Magija i uroci - zašto Crkva šuti?

Netko je 'shvatio' kako se demonskim problemima trebaju zapravo baviti psihijatri. Tako danas imamo nebrojena svjedočanstva vjernika koji su od svojih svećenika, pastora ili biskupa zatražili pomoć, i bili glatko odbijeni i poslani psihijatrima. Mnoge se čak pokušava uvjeriti da si oni to sve zamišljaju i kako su priče o magiji i urocima obična glupost.

Koliko Crkva vjeruje u djelovanje Sotone, vidimo u činjenici da se na bogosloviji ne poučava ništa o djelovanju đavla, te ništa o tome kako se od zla uspješno obraniti ili osloboditi. Isto tako, ne postoje nikakva jasna uputstva vjernicima o o tome kako se odnositi u slučajevima kad se sumnja na probleme s demonskim silama. Najčešći argument za takvo stanje je taj da đavao ne može učiniti ništa onome tko je vjernik.

Slažem se da đavao teško može naškoditi vjerniku koji zaista vjeruje, koji je ispunjen silom Duha Svetoga, i koji je naučio surađivati s Duhom Svetim u molitvi, na što nas upućuje apostol Pavao (v. Ef 6,10-18).

No, kako možemo zaboraviti činjenicu da oko 80% krštenih u Hrvatskoj uopće ne živi i ne poznaje svoju vjeru? Možemo li pomisliti kako Sotona, koji obilazi kao ričući lav gledajući koga da proždre (izjava našeg najvećeg pape), ne želi i ne može učiniti ništa onima koji su se udaljili od vjere i Crkve (usp. 1Pt 5,8-9)? Zar zaista mislimo kako su Isus, Pavao, Petar, Jakov, Ivan i drugi bili neprosvijetljeni ljudi koji su psihičke probleme nazivali demonskima? Na žalost, mnogi teolozi upravo tako danas misle i, što je još žalosnije, tako pišu, poučavaju i govore.
No, svaka seoska žena zna da je istina sasvim suprotna. Đavao je itekako prisutan i čini zlo. No zlo se može otkriti samo u prisustvu svetoga. Kad se pojavi netko tko s vjerom moli, tada se događa sve ono što je opisano u evanđeljima - zli se duhovi manifestiraju i rade 'nered'. Isti onakav kakav je toliko puta opisan u Evanđeljima. I tada je lakše izbaciti one koji mole i tako posredno uzrokuju nered, nego zle duhove koji ga neposredno uzrokuju. Kad bi se u sinagogi manifestirao zao duh, Isus bi ga tada izbacio iz čovjeka. Tadašnji svećenici bi u pravilu izbacili čovjeka jer je to bilo mnogo lakše i praktičnije. I danas se ponekad dogodi takav 'nered'. Tada se, na žalost, gotovo uvijek najprije izbaci čovjeka, a zatim se učini sve da se takvo što ne bi ponovilo; i potpuno se mirne savjesti nastavi kao da se ništa nije dogodilo. Na sreću, kod nas ipak ima i onih koji su voljni izbaciti zloduha umjesto čovjeka.
Današnji moderni ljudi ne vjeruju u magiju. Kažu da je to praznovjerje u koje ne treba vjerovati. Vjerovali mi ili ne, problem ostaje. Zaista bi bilo sjajno kad bismo đavla mogli poraziti tako da više ne vjerujemo u njega!

Kako se samo Isus nije toga sjetio?!

