Hvaljen Isus i Marija! Dragi moji! Ima li ljubav lice?

Hvaljen Isus i Marija! Dragi moji! Ima li ljubav lice? Odgovor je tako lagan, zar ne? Ljubav je lijepa, dobra, ona izgrađuje... Sve izričaji jedan ljepši od drugoga.
Ipak, ima li ljubav lice? Roditelji koji ljube svoju djecu, ljube druge i ljube se međusobno pokazuju lice ljubavi.
Pretpostavimo da ne vjeruju u Boga. U tom slučaju pokazuju ljudsko lice ljubavi. Ono se očituje u svakodnevnim prilikama, ali bez oslanjanja na Boga. Oslanja se samo na sama sebe. S prestankom života prestaje postojati i to lice ljubavi.
Jednom riječju jednostrano je, odnosno samo s jednim obrazom.

Roditelji koji čine ono isto što smo već nabrojili, ali vjeruju u Boga, pokazuju i božansko lice ljubavi. Što je ta vjera veća, veća je i očiglednost te ljubavi. (Sve ovo naravno da vrijedi i za sve ostale slojeve ljudskog društva.)

Božanska ljubav učinila je da postoji ovaj svijet i da i mi jednoga dana u njemu počnemo postojati. Ona se nadalje brine da ovaj svijet raste prema smislu i prema spasenju koje se zove kraljevstvo nebesko.
Kraljica mira nije bezosjećajni djelitelj ćudorednih savjeta, nego ona koja je u svome životu iskusila i ljudsko i božansko lice ljubavi. Tako ih je ujedinila da je ljubav u njoj postala prekrasan dragulj. Zbog toga nas ona poziva ostaviti svaku sebičnosti u ljubavi. To je moguće samo ako živimo Božju ljubav. Ona nas neće uništiti kao ljude, nego će nas dokraja potvrditi kao osobe i dokraja nas povezati s našim Bogom. Nema te sile koja nas tada može pobijediti. Sposobni smo sve svoje poteškoće riješiti ljubavlju i drugima pokazati što je ona. Kada drugi kaže da nas voli, pogledajmo lice te ljubavi. Poslije toga biti će nam sve puno jasnije.