Fra Zvjezdan Linić: Kršćani su pozvani na molitvu da se ljudi po vjeri opet osjećaju jedno

...ili dulja razdoblja kad s nekim ne razgovaramo i mnoge slične situacije. Često osjećamo i bolne posljedice takvih neslaganja, koje u obiteljskim granicama znaju završiti i rastavom braka, razaranjem obitelji.

Vjerujem da kršćani često i rado mole za jedinstvo i slogu u okvirima svoga života. Sigurno je najčešće ljudima na srcu obiteljsko jedinstvo. Važna je ta molitva da Bog pomogne kako bi u srca svih članova obitelji ušla dobra volja za jedinstvom, pomirenjem i mirom. Jednako osjećamo koliko je važno biti u slozi i u širim zajednicama društva. Mjesna zajednica, općina, grad, županija i slično: sve bolje djeluje i prosperira ako su ljudi složni, ako su jedno. Posebno je važno moliti za nacionalno jedinstvo, kako bi određeni narod ostvario svoje povijesno poslanje na svojim prostorima.

Da bi se krenulo prema pravom jedinstvu dobro je posvijestiti da biti jedno s nekim i biti u zajednici s nekim ne znači biti jednak s nekim. Svako nastojanje na tome da svi budemo jednaki dovodi do jednoličnosti, do dosade, a potom sigurno i do razjedinjenja. Biti jedno s nekim znači prihvatiti drugoga u tajni njegove osobe, u onome po čemu je taj drugi jedinstveno biće. Čine se grube greške protiv jedinstva kada se želi učiniti da drugi bude kao što sam ja, pa čak i onda kada se nastoji postići da drugi bude kako smo to mi zamislili i kako to mi želimo.

Važno je često preispitati svoje želje ako nam je stalo do jedinstva. Kad bi se čovjek u takvim svojim željama često preispitivao u odnosu na svog bračnog druga, vjerojatno ne bi došlo do toliko razvoda brakova i do toliko neslaganja. Najapsurdnije u tom pogledu je kad presudnici i stranke kod brakorazvodnih parnica zaključe rastavu braka radi različnosti naravi. Ono što bi ljude samo po sebi trebalo spajati, proglašava se razlogom rastave. To je apsurd naše nelogičnosti, to je čovjekova kapitulacija pred silama zla koje su u njemu. Bračni su drugovi jedno u činjenici da je svatko od njih drugi, drugačiji, jedinstven i što su se u toj različnosti prepoznali i našli.

Biti jedno znači prepoznati drugo biće u njegovoj izvornosti. Svaki je čovjek po Božjem planu jedinstven, neponovljiv, poseban. Svaki čovjek u sebi nosi tu jedinstvenost u svojoj tjelesnosti, vidljivosti, ali još više i u dubinama svoje duše, svojih kvaliteta, osobitosti svoje naravi. Tako je Bog stvorio čovjeka. Tako se ljudi međusobno mogu prepoznati u svekolikom bogatstvu.

Ulazimo u tzv. tjedan molitve za jedinstvo svih kršćana. Ta osmina je vlastita svim kršćanskim crkvama i traje od 18. siječnja (nekad je na taj dan bio blagdan Sv. Petra u okovima) do 25. siječnja (blagdan Obraćenja sv. Pavla). Ne skriva se bolna činjenica da su se i kršćani, tj. oni koji vjeruju u Isusa Krista, tijekom svoje povijesti znali razjediniti, međusobno odijeliti. To je bolno, to je rana svih koji u Krista vjeruju.

Zato su upravo kršćani pozvani na molitvu da se ljudi po vjeri opet susretnu i osjećaju jedno. To je onda i molitva da ljude koji ne pripadaju mojoj kršćanskoj zajednici prepoznam u njihovoj različnosti i poštujem u onome što u sebi nose. To je molitva da svakoga od njih i njihova zajedništva gledam u svjetlu njihove subjektivne iskrene želje da upoznaju Krista i da ga hrabro slijede. To je molitva da tolike ljude koji u Krista vjeruju prepoznam kao svoju braću najprije po tome što iskreno vjeruju, a potom i po tome što to čine na drugačiji način. Tada je već načinjen važan korak prema jedinstvu.

blog.vecernji.hr/zvjezdan-linic