Katica Kiš: Strah kao djelotvorna motivacija

...vrlo važan za život, jer upozorava često na „nepoznate i iznenadne situacije", te nam tako pomaže preživjeti.
Strah ujedno pokazuje i signalizira mjesta, trenutke i događaje, gdje čovjek bolje može razviti svoje sposobnosti i poboljšati svoje tjelesne nedostatke. Strah je jednostavno sastavni dio čovjekovog duševnog stanja i treba ga akceptirati.
Svaki čovjek, a i mnoštvo životinja, pokazuje i ima manji ili veći osjećaj straha. Uzroci te nesrazmjerne jačine straha, leže vjerojatno u genetskom sustavu i nasljedstvu svakog pojedinca, kojeg smo poprimili od svojih roditelja ili čak od praroditelja.

U koliko se strah može kontolirati i tako nije zapreka u obavljanju svakodnevnih poslova i zadataka, govorimo o normalnom strahu. Ovisno o situaciji, okolici i socijalnim kontaktima, strah može nastati prilikom: ispita, posla, bolesti, rata, smrti. Postoje strahovi od mraka, vatre, vode, groma, visine, životinja, nečistoće i sl.
Ako strah prevlada našim bićem i spriječava nas u svakodnevnici, blokirajući naše snage uvijek iznova i trajno, govorimo o bolesnom i pretjeranom osjećaju straha, tj. bolesti fobiji. U tim slučajevima treba se obratiti liječniku ili svećeniku.
Strah izaziva i tjelesne promjene u čovjeku, a to su: pretjerano lupanje srca, visok krvni pritisak, bolove u grudima, ponestajanje daha, pretjerano znojenje, nesanicu, nesvjesticu, drhtanje, poremećaj kod probavnih organa, glavobolju, a ponekad i blokadu cjekokupnog živčanog sustava (slično kao kod nekih životinja koje se pretvaraju da su uginule).
Naš život je predragocjen, a da ga blokiramo i zaustavljamo strahom. Tako nam osjećaj straha može pomoći, da iz njega dobijemo snagu i energiju koju možemo iskoristiti u poboljšanju sebe, svoje okolice, svojih mogućnosti i sposobnosti.
Npr.: u strahu da ćemo u nekoj situaciji zakazati, leže oruđa za uspjeh, u strahu od osramoćenja leži energija za bolje izražavanje, u strahu od ispita leži volja za bolju pripremu istih, u strahu od bolesti, leži odluka da zdravije živimo, u strahu da ćemo biti odbijeni leži energija za ustrajnost, u strahu (pretjeranom) od Boga Stvoritelja leži odluka da se popravimo i da više ne griješimo. Zato treba strah koristiti da bi brže i lakše trčali kroz život, a ne da pobjegnemo od života.

Mnogi strahovi more čovjeka zbog učinjenog grijeha i loše savjesti. Duboko u čovjeku postoji jedan strah od smrti, od svemogućeg Boga, jer je čovjek svjestan svoje grješnosti i da uvijek ne ispunjava Božju volju i njegove zakone. Stoga trebamo češće preispitati svoju savjest, da li je naš život i naša djela, naše ponašanje u skladu s Božjim zakonima. Što god se više kajanjem i molitvom približavamo Bogu, naš će strah tim više nestajati i polako se pretvoriti u čistu ljubav prema Gospodinu. Abba Antun je tvrdio: „Ja se nipošto ne bojim Boga, nego ga ljubim, jer ljubav izgoni strah". Od svijeta, njegovih zastrašujućih događaja, situacija, prolaznih patnji i muka se tada nećemo bojati, jer imamo uzdanje u Svevišnjeg koji je uvijek naš zaštitnik. U Bibliji, kako neki tvrde, piše 366 puta „ne boj te se" tj. za svaki dan u godini. Naš učitelj i spasitelj Isus Krist nam je potvrdio: „To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite: ja sam pobijedio svijet". Iv 16,33

Katica Kiš