KARDINAL za Hercegovina.info: Brojni razlozi iseljavanja, a jedan je - teško do posla ako niste u stranci

Nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u intrvjuu za Hercegovina.info govori o gorućoj društvenoj tematici, odlasku mladih obitelji, stajalištu Crkve o prvoj gay paradi, ali i skorom umirovljenju.

„Brojni su uzroci koji doprinose odlascima. Jedan od uzroka je sigurno i ekonomske naravi, jer se teško dođe do posla ako na tom području niste u vladajućoj stranci. Drugo je pitanje odgoja, jer se mladi odgajaju za uživanje, a ne za život“, kaže kardinal o činjenici da Bosnu i Hercegovinu godišnje napusti 14 tisuća katolika. Osvrnuo se i na činjenicu da se naši svećenici i dalje liječe po privatnim klinikama, jer nemaju zdravstveno osiguranje. „Iako vidimo u što se sve pare troše, ponavlja se kako za nas svećenike i vjerske službenike nema para. Dakle, nema dobre volje da se i nas prizna ravnopravnim građanima, iako se zna koliko smo učinili za opstanak naroda i ove zemlje“, kaže na tu temu kardinal. Više pročitajte u nastavku.

Razgovarala: Kristina Perić/Hercegovina info

Primakla se generacijska smjena biskupa u Mostaru, Sarajevu, Banja Luci. Biskup Ratko čeka zamjenika, Vi dogodine šaljete Svetoj Stolici zahtjev za umirovljenjem, a biskup Franjo 2021. Kako gledate na to. Raduje li Vas mirovina?

Kardinal: Treba stvar gledati u svjetlu crkvenog života. Mi smo ređenjem za svećenika obećali poslušnost i poštovanje mjesnom biskupu, a ređenjem za biskupa prihvatili smo poslušnost i poštovanje Petru naših dana. Taj put smatramo normalnim ako živimo crkvenost. Za to razdoblje treba se i duhovno i psihički spremiti, svjesno preuzimajući novi korak u životu. Kako je biti u mirovini, nemam iskustva, ali smatram da će biti puno lakše kada prenesem odgovornost na nasljednika. Od svećeničke službe nema odmora, dok god sam živ. Uvijek ostajem svećenik. Misu slaviti i propovijedati te redovno moliti - to će biti do smrti.

Ove godine predvodili ste misno slavlje na Festivalu mladih u Međugorju. Vatikan je dopustio hodočašćenje u to mjesto, uz opasku da se ta odluka ne shvati kao priznanje poznatih događaja koja još zahtijevaju ispitivanje sa strane crkve. Nije li sveukupna situacija malo zbunjujuća za vjernike, koji u Međugorje hodočaste upravo vjerujući u ukazanja, jer bi u protivnom mogli hodočastiti u bilo koje marijansko svetište u BiH?

Kardinal: Crkva službenim stavom želi pratiti hodočasnike i bdjeti nad slavljem sakramenata jer se tu brojni ljudi ispovijedaju i čine pokoru te doživljavaju brojna uslišanja. Crkva se ne žuri, nego sve provjerava. Svojom pastoralnom skrbi želi čuvati duh pokore, molitve i slavljenja sakramenta pomirenja….O viđenjima nije izrekla svoj sud i vjerojatno ga neće izricati dokle god se navodna ukazanja i dalje traju.

Prema crkvenim podacima, koje je biskup Vukšić iznio na prošlogodišnjem međudekanskom susretu u Travniku u miru – od 1996. na ovamo nestalo je 48 781 katolika - Hrvata. U prosjeku nas je godišnje 14 000 manje. Što tjera Hrvate sa stoljetnih ognjišta? Je li to politika i čija, jesu li to egzistencijalni problemi, ili nešto treće?

Kardinal: Na ovo pitanje nije jednostavno odgovoriti, jer su brojni uzroci koji doprinose odlascima. Jedan od uzroka je sigurno i ekonomske naravi, jer se teško dođe do posla ako na tom području niste u vladajućoj stranci. Drugo je pitanje odgoja, jer se mladi odgajaju za uživanje, a ne za život. Ako nema mogućnosti za uživanje, ide se tražiti gdje i kako se ostvariti. Također je najteži problem ova politička klima koja jako zamara i „krade nadu“, bi papa Franjo danas rekao. Ne samo politička klima lokalne politike, nego i međunarodne. Jedan od razloga je i Europa koja radije privlači naše ljude, koji se u europske zemlje lakše integriraju nego migranti sa istoka. Kako nemaju djece nemaju ni radne snage, zato im je potrebna radna snaga. Lakše plaćaju one koji će im raditi i puniti proračun za umirovljenike….

Prijeti li nam ovim tempom i nestanak, budući da smo ionako najmalobrojniji narod u BiH?

Kardinal: Može se tako gledati, ali postoji i drugi vid. Naš je narod žilav, jer je toliko mučnih povijesnih događanja preživio i opstao. Ako smo preživjeli turska vremena, pa i komunistička vremena, preživjet ćemo i ova gdje se nameće jedan novi pogled na život. Samo od sebe neće
se ništa pokrenuti na bolje, nego moramo probuditi odgovornost na svim razinama i suočiti se s izazovima, ne prepuštajući našu sudbinu ljudima kojima nije stalo do nas.

Odlaze li za narodom i svećenici. Stižu li zahtjevi iz inozemstva za slanjem župnika?

Kardinal: Postoje ozbiljni zahtjevi da se s našim ljudima šalju i svećenici da ih prate. Stvar postaje složenija kada znamo da je sve manje duhovnih zvanaja, jer je sve manje mladih obitelji. Unatoč toga biskupi u BiH i u RH razmišljaju kako pomoći našim ljudima koji su potražili drugo podneblje i tamo ponijeli vjeru svojih otaca. Ujedno moramo znati da je važan dogovor i s mjesnim biskupima područja gdje je otišao naš svijet, jer bez tog dogovora nema pomoći našim ljudima.

U Sarajevu je održana prva gay parada u BiH. Kako Crkva gleda na to, kao i na činjenicu da je Vlada Federacije BiH na sjednici održanoj 19 listopada prošle godine usvojila informaciju Federalnog ministarstva unutarnjih poslova o zahtjevima za upis podataka u matične evidencije koji se odnose na životne zajednice istospolnih parova?

Kardinal: Čudna je ta međunarodna politika koja strašno propagira taj duh, te im je to važnije od egzistencije i rada i razvoja u ovoj zemlji. Uporno govore da je to u ime slobode. Crkva ima jasne stavove što je neprirodno. Bog stvori muško i žensko i to je naravni put skalapnja braka i odnosa. Nikoga ne osuđujemo, ali isto tako tražimo za sebe slobodu kako bi mogli naučavati katolički moral, baš kao što se uporno nameće drugačija sloboda. Što će državne strukture nametnuti to ne zanm, ali Crkva ima svoj stav i ostajemo kod toga stava, braneći naravni Božji zakon.

Zašto se svećenici u Bosni i Hercegovini i dalje liječe na crno?

Kardinal: Već više od dvadeset godina uporno tražimo da se ta stvar riješi, kako Zakon daje mogućnost, ali se uporno niječe jednakopravnost i na tom području. Također, međureligijsko Vijeće je u nekoliko navrata pokrenulo to pitanje, te nam bacaju prašinu govoreći kako nema dovoljno novca. Iako vidimo u što se sve pare troše, ponavlja se kako za nas svećenike i vjerske službenike nema para. Dakle, nema dobre volje da se i nas prizna ravnopravnim građanima, iako se zna koliko smo učinili za opstanak naroda i ove zemlje.