Adventski vijenac

Adventski vijenac nastao je uz molitvu, uz duhovnu stvarnost adventske poruke. Prvi adventski vijenac pojavio se u Hamburgu, na sjeveru Njemačke. I to u („Trošnoj kući"), kući koja je bila dom za siromašnu djecu. Evangelički pastor i odgojitelj Johann Heinrich Wichern okupio je 1838. godine siročad s ulice u staru trošnu kuću i tako im ponudio novi dom. Došao je na ideju da moleći svakodnevno sa štićenicima u adventu, na drvenom postolju svakoga dana zapali po jednu svijeću. Tako su do Božića bile zapaljene 24. svijeće, od kojih su četiri bile velike, a ostale male.

Tako su iz godine u godinu tijekom adventa nastajali molitveni obred sa svijećama i duhovna priprava za Božić. Ta pobožnost sa svijećama postajala je običaj koji se održavao u „Trošnoj kući" svake godine. Ubrzo je drveno postolje na poticaj štićenika zamijenjeno vijencem od zimzelenog granja. Malo-pomalo, iz godine u godinu, taj se običaj proširio u evangeličkim obiteljima u Njemačkoj, a zatim i u prekooceanskim zemljama. Tek poslije Prvog svjetskog rata taj običaj adventskog vijenca, molitve i paljenja svijeća preuzimaju katolici. Prvi se vijenac pojavio 1925. u katoličkoj crkvi u Kölnu, a potom 1935. u Münchenu. U katoličkim crkvama blagoslivljalo se vijence i nosilo ih se kući. Dakako, samo s četiri velike svijeće.
Temeljni simboli adventskog vijenca

Tri su temeljna simbola adventskog vijenca: krug, svijeće i svjetlo. Krug bez početka i kraja simbolizira vječnost, vjernost. Zimzeleno granje u vijencu simbolizira život koji ne prestaje, život koji traje, koji se ne prekida. A to je život vječni. Vijenac je u antičkom vremenu bio simbol pobjede, lovorov vijenac, ili kakav drugi vijenac. Svijeća i svjetlo svijeće simboliziraju Isusa, njegov dolazak.

Ako su četiri svijeće crvene ili bijele boje, onda one predstavljaju Isusovu žrtvu i pobjedu. Ljubičaste svijeće simbol su pokore, obraćenja, promjene na bolje i priprave za Božić. Prema jednoj tradiciji svaka svijeća od četiri svijeće na vijencu ima svoje ime: prva je prorokova svijeća, druga je betlehemska svijeća, treća pastirska, a četvrta je svijeća anđela.
Adventski vijenac - više od obična ukrasa

U kršćanstvu postoji uvijek opasnost da prihvatimo znakovlje, simbole, ali ne i poruku tih simbola, ne duhovnost koja je poticajno vezana uz simboliku predmeta. Pa sam tako znao vidjeti pred kraj adventa u nekim obiteljima adventski vijenac na kojemu nije bila zapaljena nijednom nijedna svijeća. Bilo je obitelji u kojima su prije nedjeljnog ručka palili svake nedjelje svijeću i zajedno se pomolili. Ako je vijenac, zimzeleni vijenac, krug bez početka i kraja, koji označava vrijeme bez kraja i život vječni, onda sigurno imamo divnu temu za molitvu tijekom došašća. U zemaljskom životu razmišljamo o vječnosti kao našemu cilju kojemu smo sve bliže svake godine, svakoga došašća.

Odabirom boje svijeća na adventskom vijencu također odabiremo moguću duhovno-meditativnu temu za meditaciju tijekom došašća. Čini mi se da su nekako najprikladnije ljubičaste svijeće, jer one pozivaju na pokoru i obraćenje. A to je nužnost za svakoga od nas. Potrebni su nam neprekidan duhovni rad i rast u osobnoj kršćanskoj zrelosti. Tko je svjetlo svijeta? Koga predstavljaju zapaljene svijeće na adventskom vijencu? Predstavljaju Isusa Krista. Tako svaki dio adventskog vijenca ima svoj smisao i duhovnu poruku, i izazov na meditaciju i molitvu. Zar po takvom shvaćanju adventski vijenac nije više od pukog običaja? Dalek je put od tradicionalnog do duhovno- praktičnog, životnog, ostvarivog produhovljenog kršćanstva. Zato neka nam taj vijenac bude više od pukog običaja.

Vlč. Vladimir Trkmić