Neka nam korizma ne prođe u pukom čekanju određenih slavlja s ciljem da ih obavimo

...na promišljanje o „pozivu na posvećenje života", odnosno „pozivu na 'posvećenje' životu".
Posvetiti znači pripadati, dati se bez interesa, jer Bog je biće koje samo ljubi i ako ima ikakav interes onda je to samo ljubav. I on poziva muškarce i žene koji će se na njegov način posvetiti životu i koji će tako posvećivati život. Biti član „posvećenog života" znači biti za druge na Božji način. Djelovati iz ljubavi. Imati mjerilo ljubavi i biti snagom ljubavi. Znači učiniti vidljivim ono što nam je još skriveno, a nalazi se u Božjem srcu do kojeg mogu doprijeti samo „proroci" Božjeg uma i srca. To je duhovni poziv. Možemo reći da posvetiti život znači „otkupiti" ga danas; otkupiti život od mentaliteta „slučajnosti", od kriterija „korisnosti", od mjerila „provizornosti", od mentaliteta „besmisla" i „jednokratnosti", odnosno od jednodimenzionalnosti. Posvetiti se znači omogućiti životu da se izrekne u svoj svojoj ozbiljnosti misterija koji u povijesti postaje mjesto Prisutnosti, pojašnjava biskup Jezerinac.

Biskup nadalje pojašnjava da „pozvanost znači biti u funkciji života i ako s tim pristupom gledamo svijet on je pun pozvanih ljudi i nema ljudskog bića koje nije pozvano, a korijenski identitet ljudskog bića je biti pozvanik. Biti pozvan stvara ljudsko biće, tvori ga". Nadalje ističe kako nakon poziva na postojanje, slijedi oblik pozvanosti na sustvaranje, odnosno na darivanje života - biti roditelj. Potom poziv na odgoj života - škola i izobrazba. Pa poziv na traženje, istraživanje života - znanost. Poziv na kvalitetu života - liječnik, medicinsko osoblje, svećenik. Poziv na olakšanje života - praktična, tehnička znanja. Poziv na zamjećivanje svete dimenzije života i sveti smisao života - osobe posvećenog života čiju Godinu slavimo.

Stoga, biti „pozvan znači shvatiti se kao kap u nepreglednim vodama koje vječno teku iz nepresušnog Izvora. Izvor ne može ne teći, jer ne može ne biti. Taj izvor je Bog. On ne može ne pozivati bića na život, jer je sami Život. On ne može ne stvarati, jer je po naravi Tvorac. On ne može ne biti povezan s nama, sa svojim djelom, jer smo kapi ogromnih voda koje teku iz božanskog Izvora. Možemo ne biti s vodama, ali ne možemo ne biti voda, makar bili i samo kap. Možemo biti odvojeni od tijeka voda i negirati poveznicu kapi tijeka vode, što znači ne spoznati, ne biti svjestan, ne imati aktivnu klicu života, ali ne možemo ne biti voda ako smo kapi vode. Osobni poziv u stvari znači biti kap i zato je važno zadržati svijest o identitetu vode, tj. o zajedništvu s Bogom misterijem.

Biti jedna od kapi koje tvore vodu, koje tvore misterij života, koje su „sastavnice" Boga ukoliko smo „provreli" iz njega, spasonosno je za smisao onoga tko smo. Svatko od nas je jedna od kapi koja će biti dio svog oblaka - svoje grupe pozvanika. Biti jedna od kapi koja će pasti u određeno vrijeme, koja će pasti na određenu zemlju s ciljem da podrži nastanak i rast života. To je smisao poziva, pojašnjava biskup Jezerinac.

U poruci biskup potiče i ohrabruje vojne i policijske kapelane da kroz ovu korizmu u kapelanijama pokrenu događanja u kojima će vjernici Vojne biskupije osjetiti svetu dimenziju života, preporodnu snagu krštenja, spasenjsku ulogu Crkve, prodor u kvalitetu života s okusom božanskoga snagom molitve i liturgijskih slavlja.

„Volio bih da oživi smisao pozvanosti na 'posvećenje života'. Neka ova korizma bude tihi hod kroz vlastito biće u svjetlu Objave. Neka nam korizma ne prođe u pukom čekanju određenih slavlja s ciljem da ih obavimo, ali da nas nutarnje mimoiđu. Bilo vam sveto ovo vrijeme četrdesetodnevnog hoda u kojem ćete spoznati snagu prisutnosti Božje u svom životu tako da će vam sveti hram postati vaše biće u kojem ćete oči u oči gledati sebe i Boga u vama. I Uskrs će tada biti drugačiji.", poručuje biskup Jezerinac.

laudato.hr