RAT ZA MRTVE Milijunski monopol nad preminulima od korone

Od početka pandemije, zaključno s 23. prosince ove godine, od korona virusa u Republici Srpskoj preminule su 5.444 osobe.

Iako, kako tvrde stručnjaci, virus umire kada umre i zaraženi, svi preminuli u RS se u skladu s pravilnikom iz 2018. godine moraju sahranjivati u limenim sanducima koji po komadu koštaju 260 maraka, pa prostom matematikom dolazimo do iznosa od 1,4 milijuna maraka koje su obitelji platile samo za ove nemjene, ili ukupno oko sedam milijuna za sahrane preminulih od COVID-a 19.

Ono što je u svemu najtragičnije jest da se sahranama preminulih od korone manipulira budući da samo privilegirana pogrebna preduzeća mogu vršiti te usluge, odnosno prodavati pogrebnu opremu. Tako već dvije godine sav novac odlazi u džepove pojedinaca za koje se opravdano sumnja da su iskoristili rupe u zakonu i bavili se profiterstvom u pandemiji kako bi se domogli pozamašne zarade.

Obitelj ne zna koga sahranjuje

"S druge strane, privatna pogrebna poduzeća, koja nisu u “dilu”, žale se i otvoreno upozoravaju da pojedinci imaju monopol nad ovom vrstom sahrana, no uprkos tome nadležni negiraju bilo kakve nezakonite radnje, pozivajući se na spomenuti Pravilnik", donosi priču Inforadar.

Poslani su upiti brojnim institucijama, između ostalih i Republičkom stožeru za vanredne situacije RS, s ciljem utvrđivanja točnih činjenica vezanih za procedure sahranjivanja umrlih od korone i okom vidljivo profiterstvo, odgovor nije dobiven niti od jedne (!), što samo po sebi dovoljno govori. Tim prije jer je iz dokumentacije koja je u posjedu Inforadara potpuno jasno da se radi o sivoj zoni u kojoj pojedinci uzimaju ekstra profit, a odgovorni, ili oni koji bi to trebali biti – peru ruke od odgovornosti.



Banjolučanin Dragan B. je zbog korona virusa izgubio oca u dobi od 69 godina, no kada je otišao da dogovori prijevoz pokojnika bio je zatečen procedurom koja mu je, kako kaže, u startu vezala ruke.

“Iz UKC Banja Luka dobio sam telegram u kojem sam obaviješten da je moj otac preminuo od korona virusa. Osim šoka kroz koji smo prolazili zbog gubitka, uslijedilo je nekoliko dodatnih šokova, jer nismo ni znali kakva je procedura u ovakcim situacijama”, kaže za Inforadar Dragan B, koji nije želio da mu se otkrije puni identitet.

Iako je namjeravao angažirati privatno pogrebno poduzeće u Banjaluci, jer je imao dobre preporuke, u međuvremenu je dobio informaciju da jedino JK Gradsko groblje a.d. Banjaluka sahranjuje preminule od korona virusa.

“Najveći šok za mene je uslijedio kad su mi rekli da nijednog trenutka ne mogu da vidim tko je u limenom sanduku koji zapečate još u UKC-u Republike Srpske. Dakle, nijednog trenutka niste u prilici da utvrdite koga sahranjujete?! Ovo navodno možete uraditi tek godinu nakon sahrane, uz zahtjev za ekshumaciju. Nisam mogao vjerovati što su mi govorili i to me sve više opterećuje kako vrijeme od sahrane odmiče”, govori ogorčeno Dragan.

Kaže da je u Gradskom groblju bio obavezan da odabere i limeni sanduk.

“Rekli su mi da preminuli od korone moraju biti u limenim sanducima, a te sanduke možeš izabrati samo u prostorijama Gradskog groblja Banjaluka, cijena jednog je 260 KM. Na tu cijenu plaćate i 80 maraka letovanje, a onda za izdavanje uvjerenja 18 maraka, to su dva, tri papira, dok za uslugu unošenja pokojnika u vozilo dodatnih 11 KM. Nisu to iznosi za koje će netko istupiti u javnost, ali upravo zbog toga što narod šuti deru mu kožu. Sad kada sve saberem jedino što obitelj  umrlih od korone rade jest da su dužni platiti točno određenom poduzeći  i ne gledati koga sahranjuju. Uvjeren sam da je ovakva situacija samo kod nas, u ovakvoj zemlji koja živi s korupcijom na svakom kutu”, zaključuje Dragan B.

Za ukop preminulog od korone 1.400 maraka.

Osobe preminule od korona virusa sahranjuju se u skladu s Pravilnikom o načinu i uvjetima pod kojima se vrši sahranjivanje, ekshumacija i prijevoz umrlih lica, a koji je usvojen 2018., kada je na čelu Ministarstva zdravlja RS bio Dragan Bogdanić. Ovaj pravilnik zamijenio je raniji u kojem je stajalo da se zaraženi sahranjuje u zdravstveno-obdukcijskoj vreći.

Iako medicinski stručnjaci, dakle, ističu da je nakon smrti osobe – s njom umro i virus, prema ovom pravilniku preminuli od korone sahranjuju se u zalemljenim metalnim sanducima, koji se potom stavljaju u drveni sanduk. Takva vrsta sahrane obitelj košta u prosjeku oko 1.400 KM.

