrebno čekati barem pet godina od nečije smrti kako bi počeo postupak za proglašenje blaženim, u slučaju Majke Terezije proces je počeo već nakon dvije godine. Među čudima potrebnim za beatifikaciju priznato je izlječenje jedne Indijke koja se molila Majci Tereziji i tako se oporavila od tumora na želucu. Šest godina nakon njezine smrti papa Ivan Pavao II. proglasio je Majku Tereziju blaženom na Trgu sv. Petra u Vatikanu. Proces beatifikacije Majke Terezije najkraći je u povijesti, trajao je četiri godine, a ubrzan je na inzistiranje pape Ivana Pavla II..

Papa Frane prihvatio je 17. prosinca 2015. dekret Kongregacije za kauze svetaca kojim se priznaje natprirodno ozdravljenje muškarca čija je obitelj molila Majku Tereziju da se zauzme za njegovo ozdravljenje. Trideset petogodišnji brazilski inženjer bolovao je 2008. od tumora na mozgu i trebao je biti operiran uz slabe prognoze za oporavak.

Njegova supruga molila se u bolničkoj kapeli dok je on u induciranoj komi premješten u operacijsku dvoranu. Žena i njezini prijatelji zagovarali su se Majci Tereziji za njegovo ozdravljenje. Kada su kirurzi ušli u operacijsku dvoranu, ugledali su budnog pacijenta bez ikakva znaka bolesti. U svjedočenju su liječnici napisali da nikada nisu vidjeli nešto takvo. Vatikanska liječnička komisija potvrdila je ozdravljenje Brazilca kao "znanstveno neobjašnjivo", a to je potvrdila i teološka komisija.

Množnje kapljica čiste vode

Anegdote iz njezina života jedno su od najomiljenijih štiva na temu milosrđa, zbog jednostavnosti i oštroumnosti.

Jednom je neki novinar pokušao isprovocirati Majku Tereziju: 'Majko Terezo, vi sada imate sedamdeset godina. Kada umrete, svijet će izgledati isto kao i prije vas. Nakon svega truda koji ste uložili što se promijenilo u svijetu?'

Nasmijala se i odvratila mu: 'Znate, nikada nisam htjela promijeniti svijet. Samo sam nastojala biti kapljica čiste vode u kojoj će se moći zrcaliti Božja ljubav.

Čini li vam se to mala stvar?'

Kako je novinar zašutio, ona je preuzela inicijativu: 'Zašto i vi ne pokušate biti kapljica čiste vode? Onda bi nas već bilo dvoje. Jeste li oženjeni?'

'Da, Majko Terezo.'

'Kažite onda ovo i svojoj supruzi. Onda će nas već biti troje. Imate li djece?'

'Da, troje.'

'Ispričajte to i svojoj djeci. Onda će nas već biti šestero...'

Tri posjeta Hrvatskoj

Majka Terezija više puta boravila je u Hrvatskoj, prvi put još 1928. godine kad je iz Zagreba putovala u Dublin. Njezin župnik u rodnom Skoplju bio je hrvatski svećenik Franjo Jambreković, a u Indiji je surađivala s hrvatskim svećenikom, čuvenim misionarom siromašnih, Metkovcem Antom Gabrićem.

Točno pedeset godina nakon prvog boravka u Zagrebu, posjetila ga je 1978. godine, a treći put 1986. godine. Majka Terezija je 1990. proglašena počasnom građankom Zagreba, a 1995. je dobila hrvatsko državljanstvo i diplomatsku putovnicu.

Slobodna dalmacija