No, kako najlakše objasniti što je to magija? Uzmimo primjer hipnoze. Kad bi netko hipnotizirao određenu grupu ljudi i stavio im hladan novčić na ruku te im sugerirao kako je novčić zagrijan na 100 °C, većina bi tih ljudi imala opekline koje bi odgovarale toj temperaturi. Kad bi zatim tim ljudima rekao/sugerirao kako se nalaze na Aljasci, na temperaturi od -10 °C, većina bi se hipnotiziranih počela smrzavati. Svi znamo da je to istina. No, kako to da ljudski organizam može reagirati na nešto što je iluzija i što ne postoji? Pavao piše kako nas đavao napada preko misli i osjećaja. Tako je magija zapravo određena vrsta hipnoze na daljinu. Pod hipnozom podrazumijevam manipulaciju mislima, emocijama, osjetilima, te cjelokupnim živčanim sustavom. Ta se manipulacija najčešće očituje u sugestivnom djelovanju. Gotovo svatko može naučiti hipnotizirati, no činjenica je da se ta sposobost 'dobiva', a ne dolazi prvenstveno učenjem. Isto tako, ta sposobnost kao i sve druge sposobnosti povezane s duhovnim djelovanjem, itekako ovisi o vjeri hipnotizera u svoju sugestivnu moć. Gdje ima natprirodne manipulacije, tu lako može biti i đavao.
Magija može biti uspješna samo uz izravnu suradnju sa zlim duhom, kao što je molitva uspješna uz suradnju s Duhom Svetim. Čovječji je duh u svojem djelovanju vrlo ograničen, osim u slučajevima kad je potpomognut Duhom Svetim ili zlim duhom. Postoje ljudi vjere kojima je svojstveno djelovanje Božje sile jer surađuju s Duhom Svetim, ali isto tako postoje i vračari kojima je svojstveno da surađuju sa zlim silama. Duh Sveti surađuje s nama na našem cjelokupnom spasenju, dok je zao duh zainteresiran za naše cjelokupno uništenje (prvenstveno duhovno, a zatim i duševno i tjelesno). Prema svetom Augustinu, Bog je toliko velik koliko mu naša vjera dopusti da bude velik. Isto je tako i đavao toliko velik koliko mu naša vjera u njega dopusti da bude velik. Pritom ne mislim da onaj na koga zlo djeluje treba vjerovati u đavla, nego vjerovati treba onaj preko koga zlo djeluje. Najveći broj ljudi 'nema' ni velikog Boga, a ni velikog đavla. Oni su predmet borbe između jednih i drugih. Bog bi one bez sile vjere preko evangelizacije htio dovesti do spasenja, a đavao preko magije do uništenja.

Đavao je, prema Bibliji, otac laži i manipulacija. Laž je njegovo najveće oružje. Sila pobožnosti (uske suradnje s Duhom Svetim) dana nam je da se možemo suprotstaviti đavoljoj sili. Pavao piše Timoteju kako će se kršćani posljednjih vremena odreći sile pobožnosti, te će zadržati samo njezin oblik, strogo pazeći da se sve odvija po propisima i odredbama (v. 2 Tim 3,1-5). Što se danas događa? Danas se u većini kršćanskih crkava, zla koja se događaju vjernicima, pripisuju Bogu (da se događaju po Njegovoj volji). Malo tko danas govori kako smo mi sami svojim grješnim životom odgovorni za većinu zala koja nam se događaju, jer se prepuštamo nevjeri, razočaranju, nepraštanju, gorčini, mržnji, jer previše jedemo, pijemo, radimo, premalo spavamo, nemamo zajedništva i ljubavi u obiteljima, itd. Ali, kada dođe netko tko o tome drukčije govori i molitvom vjere postigne ozdravljenja i oslobođenja, tada se takve službe u većini slučajeva zabranjuju, a oni koji ih vrše proglašavaju se šarlatanima, lažnim prorocima ili čak ljudima željnim pljeskanja. A znamo da su Isusa i Njegove nasljednike progonili iz zavisti (v. Mt27,18; Mk 15,10; Dj 5,18). Zavist je jako sotonimo oružje protiv Krista. Tako nas je đavao uvjerio da on daje dobro, a Bog zlo. Naravno, to se u vašoj župi ne može dogoditi!

