Molitva srcem

Kada u srcu i umu analiziram srednjoškolske dane, iz vremenski dalekog razdoblja između 1973. - 1977. godine, tada mi se ponekad pojavi sjećanje na jednu molitvenu večer. Naš „magister", odgojitelj, je jedne večeri htio pokazati kako se možemo koncentrirati, moliti dušom i srcem.

U taj ,za mene sada davni večernji sat, ugasio je svjetlo, upalio svijeću i zamolio nas da u tišini promatramo svjetlo svijeće, da se usredotočimo samo na plamičak svijeće. Tako smo se polako umirili, promatrali jedno vrijeme svjetlo svijeće, a potom nakon uspješne opuštenosti i koncentracije, osobno u dubini srca i duše izricali svoje molitvene osjećaje, te osjećali u sebi duhovno bogatstvo mira i blizinu Božju. Nije taj večernji, molitveni, koncentracijski trenutak bio vremenski dug, ali sam po prvi puta u životu snažno osjetio duhovne dubine moje duše, savjesti i srca. Tada sam, sam sebi rekao: kako je malo potrebno vremena i duhovne staloženosti, opuštenosti da mogu doživjeti duboko duhovno svoj um, svoje emocije, svoju savjest i molitvu srca i duše. Kasnije sam kao student teologije preko biblijske teologije spoznao kako Biblija na čovjekovo srce gleda sasvim drugačije, na svoj način, potpuno drugačije nego mi „ zapadnjaci". Židovski govor, aramejski jezik i grčko rimski svijet je nešto što je sasvim drugačije od naše zapadnjačke teološke misli.
Biblijsko shvaćanje srca

U Starom Zavjetu srce je središte ljudske osobe, unutarnjeg čovjeka s osjećajima srčanosti, radosti, naklonosti, brige. Srce je poticaj za djelovanje namjere i htijenja. Božji je savez upisan u srce: „Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana - riječ je Jahvina. Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj." Jr. 31,33 U srcu se provjerava čovjekova nedužnost. Ono je mjesto čovjekovih tajni, njegova savjest. „Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo." Ps. 24,4 U Novom Zavjetu govori se o srcu misleći na radost, ljubav, čežnju, ali i tjeskobu, boli i požude. Čovjek čini zlo već u srcu, a ne tek u djelu. Srce znači savjest, čovjekovo unutarnje svetište u koje nitko osim Boga ne može prodrijeti.
Životni primjeri molitve srca - pustinjaci, Majka Terezija

Molitvu srca su prvi u kršćanstvu molili i prakticirali eremiti - pustinjaci. Ona je bila plod kontemplacije. A izraz contemplari znači: budi posve budan, motri, gledaj, slušaj, osjećaj, osluškuj gdje si, što se u tebi događa, što je tebi važno, kamo ćeš usmjeriti sljedeći korak. Kontemplacija je svjesno bivanje, postojanje u sebi. Ona je vježba čiste Božje prisutnosti. Takvu čistu Božju prisutnost je u molitvi doživljavala sveta Majka Terezija. Njezina je želja bila biti uvijek čvrsto, prisno molitveno sjedinjena s Isusom i da drugima daje samo Isusa. Najpoznatija i kao prva molitva koju je sveta Majka Terezija odabrala je „Ižarivati Krista." Tu molitvu svakodnevno mole Misionarke ljubavi nakon svete pričesti.

Ižarivati Krista
Dragi Isuse! Pomozi mi da posvuda širim Tvoj miomiris.
Preplavi mi dušu Svojim duhom i Svojim životom.
Prožmi i zaposjedni cijelo moje biće
tako da moj život bude samo odsjaj Tvoga života.
Obasjaj me svojim svjetlom da svatko koga sretnem
osjeti Tvoju prisutnost u mojoj duši.
Neka podigne pogled i ne vidi mene, nego samo Tebe, Isuse!
Ostani sa mnom da svijetlim kao Ti i da postanem svjetlo drugima.
To će svjetlo, Isuse dolaziti od Tebe, a ne od mene;
Ti ćeš preko mene svijetliti drugima.
Daj da Te slavim onako kako Ti najviše voliš -
Obasjavajući ljude oko sebe.
Daj da Te propovijedam bez propovijedanja,
ne riječima nego primjerom, privlačnom snagom,
ljubaznim utjecajem svojih djela, očitom puninom ljubavi
kojom moje srce gori za Tebe. AMEN

vlč. Vladimir Trkmić