Katica Kiš: Moć novca i bogatstva

Za razliku od prijašnjih vremena, kada je novac kovan u zlatu, danas se novčanice tiskaju na posebnom papiru, kuje u kovanice ili knjiži kao bezgotovinski, na bankovnim računima.

Novac je danas potreban za pokrivanje osnovnih egzistencijalnih potreba kao hrane, odjeće, stanovanja... Tko posjeduje mnogo novaca, smatra se bogatašem, jer si sve može nabaviti i priuštiti što se god za novac može kupiti. U novcu mnogi ljudi vide sigurnost života, bezbrižnost, slobodu, ugled, priznanje, uspjeh, slavu, moć... Stoga novac budi u čovjeku jedno posebno divljenje, fascinaciju, jer velika količina novca garantira mogućnost ispunjenja svih želja i totalnu slobodu raspolaganja svojim vremenom. Danas se s novcem može gotovo sve kupiti. Neki zajedljivci tvrde čak da se i svakog čovjeka može kupiti. Stvar je samo cijene; čak se i poštenog čovjeka može kupiti, ali ga se zato mora i pošteno platiti. Iznimke potvrđuju ovo pravilo.

Postoji i jedna druga strana novca i bogatstva. Trka čovječanstva za novcem i bogatstvom, uzrok je ratova, osvajanja, ubijanja, tlačenja, izrabljivanja... Bogatstvo budi u čovjeku i tamnu stranu njegovog karaktera: pohlepu, egoizam, zavist, mržnju, bijes, sljepoću, smrt... Sve to izaziva razdore, svađe, neprijateljstva, neslogu između naroda, članova obitelji, pojedinaca... Mnogi članovi obitelji su se „na smrt" zavadili pri dijeljenju ostavštine i bogatstva. Važnije im je bogatstvo od članova rodbine, braće i sestara. Božji Sin, naš Spasitelj Isus Krist je i sam bio izdan za novac od apostola Jude Iškariotskog za trideset srebrenjaka koje je dobio od tadašnjih židovskih svećeničkih poglavara i starješina. Često novac čovjeku postaje važniji i od samog života. Poznato je kako je na tzv. „crni petak" 25.10.1929. godine došlo do mnogih samoubistava bogataša koji su izgubili svoje bogatstvo na burzi. Njima je bogatstvo bilo vrijednije od njihovog života, te izgubivši to bogatstvo, nisu više htjeli, niti mogli dalje živjeti.

Prekomjerno zgrtanje bogatstva nije samo znak radne sposobnosti i umijeća čovjeka, već otkriva njegovo unutarnje duševno stanje; pomanjkanje ljubavi i straha od budućnosti. U toj trci za bogatstvom, može se deformirati i ljudski karakter; poštenje se pretvara u koruptnost. Malo je onih bogataša koji su se obogatili poštenim radom. Najčešće je u pitanju krađa, prijevara, kriminal, otimanje i izrabljivanje siromašnih... Ovako stečen novac postaje uskoro:
Slava neslavnih, mudrost bezumnih, moć bespomoćnih, ljubav neljubljenih, ljepota ružnih, sreća nesretnih, vjera bezvjernih i nada beznadnih.
Na opasnost bogatstva upozorio je Isus riječima:

"Kako mučno bogataši ulaze u kraljevstvo Božje. Lakše je devi kroz iglene ušice (mali otvor za pješake u jeruzalemskim zidinama) proći, nego bogatašu ući u kraljevstvo Božje." Lk 18,24-25
Isus poznaje ljudsko srce i njegovu žudnju za bogatstvom. Znao je da prava opasnost postoji upravo od te trke za bogatstvom, koja može zarobiti i zaokupirati cijelo ljudsko srce. Tada čovjek u tom robovanju bogatstvu, neće više imati smisla, snage i vremena za više dimenzije ljudskog postojanja, za duhovne vrijednosti i dublji smisao života: za mir, radost, harmoniju, sreću, slobodu i pravu ljubav. Čak je i zanimljivo da mnogi bogataši nemaju niti pravog vremena uživati u stečenom bogatstvu, jer ne mogu stati, odmoriti se, već moraju kao opsjednuti raditi i noć i dan na povećanju i očuvanju toga bogatstva, jer misle ako im se bogatstvo više ne povećava, onda su na gubitku.

Isus zato tvrdi: „Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce."Mt 6,21
Iskonska i vječna ljudska čežnja jest čežnja za ljubavlju i srećom. U novcu i bogatstvu, nažalost, mnogi ljudi traže zamjenu za ljubav i sreću. Ali prava ljubav i sreća se ne mogu kupiti nikakavim novcem, jer imaju nešto božanskoga u sebi, stoje iznad materije, uvjetovane milošću Boga stvoritelja. To su duboki duševni osjećaji čovjeka, koji je ispunjem božjom milošću i božjim duhom. Samo život s Bogom, u poštovanju dvostruke Božje zapovijedi ljubavi, „ljubi Boga iznad svega, a bližnjega kao sebe samoga" , jedina je prava garancija da čovjek dođe do prave sreće, radosti i ljubavi. Samo tako će se čovjek znati pravilno ophoditi sa svojim materijalnim dobrima, novcem i bogatstvom. Kada su u čovjeku s milošću Božjom, uspostavi jedna ravnoteža, jedan balans između materijalnih dobara i duhovnih vrijednosti, tada će on moći dijeliti svoja dobra sa svojim potrebitim bližnjima i neće više biti zarobljen bogatstvom, a svoje bližnje će poštovati i ljubiti kao sebe samoga. I tad će se obistiniti one Isusove riječi, da je čak moguće da se i bogataš spasi:
„Što je ljudima nemoguće, to je Bogu moguće." Lk 18,27
Sva materijalna dobra, sva stečena bogatstva ovoga svijeta, čovjek će jednoga dana, kad ga Gospodin pozove, morati ostaviti, a ostat će mu samo dobra djela i ono što je s ljubavlju, dragovoljno podijelio svojim potrebitim bližnjima.
Katica Kiš