OKRUGLI STOL Nužno je isticati ono što spaja religije

Hrvatsko kulturno društvo (HKD) 'Napredak' organiziralo je u srijedu 28. listopada u Zagrebu ekumenski i međureligijski okrugli stol 'Zajedno na putu prema Bogu. O vjeri, toleranciji i suživotu'. Zasigurno bi se moglo kazati da je ovaj okrugli stol na tragu riiječi bivšeg, a sada počasnog predsjednika 'Napretka', prof. dr. Franje Topića da je 'BiH, pa i RH, locus theologicus/teološko mjesto, tj. posebno mjesto za dijalog i ekumenizam' kao i da 'Napretkovo njegovanje hrvatske kulture ne smeta drugim narodima'. 

Upravo Topić je stalno naglašavao 'prevažnom činjenicu da se nikad nije dogodilo u ovoj posvađanoj zemlji da netko druge vjere i nacije ne želi sudjelovati u Napretkovim programima'. Moglo bi se kazati da je tako je bilo i za ovaj skup u Zagrebu.

U svojevrsnoj 'poplavi teških vijesti', 'Napretkov' okrugli stol u Zagrebu svakako je ona pozitivna, a o ovom događaju iz HKD 'Napredak' ovako su izvijestili:

Na okruglom stolu sudjelovali su pročelnik Katedre fundamentalne teologije na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu doc. dr. Tomislav Kovač, vjeroučiteljica Islamskog centra u Zagrebu Lamija Alili, članica redovničke zajednice Isusovih malih sestara m.s. Vesna Zovkić, đakon Srpske pravoslavne crkvene općine u Zagrebu Petar Kozjakijević i glavni rabin u Republici Hrvatskoj Luciano Moše Prelević. Okrugli stol je moderirala novinarka i urednica Redakcije religijskog programa Hrvatskog radija Blaženka Jančić.

Govoreći o okruglom stolu moderatorica Jančić istaknula je da su ovakve teme potrebne društvu i da 'vjerske zajednice; i židovi, i kršćani i muslimani imaju što ponuditi i posvjedočiti iz svojeg vjerskog duhovnog iskustva – imaju što reći jedni drugima, a onda i biti autentični svjedoci svoje vjere, poštivanja drugoga i drugačijega u društvu i svijetu u kojem živimo i za koji smo svi jednako odgovorni'.

"Dobro je da se Duh Asiza koji je 27. listopada 1986. započeo sveti Ivan Pavao II pozvavši u Asiz predstavnike svih svjetskih religijskih zajednica kako bi zajednički uputili Bogu molitvu za mir – da se ta inicijativa iz godine u godinu širi na svim razinama, ujedinjujući ljude u spoznaji da je mir moguć i da je ta čežnja zajednička svim ljudima",  rekla je Jančić.

Ističući kako je papa Franjo u svojoj posljednjoj enciklici Fratelli tutti podsjetio da je upravo aktualna zdravstvena kriza pokazala kako se nitko ne može sam spasiti, da smo jedan ljudski rod u kojem su svi braća, Jančić je istaknula da je ovaj okrugli stol 'pokušaj davanja odgovora o tome kakva smo mi to braća, što mislimo jedni o drugima, kako živimo svoju vjeru, možemo li se međusobno uključivati ili smo nužno suprotstavljeni, na koji način možemo živjeti i svjedočiti zajedništvo u današnjem svijetu i sekularnom društvu i zašto nam je zajedništvo važno'.

Odgovarajući na pitanje postoje li u praksi ekumenizam i dijalog u izjavi za Hrvatsku radio-televiziju i Hrvatski katolički radio, dr. Kovač je ocijenio da su u društvu nominalno prisutni ekumenizam i međureligijski dijalog, da su na pozitivnoj razini, ali i da nisu iskorišteni svi potencijali. "Treba raditi na tome. To je dug put koji predstoji pred svima nama", rekao je dr. Kovač. Napomenuo je da je ova tribina trebala biti održana u vrijeme korizme, kao duhovna i društvena tribina s temom koja se tiče i vjere i društvenog angažmana vjerskih zajednica.

