Knjiga 'Jasenovački logori – istraživanja'

To je knjiga „Jasenovački logori - istraživanja", autora Vladimira Horvata, Igora Vukića, Stipe Pilića i Blanke Matković. Izdavač je „Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac", a tiskana je u Zagrebu 2015. (ISBN 978-953-58565-0-4.)

Počinje se pisati drukčija istina o hrvatskoj povijesti; padaju strašne laži! Odmah nabavite knjigu Jasenovački logori - istraživanja"

Samo zbog čitatelja, dopustit ću sebi titulu poznavatelja knjiga i znanosti i s te pozicije izjavljujem da se radi o vrlo, vrlo ozbiljnoj knjizi, s citatima izvora svakoga podatka, s najpouzdanijim mogućim izvorima, jasno organiziranoj, čitkoj i stvarno znanstveno vrijednom.

Međutim, koliko god bila vrijedna po svojoj ozbiljnosti i znanstvenosti, njezina vrijednost po onome što donosi uopće ne može procijeniti! Ni sanjali nismo koliko mogu biti lažne priče o Jasenovcu koje smo do sada slušali! Slika toga logora ocrtana u ovoj knjizi sasvim je drukčija od one nametnute, a ako je slika o Jasenovcu potpuno drukčija, onda je i sve drugo drukčije.

Naravno, ja nisam ni pozvan niti mogu ocijeniti je li sve navedeno u knjizi točno i potpuno istinito. To ne ću ni tvrditi, ali i - ne moram! Ne moram, jer ta i takva knjiga savršeno viteški, otvoreno, uljuđeno i znanstveno izaziva svakoga tko zna nešto drugo da joj se suprotstavi, da se usporede podatci i izvori i da se tako približimo istini koliko je ona čovjeku dostupna.

Sadržaj te ozbiljne knjige ne ću prepričavati, jer je svaki domoljubni Hrvat treba osobno pročitati. Svatko treba tako „čuti i drukčije mišljenje i dokaze" i stvoriti sliku, ili barem pitanja o tom tužnom predmetu. Trebat će nam mnogo ljudi koji će sudjelovati u raspravi o navodima knjige „Jasenovački logori - istraživanja", jer će neprijatelji Hrvatske biti tvrdi i rabit će sve najpokvarenije metode suzbijanja istine, a napose zato što se možda mora promijeniti slika Jasenovca u cijeloj javnosti, kako među dobronamjernim, tako i među nedobronamjernim ljudima. Za to su potrebni svi pošteni hrvatski građani, a napose intelektualci i znanstvenici.
Niska razina prvih napada na knjigu „Jasenovački logori - istraživanja"

Nije ni čudo da se pokušalo spriječiti osnivanje „Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac"! Nisu uspjeli - blažena bila demokracija suvremenoga Zapada! Sada pokušavaju zabraniti prvu knjigu toga Društva, ali ni to ne će uspjeti, jer hrvatski narod to ne će dopustiti - blažena naša državna sloboda i samostalnost (bez tuđega gospodara)! Naposljetku, mislim da ni njezine navode ne će uspjeti pobiti bez jakih argumenata - blažena znanost koju je čovjek stvorio i usustavio da se svojim krhkim snagama približi Božjoj istini!

Napad na knjigu došao je odmah nakon njezina predstavljanja u Splitu: „Slobodna Dalmacija" od 21. lipnja 2015, na str. 24 i 25 donijela je reakcije Slavka Goldsteina, Hrvoja Klasića i Tvrtka Jakovine, te stidljivo i Nataše Jovičić, ravnateljice Spomen-područja Jasenovac.

a) Najprije najniži: Klasić i Jakovina

Njih hrvatska javnost zna kao osobe koje se predstavljaju kao povjesničari koji nestručno, nekonkretno i pristrano govore po medijima. Oni nemaju argumenata ni znanja i utječu se trikovima svojih učitelja: pljuju. Klasić kaže da to (ova knjiga) pokazuje da ovom društvu ostaje jedno važno sučeljavanje - Katoličke crkve s vlastitom prošlošću. Ako bolje analizirate tu rečenicu, vidjet ćete da je ružnija od Vulinovih i da zapravo implicira nekakvo novo „suđenje Alojziju Stepincu".

