Ljubiti Božju Volju usprkos svemu
Tu istu Božju Volju valja ljubiti i tada kada se ona očituje u savjetu dobronamjernih, kroz karizmu darovanih, kroz razna nadahnuća, a posebno kroz molitvu i post. Valja nam kroz život prolaziti raznim protivljenjima našeg vlastitog umiranja i odricanja. Da i tada, u poniznosti, šutnji i žrtvi - Božju se Volju ljubi iznad svega.
Ali, kad Božja Volja razotkrije, pred nama samima, stvarnu vrijednost onoga što je tobože ljudski dragocjeno i vrijedno, kada padnu sve maske te se razotkriju prave stranputice i Istine, a čovjek se suoči s gubitkom - ponovno ostaje Volja Božja. Ljubiti Božju Volju tada, usred najveće patnje i nevolje - ne možeš a ne progledati. Božja Volja sve razotkriva. Ovdje, u ovoj dolini suza nije ništa vrijedno doli nje same. Upravo zbog nje same, mora ovdje na zemlji Ljubav ljubiti protiv naravi. Ona se ovdje ne odriče samo svjetovnih radosti - ovdje se ona baca u svjesnoj slobodi u naručje boli.
Kada se to zaživi, dolazi velika sigurnost u čovjeka. Svi mi, žuti i crveni, crni i bijeli, prihvaćajući neminovno, a to moramo prije ili kasnije, preostaje - prepustiti se njoj. Volja je Božja tada slobodna i nesputana da se posveti našoj patnji, jer...
...iza patnje se nalazi njezin Bog.