O darivanju sebe do kraja poput Isusa (Lk 4, 1-13)

Ne trebamo se zavaravati. Poznata nam je ova riječ, ali uvijek ostaje nekako nedogovorena, nekako na strani. Može se nju shvatiti na stotinu načina i svaki put moći ćemo prepoznati nešto novo. Ima puno ključeva koji otvaraju zatvorena vrata i mogućnosti.
Ostanimo samo uz drugu kušnju kada Sotona pokazuje odjednom sva kraljevstva zemlje i reče Isusu: Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.

Mi znamo da je to laž i to je đavolska varka jer Sotoni ništa ne pripada osim laži. U svakom kraljevstvu je onaj koji vlada i onaj koji služi. Ne radi se isključivo o poznatoj filmskoj sceni o kralju i sluzi, nego je riječ o odnosu onoga koji nešto daje i onoga koji prima. Sva kraljevstva svijeta podrazumijevaju takve relacije. Tako je i u obitelji, pa čak i u crkvi netko nešto daje, a netko drugi to nešto prima. Te relacije mogu biti loše ili dobre.

Sotona predlaže Isusu da uzme sve i da vlada svime, da bude onaj koji je glavni, taj koji daruje. To samo po sebi na prvi pogled ne znači ništa loše. Isus je dobar i Bog je mogao riješiti svaki konflikt, darovati mir, dati istinu. Vidi se to i u prvoj kušnji kada je u pitanju pretvaranje kamena u kruh. Isus bi mogao nahraniti sve gladne, ali odbija. Isus odbija i treću ponudu Sotone da skoči s hrama i pokaže svoju moć.

Prije Isusa i poslije Isusa ima smrti; prije Isusa i poslije Isusa ljudi se svađaju i ubijaju; prije i poslije Isusa ljudi su bolesni i gladni. Isus nije riješio te probleme. Što Isus odbacuje u tim kušnjama? On odbacuje laž i ukazuje na relaciju koja je u Presvetom Trojstvu.

Među Bogom Ocem i Sinom je velika ljubav u kojoj se sve daruje do tog stupnja da te osobe nestaju iz ljubavi, do tog stupnja da nastaje sljedeća osoba. To je savršena slika ljubavi u Bogu. U ljubavi se rađa sljedeća osoba. Isus je tako ljubio da ništa nije ostavljao za sebe. On je tako ljubio da su ga ljudi odbacili i zaboravili. On ljubi, ali ne zato da ljudima pokaže svoju moć, nego da uđu u tu ljubav.

Ljubav u relaciji o kojoj govori evanđelje poziva nas na potpunu promjenu. Mi u našim relacijama također dajemo i nekako ljubimo, ali to naše uzajamno darivanje postaje cilj. Pokušajmo naučiti ljubiti u korizmi tako da ništa nemamo od toga. Baciti nekome 10 kuna nije teško, ali sjesti kraj nekoga i poslušati nečiju životnu storiju puno je teže.

Isus nije izliječio sve, ali uvijek je bio s čovjekom koji mu je došao. On nije ništa darovao ljudima osim sebe. Pokušajmo tako misliti. Budi s nekim tko te ne voli, ne ljubi, a ne s onima koji te ljube i slušaju.

Potražite odbačenu osobu, neku mizeriju, i budi s tim čovjekom. Mnogi će te ismijavati! Ali ti ćeš darovati samoga sebe.

Ako budeš ljubio bez dobiti i gubio samoga sebe tada će Bog poslati svoje anđele koje će ti služiti (usp. Mt 4,11)