Jakovina taj tip izjava i djelovanje tog Društva smatra gadljivim i njega je 70 godina nakon zatvaranja Jasenovca sramota da se te teme otvaraju na ovakav način.

Povjesničari, a nemaju ništa drugo reći. Tko je tim tipovima dao diplome?

b) Tužno-smiješna Nataša Jovičić

Gđa Jovičić u dopisu „Slobodnoj Dalmaciji" prepričava kako su g. Stjepan Razum i g. Tomislav Vuković otkrili da na njezinu popisu imena 83.763 žrtve Jasenovca, koji ona drži na odgovarajućim mrežnim stranicama, ima njih 14.000 koja su „klonirana", tj. ponavljaju se imena istih ljudi. Kad je to otkriće izašlo u medijima, njezine su stranice „hakirane", a potom su se opet pojavile, s istim brojem imena, ali više se imena ne ponavljaju, nego su navedena druga imena umjesto onih koja su se ponavljala. Novinar „Slobodne Dalmacije „ je izvrnuo priču i „hakiranje" je izvadio iz konteksta i proglasio ga napadom na popis i ustanovu gđe Jovičić. No, gđa Jovičić nigdje ne kaže da nije istina ono što su naveli Razum i Vuković, nego „odgovorno tvrdi da su (sada!) na popisu 83.763 različita imena", „među kojima svakako ima pogrešaka i nedostataka".

Ona zna da su Razum i Vuković sačuvali i popis s „kloniranim" imenima pa taj dio ne komentira. Ne može reći da oni lažu, jer zna da imaju taj stariji popis, a „kloniranje" ne može priznati, jer to ne može biti „pogreška i nedostatak", nego je, ako je nalaz istinit - dokaz zastrašujuće laži i to upravo te gospođe Jovičić i njezinih suradnika. Nezgodna stvar. Predlažem da u javnom sučeljavanju gospoda Razum i Vuković pokažu taj stariji popis i da gđa Jovičić objasni o čemu se tu radi. Ne će se valjda ubuduće pozivati na smiješnu izjavu „Slobodnoj Dalmaciji" u kojoj je zapravo priznala navode Razuma i Vukovića?

c) Zabranit istinu: Sa Slavkom Goldsteinom nema šale

Ni g. Slavko Goldstein nije povjesničar, ali je pametniji, obrazovaniji i treniraniji od Klasića i Jakovine: ni njega ne zanima znanost ni argumenti, nego odmah ide na zabranu, sudske kazne za one koji misle drukčije od njega. Poziva se na „negiranje holokausta" (engl. „holocaust denial"), koje je kažnjivo u Sjedinjenim Američkim Državama. On tuđe argumente naziva neistinama i ocjenjuje da on za takve stvari više nema tolerancije. Policija, sud, zatvor.

Čovjek koji se prijavljivao za članstvo u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti umjesto znanosti traži policiju! Traži zabranu rezultata istraživanja, a ne nudi argumente o slabostima ili netočnosti tih rezultata. Poziva se na pravila druge države, koja za Hrvatsku ne vrijede i koja Hrvatskoj ne trebaju. U Hrvatskoj nitko ne negira holokaust (izraz za stradanja Židova u II. Svjetskom ratu), jer, naprosto, nitko normalan ne misli da ustaški režim nije hrvatskim Židovima nanio zlo, i nitko to nikad nije ni rekao. Problem leži u sferi povijesne znanosti i - dokaza, a ne u blesavom negiranju. Ako netko tvrdi da ima dokumente koji upućuju da je Jasenovac bio radni logor u kojemu su židovski inženjeri i majstori predvodili radne skupine, onda to nije informacija koja „negira holokaust", nego potencijalno važan detalj za iščitavanje istine o tom logoru. Što god bila istina, ona ne će umanjiti krivnju ustaškoga režima ni tragediju židovske populacije u Hrvatskoj, ali hoće ugroziti sliku Jasenovca kao „logora smrti". Židovska tragedija je, na žalost, toliko velika da ni jedan njezin, ni najmanji dio ne bi trebao počivati na neistini ili zataškavanju istine. Duboko sam uvjeren da je i samim Židovima u interesu da se dozna prava istina, a ne da iza njihove tragedije ostanu repovi sumnje i ogovaranja.
Suprostaviti se Goldsteinima i sličnim genocid-businessmanima