Magija se služi službujućim duhovima. Sve što đavao zna, naučio je kod Boga, jer Bog svakako ima najbolje metode ophođenja s čovjekom. Tako je proklinjanje potpuno ista metoda kao i blagoslivljanje. Metodu koju Bog koristi za spasenje, đavao koristi za uništenje. Djelovanje se samo razlikuje u nakani i u onima koji ga vrše. Pavao u Heb 1,14 piše kako Bog šalje anđele koji su službujući duhovi onima koji imaju baštiniti spasenje. Iz toga je logično zaključiti da đavao šalje svoje zle duhove onima za koje želi da baštine bilo koju vrstu zla. Većina demonskih tlačenja uzrokovana je magijskim službujućim duhovima. Poznato je da blagoslovine poput blagoslovljene vode, te drugih blagoslovljenih nabožnih predmeta, mogu prouzrokovati određene vrste blagoslova. Đavao isto tako koristi 'prokletnine', tj. predmete na kojima je izvršena magijska inicijacija i koji u narodu predstavljaju ono što se naziva urokom. Isto tako, osobe ispunjene Duhom Svetim osposobljene su blagoslivljati, dok su osobe ispunjene nečistim duhom osposobljene proklinjati. Snaga blagoslova ili prokletstva dolazi od vanjske inspiracije, tj. od nadahnuća Duha Svetoga prilikom blagoslivljanja, i od nadahnuća zlog duha prilikom proklinjanja. Sjetimo se kako je Izak po nadahnuću Duha Svetoga obilno blagoslovio Jakova, a svojeg ljubimca Ezava samo onoliko koliko mu je Duh Sveti dao/nadahnuo da ga blagoslovi (v. Post 27,27-41). Jakov je, blagoslivljajući svoju djecu, izgovarao ono što ga je Duh Sveti nadahnjivao, a ne ono što bi svaki otac svojem djetetu prije svoje smrti poželio (usp. Post 49, 1-27). Posebno pogledajmo kako je blagoslovio Josipove sinove (v.Post 48,13-20). Oni su obojica znali da je snaga blagoslova u onome što Duh Sveti nadahne, a ne samo u našem ljudskom htijenju. Da je obratno, naš bi blagoslov ovisio o vještini blagoslova, a ne o kvaliteti vjere i života. Isto tako, moramo primijetiti da Bileam nije mogao prokleti izraelski narod koliko god mu je za to nuđeno novaca (v. Br 22,13). Znao je da njegova kletva ne bi važila jer ne bi bila izgovorena po nadahnuću, već po vlastitu htijenju. Tako moramo biti svjesni da postoje osobe koje su itekako osposobljene proklinjati riječima. Osobno mogu posvjedočiti dovoljan broj slučajeva kad su vračari izgovorili prokletsvta koja su se u potpunosti ispunila, a zbog kojih su neki izgubili živote, zdravlje ili veliku imovinu.

Postoje situacije kad jednostavno moramo zaključiti da ono što nam se događa spada u sferu neobjašnjivosti. Tako ogroman broj ljudi pronalazi predmete poput jaja, raznih zamotuljaka, dijelova životinja postavljenih na najrazličitijim mjestima u kući ili oko kuće. Ubrzo nakon takvih 'pronalazaka', počinju im se događati čudne nesreće ili neugodnosti. Mnogi svjedoče kako su im se počeli pojavljivati različiti likovi koje mogu vidjeti otvorenih očiju, kako im se stvari po kući same od sebe pomiču, kako im životinje ugibaju bez ikakva vidljivog razloga, kako im se počinju događati određene vrste nesreća, kako dolazi do razdora u obiteljima, i što je vrlo često, kako postaju bolesni, te kako liječnici u pojedinim slučajevima ne mogu otkriti uzrok bolesti.

