Katica Kiš: Teret grijeha

Miješano stanovništvo, katoličko i pravoslavno, živjelo je do tada u miru i slozi, obrađujući plodnu crnicu i uzgajajući svakovrsnu stoku.

Kad je buknuo II svjetski rat, nastao je ideološki razdor u pučanstvu: pravoslavci su se većinom opredijelili za četničke i partizanske borbene grupacije, dok je većina katolika bila u domobranskim jedinicama, a samo poneki u ustaškim grupacijama. Partizani su često nasilno odvodili seljane u svoje pristojbe, te čak niti žene nisu bile pošteđene. Naređenja koja su dolazila „odozgor" morala su se izvršiti, u protivnom su oni „neposlušni" bili likvidirani.

U selu je živio i kovač Andrija, Ciganin, sa sinom Vladom. Svoj zanat je savjesno i dobro izvršavao, ne pitajući kojoj vjeroispovijesti ili kojoj borbenoj grupaciji mušterija pripada. Nekom od partizanskih vođa se to nije svidjelo, te našavši krivicu Andriji, uhapse ga i osude na smrt strijeljanjem. Presudu je morala, po nalogu odozgor, izvršiti partizanka Zlata Andraševa.

Neposerdno potom odveli su Ciganina Andriju na staro pravoslavno groblje, nedaleko šume Međe. Natjerali su jadnog Ciganina da klekne, te mu je partizanka Zlata Andraševa nemilosrdno gurnula pištolj u usta i opalila smrtonosni hitac, izvršivši „savjesno" svoju zadaću. Još jedan život bio je nasilno ugašen.

Neposredno poslije završetka rata, život se počeo normalizirati u selu, kad je u prolazu Andrijin sin Vlado susreo Zlatu Andraševu koja ga je zaustavila i s kajanjem mu rekla:„Vlado, sad me ti možeš ubiti, jer sam kriva za smrt tvojega oca".„Ne, ja te neću ubiti, jer ću tim činom tvoj grijeh morati sam nositi na svojim leđima. Ti samo nosi svoj grijeh!"

Postoji pak netko tko može i hoće svakog čovjeka osloboditi tereta grijeha. Potrebno je samo da se čovjek skrušeno pokaje za svoje grijehe i da povjeruje u spasonosnu moć našega okupitelja i spasitelja Isusa Krista koji je svojom smrću na Golgotskom križu otkupio svijet od grijeha smrti i spasio ga od vječnog prokletstva.