Fra Karlo Lovrić: Došašće

Prvi dan je zornica i slavlja,
Obaveza sad se pred nas stavlja,
Dane ove koji su pred nama,
Iskoristit postom, molitvama.

Došašće je, Isus želi doći,
Mi ne znamo, danom ili noći.
Traži od nas da budemo budni,
A takvi smo ovom svijetu čudni.

Odreci se pjesme i galame,
Kobasica, mortadel-salame.
Odricanjem nahranit ćeš gladne,
Mnogo ih je, braće naše jadne.

Svakog dana misu svetu slavi,
A krunicu za večer ostavi.
Tad okupi, ti, čeljad u jedno,
U molitvi budite zajedno.

U Došašću Te-Ve šutjet mora
To je vrijeme za molitvu ora.
Sapunici otkaz treba dati,
Tad se duša svome Bogu vrati.

Kroz molitvu tad dolaze misli,
Brisat grijehe što su te stisli.

Svome bratu iskreno oprosti,
Ti, odluke krive ne donosi,
Koja drugom nanijela bi ranu
Ili neku isticala manu.

Kad se čeljad okupi u jedno,
Srcem, dušom, kršćanski zajedno,
Tad počinje nebo, raj na zemlji,
To su prvi vječnosti temelji.

Tad se može s punim pravom reći,
Čista srca svijeću mogu žeći,
I na Božić i božićnih dana
Svetog Stipe i svetog Ivana.

Ja ću pozvat i sestru i brata
S kojim do sad biše svađe, rata
Zbog zidova, kuće... i baštine,
A najviše zbog lažne taštine.

Tad se Isus u mom srcu rađa
I večera bit će meni slađa.
Tad ću pjevt, čestit Božić, brate,
I susjedi neka nam navrate!

Neka više pjesma ne zašuti,
Niti rijeka ljubavi zamuti.
Sad je Božić, sad se Isus rodi
Tek počinjem živjet u slobodi.

Međugorje, Došašće 2016 (kl)