Ukratko: odbijamo nagovještaj g. S. Goldsteina da će zabraniti istraživanja o Jasenovcu i drugim logorima i događajima iz vremena II. Svjetskoga rata i poslije njega. To činimo na osnovi 1) našega (svačijega, općega) prava na istinu, 2) na osnovi prava i pravnoga sustava Republike Hrvatske koji jamči slobodu govora, i c) u ime znanosti u kojoj svatko tko ima dokaz za koji vjeruje da je vrijedan ima pravo taj dokaz iznijeti i tražiti njegovu provjeru i uklapanje u ukupnu sliku stvari koja se proučava.

Umjesto da prijeti zabranama, g. Goldsteinu predlažem da kupi knjigu „Jasenovački logori - istraživanja" i dobro je prouči, te napiše knjigu u kojoj će argumentima iste ili veće snage opovrgnuti pisanje i sliku koju ocrtava ta knjiga.

Jednako tako, predlažem Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti da organizira okrugle stolove, simpozije i sučeljavanja svih ljudi koji imaju konkretne argumente i podatke, i da pod zaštitom svojega ugleda i znanstvene ekspertize raspravu drži demokratskom i otvorenom, a istodobno u granicama pristojnosti i tolerancije i u okvirima metodologije koja određuje znanstvenoistraživačku logiku, dokazivanje i zaključivanje.

Od Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti tražim da svojim autoritetom i pozvanjem prije svega zaštiti slobodu istraživanja i pravo znanstvenika ali i laika na iznošenje argumenata. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti mora se suprotstaviti svakom pokušaju zabrane istraživanja, prijetnjama znanstvenicima i građanima, pa i vrijeđanju osjećaja svih koji u raspravama sudjeluju.

Kada malo bolje promislimo, rasprava o argumentima knjige „Jasenovački logori - istraživanja" uopće ne bi trebala biti opterećena političkim i svjetonazorskim utezima, nego se samo oslanjati na argument i našu želju i pravo da doznamo svu istinu koja se iz svih postojećih i budućih dokaza može iščitati.

Zato i ponovno svima u Republici Hrvatskoj preporučam da nabave i prouče knjigu „Jasenovački logori - istraživanja", i to ne zato što je držim istinitom, nego zato da se rasprava o bolnim pitanjima hrvatske povijesti zadrži u okvirima objektivne znanosti i ljudske tolerancije različitosti mišljenja.

Zabrane i vrijeđanja samo donose dodatno neraspoloženje i raspiruju sumnje, pa nas udaljavaju i od istine i od pomirenja i smirenja.

Naša ukupna tragedija vezana za II. Svjetski rat, nas Hrvata, Srba, Židova, Nijemaca, Roma i svih drugih, prevelika je da bi itko imao pravo nametanja svoje istine i previše je bolna da bi se odustalo od traženja istine. Put traženja istine težak je i dug, ali drugoga puta nema, osim za one kojima je put u budućnost popločan lažima i terorom. Došlo je vrijeme, hvala Bogu, da u Hrvatskoj više nitko ne vlada lažima i terorom i da laž i teror nikome i ne trebaju, ni za vlast ni za običan život smrtnoga čovjeka koji se tu rodio.

Matko Marušić

Hrvatski tjednik, 2. srpnja 2015.