Opremanje preminule osobe vrši zdravstvena ustanova u kojoj je osoba umrla. Ekshumacija se može izvršiti tek godinu nakon sahranjivanja, pa je to ujedno i prva prilika da obitelj provjeri koga je uopće sahranila.



Tijelo osobe umrle od korone tretira se posebno i odvozi u posebno pripremljenu mrtvačnicu. Međutim, nigdje u pravilniku nije precizirano koje je to pogrebno poduzeće što smije sahranjivati umrle od zaraznih bolesti. Sugovornici Inforadara podsjećaju da su i prije pandemije Covid-19 sahranjivane osobe preminule od drugih opasnih i zaraznih bolesti, poput hepatitisa, odnosno AIDS-a, ali da tada nije postojao monopol od strane jednog poduzeća.

A poduzeće koje ima monopol nad ovom vrstom sahrana je Gradsko groblje Banjaluka, o čemu svjedoči i vlasnik pogrebnog poduzeća Duga Milan Štrbac.

“Ne postoji nijedna odluka kojom je samo ovom poduzeću dodijeljeno da sahranjuje umrle od korone i da prodaje opremu. Ovim su oštećena mala poduzeća, a nema nas puno. Više nemam snage ni volje da se borim, ali ovo što se radi nema veze s logikom”, tvrdi Štrbac. Navodi kako u početku pandemije nije reagirao, smatrajući da je vanredno stanje bilo vrijeme kada su se donosile neracionalne odluke.

No, kako je vanredno stanje odavno ukinuto, a princip rada, odnosno monopol nad sahranama, ostao nepromijenjen, obratio se na adresu više institucija.

“Među relevantnim institucijama bio je UKC RS. Iz njihovog odgovora jasno je da nikada nisu precizirali koje poduzeće će prodavati limene i drvene sanduke, već se isključivo vode načinom i postupanjem u slučajevima preminulih od korona virusa. Mene sada zanima kako je moguće da se u slučajevima kada netko umre od prirodne smrti ili na drugi način radi normalno, a u slučajevima umrlih od korona virusa samo ‘Gradsko groblje’ ima monopol da sahranjuje te pokojnike”, kaže Štrbac, koji dodaje da je njegovo poduzeće bilo angažirano i za obavljanje sahrana preminulih kod korone u drugim gradovima, pa i u zemljama EU, što ga navodi na zaključak da Gradsko groblje Banjaluka samoinicijativno i nezakonito vrši opstrukciju i uskraćuje pravo izbora građana.

Tek nedavno poziv i za druge tvrtke

Međutim, direktor JK Gradskog groblja a.d. Banjaluka Željko Grbić odbacuje bilo kakvu mogućnost korupcije i monopola u slučajevima sahrane osoba preminulih od korone, iako potvrđuje da jedino oni obavljaju ovu vrstu sahrana i to “na osnovu Ugovora potpisanog sa UKC RS o preuzimanju preminulih”.

“Nema tu nikakve korupcije, sve je jasno napisano u Pravilniku. Nema povlaštenih tvrtki koje se bave prodajom metalnih sanduka, jer mi to radimo po principima komisijske prodaje. Imamo u opciji više tvrtki koje izlažu svoje sanduke i na građanima je da odaberu, a kada ih plate – mi novac proslijedimo ovim tvrtkama”, kaže Grbić, dodavši kako je marža ista za sve.

Navodi da Gradsko groblje ima ugovor sa UKC RS o preuzimanju preminulih uopće, a da je s početkom pandemije krug oko preminulih od korona virusa zatvoren jer službenici Gradskog groblja ulaze u UKC i opremaju preminule u limene sanduke. Nakon toga ih odvoze u vlastite mrtvačnice, posebno namijenjene za preminule od korone, a potom na mjesto ukopa.

Grbić tvrdi da Gradsko groblje u Banjaluci jedino može sahranjivati umrle od korone te da jedino ima i mrtvačnice specijalizirane za tu namjenu, dok pojedini mrtve drže – u kontejnerima.

No, zanimljivo je da je Gradsko groblje tek nedavno (17. prosinca, u vrijeme istraživanja ove priče) objavilo javni poziv i prema drugim pogrebnim poduzećima da, ukoliko imaju ponude za prodaju pogrebne opreme za umrle od korone, da ih dostave na adresu ovog javnog poduzeća.

Direktor Gradskog groblja kaže da se zbog prozivki obratio i Agenciji za javne nabavke, iz koje su potvrdili da se u konkretnom slučaju ne raspisuju natječaji – jer se radi o komisijskoj prodaji.

Za razliku od većine građana ove zemlje, a pogotovo unesrećenih obitelji koje su od ožujka 2020. naovamo izgubile nekog od članova svog domaćinstva, pandemija korona virusa, a što potvrđuje i ova priča, za pojedince i interesno povezane grupe s političkom zaleđinom nesumnjivo je iskorištena za osobno bogaćenje i profiterstvo najgore vrste.

Sama činjenica da ožalošćena obitelj mora izdvojiti dvije prosječne plaće kako bi sahranila člana svoje porodice, a da pri tom i ne zna koga sahranjuje – jer nije dozvoljeno da se otvara sanduk, u svakom bi uređenijem društvu izazvala opći građanski bunt i reakciju pravne države, ali samo ne i u BiH, državi okovanoj korupcijom i ostavljenoj na nemilost etnonacionalnim poglavicama, njihovim klanovima i poluilegalnim poslovima.