Bez čitanja Svetoga pisma nema potpunoga sjedinjenja s Isusom
Pater Pelanowski promišlja o presudnoj važnosti razmatranja Božje riječi. I upravo onako kako razmatranje ima posebno mjesto u životu njegove redovničke zajednice, pavlina, tako je važno i u životu svakoga pojedinog vjernika...
Bez čitanja Svetoga pisma nema potpunoga sjedinjenja s Isusom
Sveta Crkva, od samoga početka svog postojanja, vidi u Božjoj riječi izvor cijelog bogatstva oblika molitve. Također, njezina se liturgija temelji na riječima Biblije, jer svaka gesta i obred proizlaze iz riječî Svetog pisma. Euharistija, koja je središte života cijele Crkve, dakle i naše zajednice (čl. 21), prije nego što postane gozbom Gospodnjeg Tijela, najprije postaje gozbom Riječi, i teško je govoriti o potpunom sjedinjenju s Isusom Kristom ako primamo samo njegovo Tijelo ne primajući prije njegove riječi. Podsjetimo se stoga riječi samoga svetog Jeronima: „Jedino dobro koje imamo na ovome svijetu blagovanje je njegova Tijela i njegove Krvi, i to ne samo u Otajstvu nego i u čitanju Svetog pisma".
Riječ se Božja mora „lomiti"
Kao što se Tijelo Gospodina lomi prije blagovanja, slično i Riječ Gospodnja mora biti „lomljena", znači otkrivana i dijeljena u zajednici. Unutarnje otkrivanje značenja i smisla Riječi zbiva se u našem osobnom razmatranju. Slično tome, kao što nitko umjesto nas ne može pristupiti svetoj pričesti, tako nas i nitko ne može zamijeniti u otkrivanju, odnosno meditaciji. Pavlini, prema Konstitucijama, imaju privilegij otkrivanja Riječi u razmatranju jer povezuju biblijsku meditaciju s Euharistijom. Naime, meditacija je ispravan oblik pripreme za Euharistiju (čl. 21). Stoga razmatranje zauzima „posebno mjesto u životu pavlinske zajednice" (čl. 28). Izraz „posebno mjesto" potrebno je razumjeti kao neki način uzdignuća, kojim naš Red dariva najbolji dio kršćanske duhovnosti (Lk 10,42).
Jedino pravo razmatranje
Osim razmatranja Svetog pisma ne postoji pravo razmatranje. Čitanje knjiga, čak koje su posvećene Božjoj riječi, ne može se zvati razmatranjem u pravom smislu. Razmatranje tuđim mislima, čak mudrim i pobožnim, može dovesti redovnika da se 'oslobodi' od osobnog odgovora Riječi, koju mu svakoga dana upućuje sam Bog. Bijeg u razmatranja kojih je autor netko drugi, može biti znak krize identiteta ili duhovne lijenosti. Zato dokumenti zadnjeg Koncila, kao i tradicija crkvenih otaca i otaca pustinje ukazuju da je Biblija jedini izvor meditacije. U 27. članku naših Konstitucija čitamo: „Srdačna i živa ljubav prema Svetom pismu, svakodnevno čitanje i razmatranje, olakšavaju nam autentičan spasonosni dijalog s Bogom". Samo Sveto pismo olakšava nam razmatranje, ovaj dijalog sa Stvoriteljem, koji nas otvara za istinu o spasenju.
Cilj: upoznati Boga, iskusiti njegovu ljubav i na nju odgovoriti
Razmatranje se, dakle, sastoji u traženju Boga Oca kroz „igleno uho" - njegova Sina, koji je Božja Riječ u Duhu Svetom. Sve bogatstvo ljudske mudrosti neće uspjeti proći kroz ta vrata. Ne razmatramo nad Božjom riječi samo zbog poznavanja nego i zbog gledanja Oca (Iv 14,9). Želja da se jedino intelektualno poznaje Sveto pismo drugi je plićak, na kojem se ljudski duh može zaustaviti. Poznavanje Boga, koje ne vodi čovjeka u prostor iskustva njegove ljubavi i odgovora na ovu ljubav od čovjeka, postaje gnoza, koja nije vjera, nego znanje koje pokušava spekulirati Bogom.
Riječ Božja svjetlo je konkretnoj osobi
Konačno, dobro je znati da razmatramo također radi toga da primimo Riječ u svoj život, sada i ovdje. Ona je upućena konkretnoj osobi da rasvijetli njezinu konkretnu egzistencijalnu situaciju. Riječ je svjetlo bačeno na naš životni put, svjetiljka koja svijetli pred našim nogama (Ps 119). Ova staza slika je situacije u kojoj se nalazimo, simbol životnoga puta, a noge - to smo mi sami, moja osoba, moje jedinstveno „ja". Za autora psalma, Riječ nije „svjetlo za glavu" ili „svjetlo za maštu", nego doseže niže toga, doseže ono na čemu čovjek stoji - doseže njegovih nogu. Dakle, put i noge su stvarnosti mojeg života, čak i oni najmanji koraci. Redovnik ne može primati Riječi Božje zbog opravdavanja vlastitih nezrelih poteza, mora Riječju više osvijetliti noge, koje su simbol onoga što je potrebno oprati, očistiti i ozdraviti. Pa, korača njima po uskim stazama svagdašnjih napora koje imaju veće značenje od oblaka i želja koje se uzdižu iznad njegove glave. Spiritualis autem iudicat omnia (1Kor 2,14) - što znači da je prema Božjoj riječi, potrebno primiti stav primanja i prošnje Duha Svetoga, potrebno je biti kao Njegov čovjek, produhovljen čovjek. Uvjet da se shvati Riječ jest da se shvati samoga sebe. Sveti Ciprijan kaže: „Kako možeš tražiti da te Bog sluša, ako sam sebe ne slušaš? Želiš, da Bog misli na tebe, a sam na sebe ne misliš." Da bi razmatranje postalo plodnom molitvom, onaj koji razmatra mora poznavati sebe i znati tko je on sam. Ovakav život ostvaruje se u istini i znak je da se Duh Sveti, koji je pravi autor Biblije, nastanio u čovjeku.
kristofori.hr