Posljednji Trpimirović: Stjepan II.

Stjepan II. je hrvatski kralj koji je vladao od 1089. do 1091. godine. Sin je Gojslava, mlađeg brata Petra Krešimira IV.. Unuk je Stjepana I.

Kako mu je sin Radovan umro još za njegova života, kralja Dmitra Zvonimira naslijedio je 1089. Stjepan II., posljednji Trpimirović. Nakon svog neuspjeha da preuzme vlast u razdoblju nakon smrti Petra Krešimira IV., Stjepan II. bio je prisiljen živjeti u samostanu sv. Stjepana pod borovima u Splitu (na poluotoku koji se danas i zove po tom samostanu, Sustipan).

Formalni razlog za život u samostanu postaje navodna bolest, tako da u svojoj darovnici iz 1078. Stjepan piše: 'Ja Stjepan, nekad svijetli herceg Hrvata, shrvan teškom bolešću dozvah k sebi časne svećenike hrvatskoga kraljevstva da mi nađu lijeka za moje grijehe. Po njihovu savjetu pobrinuh se, te se dadoh prenijeti u samostan sv. Stjepana. Tu se odrekoh svih svojih časti i odabrah grobnicu, preporučivši se glavaru samostana da me spominje u svojim molitvama.'
Nakon povlačenja (ili prisilnog smještanja) Stjepana II. u samostan, za njega se više nije čulo sve do Zvonimirove smrti 1089., kada ga je hrvatski narod izvukao iz samostana, te svečano okrunio za kralja.

Stjepan II. nazivao se kao i veći broj svojih prethodnika 'Božjom milošću kralj Hrvata i Dalmatinaca'. Stjepanova vladavina obilježena je slabljenjem središnje kraljevske vlasti; vladao je manje od dvije godine tijekom kojih vanjskopolitički protivnici nisu stvarali probleme očekujući smrt staroga kralja bez djece. Plemstvo je vjerojatno i očekivalo da Stjepan za života imenuje nasljednika, što se, na štetu Hrvatske, nije dogodilo.

Budući da pitanje svoga nasljednika nije riješio tijekom života, nakon njegove smrti započeo je rat za hrvatsku krunu. Zvonimirova udovica Jelena Lijepa pozvala je svoga brata da vojno zauzme hrvatsku i proglasi se kraljem. Rezultat rata je bila personalna unija Hrvatske i Ugarske. Sukobi ugarskih i hrvatskih snaga prestali su tek 1105., ulaskom Kolomana u dalmatinske gradove.

Izvor: Wikipedia, Enciklopedija.hr