Postoje nebrojena svjedočanstva ljudi koji su u svojoj crkvi potražili pomoć, ali su bili poslani psihijatrima, hodžama, pravoslavcima ili čak bijelim magovima. Sretni su oni koji su otišli pravoslavcima koji su kršćani. Na najveću žalost, većina njih završi kod iscjelitelja/bijelih magova koji se bave skidanjem uroka i tako sebe gurnu u još veću provaliju. Kao što ne postoji bijeli i crni đavao, tako ne postoji ni bijela i crna magija. Bijela će vas magija možda, uz visoku cijenu, izbaviti od uroka, ali će vas zasigurno udaljiti od Boga. Možda ćete i zadobiti zdravlje, ali postoji velika opasnost da izgubite dušu.
Crkva u svojoj praksi za takve slučajeve ima otkletvene molitve koje može moliti svaki svećenik, ako uopće vjeruje da uroci postoje. Otkletvena molitva izmoljena s barem minimumom vjere može pokazati radi li se o demonskom tlačenju ili ne. Ukoliko se radi o većem tlačenju, tada je potrebna pomoć stručnije osobe. Budite zato uporni i inzistirajte od vaših svećenika da mole otkletvene molitve nad vama.
U najvećem broju slučajeva, vračari se služe prokletim stvarima koje na najrazličitije načine unesu u vašu kuću ili se čak potrude da ih nosite na sebi. Ukoliko imate neke od simptoma koje sam prije nabrojao, prvo što trebate učiniti je da se vratite Bogu i sakramentalnom životu ako ste se od njih udaljili. Isto tako, provjerite je li vašim problemima uzrok 'prokletina', tj. predmet nad kojim je izgovoreno prokletstvo. Takvi predmeti mogu čak biti inicirani zlim duhovima koji imaju utjecaj na okolinu tako dugo dok se predmet ne uništi. Većinu simptoma koje imamo možemo nazvati tlačenjima. Uzmimo kao primjer jedan od najčešćih problema, a to je nesanica i noćne more uzrokovane viđenjima zlih duhova. Analizirajte sami sebe i provjerite događaju li vam se ta tlačenja svugdje ili samo u vašoj kući, događaju li se samo u jednoj sobi ili u svakoj sobi u kući. Metodom eliminacije, tako da nekoliko dana spavate na različitim mjestima, prilično lako možete otkriti gdje se 'prokletina' nalazi. Najčešće se nalazi u spavaćoj sobi. Tad iznosite stvar po stvar iz spavaće sobe, počevši s darovima ili sa stvarima koje su ušle u tu prostoriju u vremenu kad su započela tlačenja. Ponekad je potrebno mnogo toga izbaciti iz sobe da bi se otkrilo o čemu se radi. Kad izbacimo 'prokletinu', nastaje trenutno olakšanje. Tada takvu stvar treba razbiti i spaliti, tj. potpuno uništiti.
Ukoliko nam se tlačenje događa neovisno o mjestu, tada postoji sumnja da je uzrok u nečemu što nosimo na sebi. Ponekad je vračarima dovoljno da neku vašu stvar, poput prstena, samo nekoliko trenutaka imaju kod sebe pa da se stvar zakomplicira. Zasigurno su neki od vas imali iskustvo da su određene predmete izgubili a oni su se zatim 'sami' vratili. U tom je slučaju potrebno postupno skidati apsolutno sve sa sebe, dok se ne otkrije o kojoj se stvari radi. Ako ni nakon toga ne otkrijemo prokletinu, tada se vjerojatno radi o nečemu što ste pojeli ili popili. U tom slučaju trebate pronaći svećenika koji ima iskustva i koji će za vas moliti molitvu oslobođenja. Ukoliko je uzrok u tome što ste pojeli ili popili, vaše će tijelo sigurno reagirati nagonom na povraćanje. Većinom je potrebna molitva oslobođenja, no ponekad ne pomaže ništa osim egzorcizma. U sljedećem ću broju detaljno, kroz sasvim konkretne primjere, opisati kako postupiti u različitim situacijama.

U svome sam se životu susreo s velikim brojem različitih slučajeva i vjerujem da će moje iskustvo barem malo pomoći onima koji će pomoć htjeti prihvatiti.

kristofori.hr