Nedjelja Muke Gospodnje – Cvjetnica

Bogatstvo ove nedjelje sadržano je u njezine dvije dimenzije: u svečanom ulasku Isusa u Jeruzalem i u čitanju Muke. Između brojnih poruka kojima obiluju Svetopisamska čitanja prva dimenzija ove nedjelje stavlja naglasak na ispunjenje proroštva, na očekivanja naroda, ali i na ''stvarnost'' koju Isus donosi. Druga dimenzija govori o krivim procjenama i osudama, o krivici, ali i o pravednosti, o dostojanstvu istine te o snazi i veličini Božje ljubavi.

Hosana!

U vrijeme Isusova dolaska u Jeruzalem, sav je narod iščekivao Mesiju - političkoga osloboditelja, moćnoga gospodara. Nekoga tko će izboriti pravdu i pobjedu istine, nekoga tko će dokinuti križ, teškoće i napore. Ne želimo li to svi?
Zapravo nije bilo važno tko će biti osloboditelj, bilo je važno da se pojavi - da se bori za prava i dobrobit naroda. Može to biti Isus - liječnik, no biti će dobar i Baraba - silnik. Stoga je o Isusovu ulasku u Jeruzalem, u duhu Zaharijina proroštva (9,9,) sav narod klicao iz svega grla svome kralju, pravednom, pravičnom i pobjedonosnom: Hosana, što izvorno znači: spasi nas!

Očekivanja

Ne čeznemo li i mi često za nekim svojim osloboditeljem? Ne kličemo li Bogu da nas spasi baš poput brojnih što su onoga dana stajali na ulicama Jezuzalema? No, ono što je ostalo neizrečeno, ali izreći će osuda, Mesija se treba boriti za istinu (naroda) ionako kako je to narod zamislio - u tom slučaju bilo bi od iznimne koristi da je Sin Božji. Očekivanja naroda su pretvorena kriterij dobrote i u dokazni materijal.
Nisu li često upravo naša očekivanja i predrasude unaprijed ispisana osuda onima koji ulaze u naš život? Nisu li naša očekivanja, kruta i nepromijenjiva, često prepreka Bogu da nam daruje radost i svoj mir? Nisu li naša očekivanja često zatvorena vrata Kristu?
Nisu li naša očekivanja zapravo izričita traženja, zahtjevi i naredbe da sve mora biti onako kako mi želimo, tražimo, vidimo i mislimo? Nisu li naša očekivanja kriteriji - ukoliko su ispunjena dokaz je to dobrote, ukoliko nisu ne spremamo li osudu, izbacivanje i odbacivanje? I nije važno tko je to ušao u naš život, važno je da se bori za naša prava, naše želje i dobrobit: može to biti Isus - liječnik, ali biti će dobar i Baraba - silnik. Naša očekivanja moraju biti ispunjena i pod cijenu odmaka od Božjega puta, naša očekivanja su postala kriteriji, granice, zakoni, istina i pravda.

Stvarnost koju Isus donosi

I Isus poznaje proroštvo što ga je izrekao Zaharija (9,9) i ulazi u Jeruzalem ponizan, na magaretu, odlučan u ostvarenju Božjega kraljevstva. Isus je odlučan u činjenju dobra, odlučan je življenju vrijednosti Kraljevstva. On ne odustaje od puta služenja, od Božje pravednosti i milosrđa. Isus, Božji čovjek, se bori za istinske vrijednosti, za Božje uređenje, za Božju procjenu i pravednost koja je često daleko od naših putova, od naših zahtjeva i želja. Bog nam želi istinsko dobro i radost, samo tome teži i od toga puta ljubavi ne odustaje, pa makar ga to dovelo na drvo križa. I na drvu križa ljubav će naći dar za onoga koga ljubi, muku će pretočiti u spas.
Nismo li i mi često ti koji želimo da Bog uredi stvarnost kako mi želimo? Da pretvori naše životne suputnike u služitelje našim ciljevima, u one koji će ostvarivati naše želje i percipirati svijet našim očima? Ne tražimo li i mi često da Bog istinu prilagodi našoj procjeni, da podijeli pravdu po našim kriterijima? Nismo li mi oni koji odbacuju svaku stvarnost koja nije po našim mjerilima? Možemo li prihvatiti stvarnost oblikovanu Isusovom prisutnošću?

Krivica

Iz svakoga evanđeoskog izvještaju Muke Gospodnje sasvim je jasno: Isusa nije osudio jedan čovjek, osudio ga je cijeli narod. Isusa je osudila većina. Kako je lako mišljenje većine postaviti na mjesto Božje volje, na mjesto pravednosti i prava. Kako je lako pod okriljem snage činiti nepravdu, izobličiti istinu i osuditi pravednika. Često je dovoljno samo glasno vikati!
Nismo li mi često pripadnici skupina koje podržavaju i odražavaju naše interese, koje glasno viču i na životu neće ostaviti nikoga tko nam se ne podloži? Nije li naša oholost koju će podržati naši istomišljenici često osuda pravednika? Nisu li naše prizemne želje često glas za oslobođenje Barabe? Nije li naše nezasitno i sebično srce često uzrok nečije patnje? Nismo li mi oni koji smo spremni lagati ili iskrivljivati istinu u ime naših viđenja? Nismo li mi ti koji su spremni sakriti pogreške, umanjiti krivnju u ime vlastite dobrobiti? Nismo li mi ti koji su često na krivoj strani u ime naše istine, naše pravde, naših želja ili našega Barabe?

Božja ljubav

Isus je poznavao očekivanja i namjere - poznavao je želje i srce naroda, znao je tko ga i zašto izdaje, znao je sve, ali nije odustao od koračanja Božjim putem. Čovjek ispunjen Bogom ne mijenja ispravno djelovanje jer to mnogima ne odgovara, ne izobličuje istinu kako bi se svidio većini, ne odustaje od milosrđa jer je napadan, ne postaje zao prema neistomišljenicima. Božji pogled nikada ne postaje ohol i skučen - on je bistar i vidi u širinu. Božja ruka nikada ne postaje škrta. Božje djelovanje nikada ne postaje samodopadno i sebično ono je usmjereno na dobro i njime darežljivo. Božji kriteriji se ne mijenjaju prema željama pojedinaca i skupina oni su uvijek usmjereni na dobro duša. Božja istina u susretu s laži ostaje uspravna i dostojanstvena jer zna da je napadi ne mogu promijeniti ni uništiti. Božja ljubav je uvijek usmjerena na drugoga i zato se ne boji drveta križa, ona na njemu nalazi priliku za spas izgubljenih.

I ova nas nedjelja Muke Gospodnje poziva da si odgovorimo na čijoj smo mi zapravo strani? Jesmo li otvorili svoje srce Bogu i dozvolili mu da se nama okoristi kao svojim oruđem u izgradnji Kraljevstva ili surađujemo s Barabom? Za čiju se mi istinu borimo? Čiju volju ispunjavamo Božju ili svoju? Što je za nas drvo križa - sredstvo spasa ili drvo straha koje treba odbaciti ili nekome drugome natovariti? Tko smo mi? Dana nam je sloboda da odlučimo.