'Otvori se pred našim očima Gospodinov grob...'

Mjesto je bilo okupano dragocjenom krvlju i onom mješavinom ulja kojim je pomazan za ukop...
Posljednje otvaranje Svetog groba u Jeruzalemu, koji je ponovo otvoren ovih dana, kako se pretpostavlja, bilo je 1555. godine, a obnova je bila povjerena Franjevačkoj kustodiji u Svetoj zemlji. Ono što je manje poznato je da je kustod u Svetoj zemlji tada bio Hrvat, Lopuđanin fra Bonifacije Drakolica, kasnije stonski biskup.

Na mrežnim stranicama župe Rožat objavljen je njegov opis trenutka otvaranja Svetog Groba, za koje je dobivena dozvola pape Pavla IV. i kralja Karla V., da se nakon cijelog tisućljeća otvori i obnovi Sveti Grob. Opis otvaranja Svetog Groba, koji je bio otvoren 28. kolovoza 1555. godine u 16 sati, prenosimo u cijelosti:

'Otvori se pred našim očima Gospodinov grob, koji je vidljivo isječen u stijeni, u njemu su se vidjele figure dva anđela od kojih je jedan s natpisom na kome piše 'Uskrsnuo je nije ovdje', dok je drugi pokazujući grob navješćivao: 'Evo mjesta gdje je bio položen'. Kipovi ovih dvaju anđela, čim su došli u dodir sa zrakom, gotovo su potpuno propali. Kada je, uklonjena jedna od ploča od alabastra koje je pokrivala sveti Grob, postavljena tu po Svetoj Jeleni da bi se mogla slaviti žrtva svete mise, ukazalo nam se čudesno mjesto na kome je Sin Čovječji počinuo tri dana; kao da jasno vidimo otvorena nebesa, i onima koji su s nama bili.

Mjesto je bilo okupano dragocjenom krvlju i onom mješavinom ulja kojim je pomazan za ukop i koji su posvuda isijavali snopove svjetla kao da su svijetle zrake sunca. Mi smo ga otkrili s duhovnom radošću i suzama, zajedno sa svima koji su bili prisutni.

Na sredini svetoga mjesta nađosmo komad drveta, koji je bio tamo stavljen i zamotan u dragocjeno platno; čim smo ga uzeli u ruke te s puno pobožnosti poljubismo, u dodiru sa zrakom platno je potpuno nestalo, ostavljajući samo nekoliko zlatnih niti. Uzimajući predragocjeno drvo vidjeli smo neke natpise , ali su potpuno izblijedili od vremena, tako da se nije mogla pročitati nikakva potpuna rečenica, osim što je na samom početku na jednoj pergameni se moglo pročitati velikim latinskom slovima 'Helena Magni...'

Drakolica Bonifacije (Crassa, de Stephanis, Stjepović), stonski biskup (Lopud kod Dubrovnika, cca 1500. - Temišvar, Božić, 1581.) - član je Franjevačke provincije u Dubrovniku. Filozofiju i teologiju završio je u Parizu. U Dubrovniku je djelovao kao generalni lektor teologije na studiju Male braće i propovjednik. Službu kustosa Sv. zemlje obnašao je od 1551. do 1564. godine. Uz ostale zasluge, posebno je značajna njegova obnova Svetoga Groba u Jeruzalemu 1555.. Kratko je sudjelovao i u radu Tridentinskog sabora kao teologus minor u pratnji svoga generala Zamore. Papa Pio IV. ga je, na molbu Senata Dubrovačke Republike, imenovao biskupom u Stonu 1564.

Za vrijeme svoje biskupske službe bio je poslanik Republike španjolskom kralju Filu II. Papa Grgur XIII. ga je poslao u svojstvu apostolskoga vizitatora u Ugarsku, Hrvatsku, Bosnu i Dalmaciju. Više puta je dolazio u sukob s vlašću u Dubrovniku. Konačno je prognan jer nije htio osuditi jednoga svećenika bez saslušanja. Dubrovačka Republika ga je protjerala sa svog teritorija. Papa ga nakon toga šalje kao svog vizitatora u Ugarsku i Bosnu. Umro je u Temišvaru nekoliko mjeseci nakon bijega iz Stona o Božiću 1581. godine.

IKA