Čuda u Katoličkoj crkvi: Kako je ‘lebdeća hostija’ obratila građane Torina

Čudo koje je potaknulo željenu promjenu dogodilo se 6. lipnja 1453. godine
Dva su vojnika, opisana kao muškarci iz nižeg staleža koji ne osjećaju nikakvo poštovanje prema svetim stvarima, nedavno otpuštena iz svete službe... Putovali su gradom Exillesom, kad je jedan od njih odlučio opljačkati crkvu. Drugi se očito složio. Nakon što su ušli, pokupili su skupo crkveno ruho, svijećnjake i druge predmete. Otišli su do oltara, otvorili svetohranište i izvadili pokaznicu u kojoj je bila velika posvećena hostija. Kad su sve to skupili, spakirali su stvari na leđa mazge i uputili se u grad Torino, gdje su se nadali prodati sve što su ukrali.

Hostija u zraku

Nakon što su kradljivci rano uvečer prošli kroz vrata Torina, mazga se spotaknula i pala na zemlju. Sve što je bilo spakirano na njezinim leđima palo je i razasulo se po podu - uključujući i pokaznicu u kojoj je bila posvećena hostija. Ali hostija nije pala. Umjesto toga, podigla se u zrak gdje je i ostala, među sjajnim zrakama svjetla poput sunca koje je sišlo s neba. Ovo se dogodilo na tržnici koja se zvala Trg žita, smještenoj ispred crkve sv. Silvestra, koja je danas poznata kao bazilika Corpus Domini - crkva Tijela Kristova.

Ljudi koji su živjeli u blizini požurili su se vidjeti čudo. Među njima su bila desetorica laika: Pietrino iz Gorzana koji je pripadao plemićkoj obitelji iz Torina, Pietrino Da Aieris, Gasparino Buri Miolerio, Martino Bellenda, plemić Giorgio Gastaudo, cijenjeni Michele Murri, kovač Giovanni Franconino, Bonifacio iz Cassina, Antonio Manerio iz Milana i Bartolomeo Canarino. Nakon što je vidio čudo, svećenik Bartolomeo Coccono brzo je obavijestio torinskog biskupa Ludovica iz Romagnona. Biskup je odjenuo odgovarajuću svečanu odjeću te se, praćen mnogim plemićima i pripadnicima dvora, uputio na mjesto čuda i pao na koljena u divljenju pred hostijom u zraku. Nakon molitve pred najsvetijim sakramentom biskup je tražio kalež. Kad su mu ga dali, ustao je i visoko ga podigao. Naočigled svih prisutnih, hostija se sama polako spustila, sve dok nije ušla u kalež. Uz najveću pobožnost sveta je hostija odnesena u katedralu sv. Ivana Krstitelja, a pratili su je mnogi vjernici i ostali građani, uključujući i desetoricu svjedoka koji su među prvima vidjeli čudo. Zbog njegova su sjaja ovo čudo nazvali Sunce pravde.

Sudbina hostije

Kalež u koji se hostija spustila čuva se u prijestolnoj crkvi. Oblikom točno odgovara onima koji su se inače upotrebljavali u vrijeme kad se čudo dogodilo. Nadalje, u podnožju kaleža pronađen je grb obitelji Rovere, što pokazuje da je pripadao kanoniku Antoinettu Delle Rovere, koji je bio kanonik Torinske katedrale od 1449. do 1460. godine.

A što je s čudesnom hostijom? Po naredbi Svete Stolice, pristigle u Torino tijekom kanonskog posjeta mons. Peruzzija 1584. godine, hostija je konzumirana te je očuvana u savršenu stanju 131 godinu. Razlog koji su naveli bio je "... kako ne bismo obvezali Gospodina da održi vječno čudo, čuvajući hostiju uvijek savršenom i čistom".

Sigurna činjenica

Zbog mnoštva dokumenata koji su sastavljeni ubrzo nakon što se čudo dogodilo 1453. godine, a koji još uvijek postoje, čudo iz Torina sigurna je činjenica.

Dokumenti iz 1454. i 1455. i 1456. godine, djelo zapažanja koje je između 1460. i 1464. napisao Enea Silvio Piccolomini te detalji koje je nekoliko godina nakon čuda zapisao svećenik Giovanni Galesio, kao i izjave desetorice laika koji su bili svjedoci - svi ovi dokumenti potvrđuju taj događaj. Za detalje o čudu koje smo iznijeli ovdje oslanjali smo se najvećim dijelom na zapise oca Galesija, građanina Torina, čiji je tekst poput stihova.

Kao dodatak mnoštvu rukopisa i dokumenata koji datiraju iz vremena čuda, kao i onih napisanih u narednim stoljećima, mnogi su pape također priznali čudo. Papa Pio II., Grgur XVI., Klement XIII., Benedikt XIV., papa sveti Pio X. te Pio XI., svi su oni odobrili potpuni oprost i povlastice. Na četvrtu stogodišnjicu čuda papa Pio IX. odobrio je da se održavaju posebni obredi i misa u Torinskoj nadbiskupiji.

Godine 1953., za slavljenja pete stogodišnjice čuda, održani su posebni obredi u Exillesu i u Susi, jednom od gradova kroz koji su kradljivci prošli noseći hostiju. Veličanstvenom su procesijom u Torinu rekonstruirali putovanje koje su kradljivci prošli do Torina. U toj su procesiji sudjelovali kardinali, biskupi i brojni svećenici i redovnici, kao i tisuće vjernika.

Važno je napomenuti da se uz katedralu sv. Ivana Krstitelja, gdje je bila pohranjena čudesna hostija, nalazi veličanstvena kapelica u kojoj je još jedno neprocjenjivo blago: Torinsko platno.

Nije od zlata

Crkva u Exillesu, iz koje je ukradena čudesna hostija, doživjela je još jedan gubitak, godine 1975. Kradljivci su ušli u crkvu u Exillesu 1. travnja 1975. godine. Očito ih je privukla vrijednost antiknoga zlatnog svetohraništa, pa su ga doslovno odvojili od glavnoga oltara i odnijeli. Ovo je svetohranište, za koje mnogi vjeruju da je isto ono iz kojeg su kradljivci ukrali pokaznicu i hostiju 1453. bilo otmjena izgleda i složena dizajna. No, kradljivci su vjerojatno bili razočarani kad su otkrili da svetohranište zapravo nije od zlata, nego od pozlaćenog drva.

Tekst je s dopuštenjem preuzet iz časopisa Book.

Bitno.net