Isusova mala sestra Vesna Zovkić je zbog iskustva i znanja arapskog jezika pomagala izbjeglicama na prijemnom punktu u Opatovcu. No, kako je rekla, u svome redovničkom poslanju ne traži Boga u nekakvim izvanrednim situacijama. "S izbjeglicama je bila jako teška, izvanredna situacija na granici 2015. Sad smo u svakodnevnici, premda je ponovno izvanredna situacija zbog Covida-19. Moje mjesto susreta s Bogom i s ljudima je najobičnija svakodnevnica koja, premda jako obična, nije nimalo banalna. 

Skoro je opasno tražiti Boga u izvanrednim situacijama jer ćemo ga jako teško naći, On nam je ovdje na dohvat duše. Boga ćemo naći u svakom ljudskom biću, počevši od vlastitog srca. Ako ga tu ne nađemo uzalud su sva ostala traženja i napori. To je moje iskustvo. Kad me netko pita gdje mogu naći Boga, kažem sada i u ovom trenutku moga života takvog kakav jest, a ne nekakav o kakvom sanjam", rekla je m.s. Zovkić.

Osvrnuvši se na odnose među religijskim zajednicama vjeroučiteljica Alili je istaknula da suživot i tolerancija nemaju alternativu unatoč svim iskušenjima i tegobama. "Trebamo biti ustrajni, okupiti se oko lijepe riječi. Intencija islama je da se tolerancija i suživot u okvirima zadanog islamskog učenja i moralnih vrijednosti poštuju. Nužno je isticati ono što spaja religije. Često se i u javnom, medijskom diskursu potenciraju razlike. Ovaj okrugli stol je dobar primjer ustrajavanja na onom što je zajedničko, a to je upravo da svijetu treba mir. Jedan od pridjeva kojim Bog sebe naziva je mir. A to zagovaraju monoteističke religije", pojasnila je Alili.

Rabin Prelević upozorio je da su religije prestale biti relevantne u društvu, ne samo u Hrvatskoj, nego i u Europi i svijetu. Izuzev islama koji još ima neku snagu i njihovim vjernicima znači nešto, u svim drugim religijama ima puno više ljudi koji svoj svjetonazor uguraju u religiju, a ne žive svjetonazore svojih religija jer da žive svjetonazore svojih religija onda bi bilo i tolerancije i suživota i ljubavi među ljudima, rekao je rabin Prelević.

Đakon Kozjakijević rekao je da u društvu ima tolerancije i dijaloga, ali je potrebno i više: "Na tome svaka religijska zajednica treba raditi više i intenzivnije. Pravoslavlju su vjera, tolerancija i suživot u temeljima, to su osnove naše vjere i kršćanske teologije. Kada kažemo tolerancija mi kršćani pod time podrazumijevamo puno jači termin, a to je ljubav koja u kolokvijalnom govoru ima različita značenja, ali za nas je to pojam koji podrazumijeva da se odričemo sebe i svoga egoizma, da se dajemo drugome, da smo otvoreni za drugoga. 

A termin suživot je iskustvo Crkve, jer Crkva je zajednica u kojoj učimo živjeti jedni s drugima, zajednica mnogih osoba s Gospodinom. To iskustvo iz Crkve samo trebamo preslikati na društvo u kome se nalazimo i bit će mnogo bolje. I mi kršćani imamo odgovornost kada, svjesno ili nesvjesno, pridonosimo nekakvim podjelama i lošim pojavama u društvu. Pozvani smo to prevladati i biti konstruktivni element svakog društva".

Istaknuo je da religije automatski bolje surađuju kad se vrate svojim korijenima i kad su vjernici autentični onako kako religije traže da budu. Situacije kao što su pandemija ili potres u Zagrebu su prilike u kojima trebamo preispitivati kakvi smo, jesmo li uistinu pravi vjernici, koliko odstupamo od osnovnih načela i temelja naše vjere. Mislim da je to pozitivno, zaključio je đakon Kozjakijević.