Blagdan Svih svetih

Groblja i posljednja počivališta postaju mjesta naše zahvale i prisjećanja pa će ih građani tradicionalno obići i prisjetiti se svojih pokojnika te položiti cvijeće i zapaliti svijeće.

Svi sveti su svetkovina koja je, bez obzira na vjersku pripadnost, prihvaćena kao zajednička civilizacijska vrijednost. Stoga je to i državni praznik u svim zemljama zapadne kulture. Dan kada se, uz svijeće podno križeva i kapelica, prisjećamo onih koji više nisu s nama, s nadom da su svi oni u svjetlu vjere pronašli svoj mir.

Svi sveti su u kršćanskom kalendaru posvećeni svima svetima, ali ne samo onima koje znamo, koje je Crkva proglasila svetima i uzdigla na čast oltara, nego i onom anonimnom mnoštvu pokojnika koji su se spasili i čija su imena kako se vjeruje upisana u Božjoj knjizi života.

Već gotovo 1200 godina Crkva slavi 1. studenog svetkovinu Svih svetih. Papa Bonifacije IV. (608-615) posvetio je oko god. 610. rimski Panteon Bogorodici i svim mučenicima.

Godinama se svetkovina Svih svetih u Rimu slavila 13. svibnja, a kasnije je prihvaćen irski i engleski datum svetkovine 1. studenoga.

Papa Grgur III. posvetio je oko 740 god. u bazilici sv. Petra u Rimu posebnu kapelicu u čast Spasitelju, njegovoj Majci, apostolima, mučenicima i svim svetima.

Godine 827. papa Grgur IV. odredio je da se 1. studenoga u cijeloj Crkvi na svečani način slavi spomen svih svetih. Ta je svetkovina zapovjedni blagdan u Katoličkoj crkvi i spomen svih svetaca, proglašenih i neproglašenih, koji su svoj život proživjeli na čast Bogu, u duhu i po zahtjevima Evanđelja i u korist bližnjih.

htv