Ni ime mu se nije smjelo spominjati: ZRIN

Nakon što je Sisačka biskupija prilikom arheoloških iskapanja naišla na mjesto masovne grobnice Hrvata pobijenih u drugom svjetskom ratu, kontaktirala je Ministarstvo branitelja, koje je najavilo da u rujnu počinje ekshumacija posmrtnih ostataka iz masovne grobnice u Zrinu. No, što Zrin znači za hrvatsku povijest i kakav je težak zločin u njemu i njemu počinjen za vrijeme komunizma?

Nastanak Zrina i njegovi vlasnici
Knezovi Bribirski su starohrvatsko plemstvo iz roda Šubića, a živjeli su na prostoru između Vranskog jezera, rijeke Krke i Skradinskog buka. Njihov centar nalazio se u Bribiru i Ostrovici. Bili su vrlo utjecajni na gospodarski i politički život hrvatskog naroda, čak toliko da je njihov potomak Pavao I Šubić nosio naslov ‘bana Hrvata i gospodara Bosne'. U 14 st. kada im slabi moć u južnoj Hrvatskoj prisiljeni su predati kralju Ludoviku I anžuvincu svoj stolni grad Ostrovicu u zamjenu za posjed na Zrinskoj gori u tadašnjoj Slavoniji.

Tako je nastao utvrđeni i ponosni grad Zrin, sjedište hrvatskih plemića i domoljuba Šubića. Od tada se taj ogranak te slavne obitelji po utvrđenom gradu Zrinu naziva i Zrinski. Tu je rođen i najveći hrvatski vojni junak, borac protiv muslimanskih Osmanlija i porobljivača Europe - Nikola Šubić Zrinski.

Zločin nad Hrvatima Zrina

U tom gradiću današnje Banovine, općina Dvor počinjen je strašan zločin nad nevinim civilnim hrvatskim stanovništvom. Zločin se ističe i po tome što i danas u tom mjestu ne živi nitko, a 45 godina potomcima Zrinjana bila je zabranjena čak i posjeta rodnom mjestu, a kamoli povratak. Zrin se nije smio ni spominjati.

U doba bezumlja Drugog svjetskog rata i stradanja brojnih civila svih nacionalnosti i vjera, u zoru 9.rujna 1943 godine u selo su upale komunističke i partizanske postrojbe sastavljene od dijelova Prve, Druge i Sedme banijske brigade od oko 4500 ljudi koje su bile pod vrhovnim vodstvom Generalštaba i Josipa Broza Tita.

Branitelji Zrina u okruženju srpskih mjesta su bili njegovi stanovnici naoružani lovačkim oružjem. Nakon 16 sati borbe Zrin je pao u ruke partizana, a Glavni Štab partizanske vojske donosi odluku da se Zrin spali do temelja jer nitko od njegovih stanovnika nije bio u partizanima.

O tome svjedoči i dopis OZNE Banija od 20. Prosinca 1944: ‘Vama je dobro poznato da je GŠH odobrio da se Zrinj spali što je i učinjeno, pošto unatoč svih napora dvije i pol godine rata nije se moglo naći ni jednoga čovjeka ni žene koji bi držali vezu s partizanima.' Zrin je spaljen do temelja, a ubijeno je 213 stanovnika Zrina.

Najmlađa žrtva bila je stara 15 dana, a ubijeno je 12-ero malodobne djece, od koje troje mlađe od godinu dana. Treba reći da je i prije upada komunističkih postrojbi u Zrin u rujnu 1943-e, ubijeno 37 Zrinjana i to kada su odlazili iz Zrina po putevima, na rad u poljima i to uglavnom od susjednih Srba. Nakon poratnih progona hrvatskog stanovništva do lipnja 1946 godine ubijeno je još 28 stanovnika Zrina.

Arheološka istraživanja i pronalazak ljudskih kostiju

Prema zahtjevu Sisačke biskupije i Zaklade za gradnju crkve Našašća sv. Križa u Zrinu, pomoćnik ministra branitelja Ivan Grujić nedavno je posjetio Zrin, u pratnji ravnatelja Zaklade mons. Marka Cvitkušića i načelnice Sektora za traženje osoba zatočenih i nestalih u Domovinskom ratu Višnje Bilić.
Sisačka biskupija je prošle godine započela arheološka istraživanja na mjestu crkve. Utvrđeno je da se ispod nje nalaze ostaci još starije gotičke crkve iz 14. stoljeća, no pronađeni su i ostaci ispremještanih ljudskih kostiju. Analize su pokazale da je riječ o ljudima iz vremena Drugog svjetskog rata, a prema riječima Zrinjana tu je bačen jedan dio pobijenih u masakru 1943 godine.

Budući da Sisačka biskupija na toj lokaciji planira sagraditi crkvu, obratila se Ministarstvu branitelja da se istraži teren i poduzmu potrebni koraci oko iskapanja i ekshumacije posmrtnih ostataka pobijenih koja bi trebal početi idući mjesec.

Za ovaj zločin nije nitko odgovarao.

Izvor: Narod.hr