Zoran Milanović nije shvatio bit komemoracije

Pred Holokaustom treba ponizno i skrušeno pasti na koljena kao što je to učinio njemački kancelar u Auschwitzu. Budući da svi imamo udjela u tamnoj strani ljudskosti, svi smo suodgovorni za svako zlo što čovjek učini čovjeku, neovisno o tome jesmo li u tome osobno sudjelovali.

Cijelo je čovječanstvo suodgovorno i za nastajanje nacizma i za Holokaust i za Hirošimu i za Nagasaki i za bombardiranje Dresdena i za Ruandu i za Darfur i za događaje u Srednjeafričkoj Republici danas i za proganjanje kršćana u islamističkim režimima...

Svaki se čovjek treba posuti pepelom, pasti na koljena bez riječi, sa suzama, sa zavjetom da nikada nikoga ne će mrziti, prezirati, ponižavati, lažno optuživati, isključivati iz društva, da nema argumenta koji bi bio razlogom da se nekome uskrati ljudsko dostojanstvo.

S razumijevanjem gledamo na hrvatske Židove koji tvrde da hrvatska Crkva nije učinila dovoljno. Što reći na to? Ni nacizmu, ni fašizmu - a ni komunizmu - se ne može suprotstaviti razumnim argumentima. Nakon što su neki njemački biskupi objavili pastoralna pisma protiv nacističkog režima, došlo je do tako strahovitih organiziranih odmazda da su zašutjeli... Tko tvrdi da je hrvatska Crkva podržavala Pavelića i Endehaziju, živi u zlonamjernom neznanju... O tome je napisano dovoljno knjiga - za one koji ih žele čitati. „Sila Boga ne moli..." Jednom sam pitala svoju majku je li primijetila što se u Zagrebu za vrijeme Endehazije događa sa Židovima. Rekla mi je da je u njezinom razredu bilo mnogo Židovki i da su nestale... Njezine prijateljice. Od danas na sutra razred je bio poluprazan. Djevojke koje su ostale, nisu se usuđivale pitati gdje su Židovke i što se s njima dogodilo... Olovna, mučna, mrtva šutnja... Da je samo jedan Židov izgubio život - i to bi bilo previše. Nema riječi da se izrazi tuga, očaj, zdvojnost, stid, žaljenje zbog užasa koji su se događali. ... Sve su okupirane zemlje u Europi imale svoje kvislinške režime. Čak su i članovi britanske kraljevske obitelji koketirali s nacistima. Ništa - osim rušenja Trećega Rajha - nije moglo biti dovoljno u onim okolnostima. Hitlerovi su generali pokušali čak i atentat - i nisu uspjeli.

Poslije ponizne šutnje zbog strahota koje su se događale Židovima i zbog drugih strahota koje se danas događaju širom svijeta, Milanovićeva primjedba ipak postavlja pitanja... Jesu li komunisti bili jedni antifašisti i što se poslije rata dogodilo sa sudionicima pokreta otpora koji nisu bili komunisti? Nije li Titova diktatura koja je uslijedila bila jednako veliko zlo? Što se broja žrtava tiče, čak i veće zlo od Pavelićeve. Tko želi slaviti antifašizam u znaku crvene zvijezde i uz zvuke komunističke Internacionale? Sovjetska je armija oslobodila Auschwitz, Poljsku i Njemačku, a onda podjarmila i Židove i Poljake i Nijemce i sve ostale. Na mjesto nacističkih logora došli su sibirski gulazi. Titovi su partizani oslobodili Jasenovac, a onda uveli diktaturu i Židovima i Hrvatima i Srbima i svima drugima. Na mjesto Jasenovca došao je Goli otok... Jedni su zločinci stali na mjesto drugih. Neka neutralni povjesničari - a ne manipulanti-politikanti - utvrde činjenice.

Njemačka se suočila s Holokaustom uz podršku prekaljenih demokracija kao što su Amerika, Engleska i Francuska kojima je bilo stalo do istine i do toga da od Njemačke naprave pravu demokraciju. Hrvatska se s jednim totalitarizmom suočavala pod pritiskom jednog drugog koji je istinu iskrivljavao i namjerno pothranjivao animozitete, pod pritiskom totalitarizma čija sjena i dan-danas lebdi nad nama. Pojam „Jasenovac" se koristio za ciljeve koji su neizrecivo udaljeni od pitanja Holokausta i zaštite ljudskog dostojanstva... „Treba sagledati istinu i sve detalje istine... Očito još treba vremena", rekao je premijer u stilu koji je svojstven ideološkim prethodnicima njegove Partije i poznat našoj javnosti. Je li uopće svjestan u kojoj mjeri ima pravo - ali iz jednog drugog kuta gledanja?

„Drugovi, što ste nas išli oslobađati?", upitao je prije nekoliko godina u emisiji „Nedjeljom u 2" splitski humorist Mosor. Nacistička Njemačka i fašistička Italija u rekordnom su se vremenu pretvorile u velike europske demokracije. Čak su i zemlje proizašle iz sovjetskog bloka pristupile EU prije Hrvatske. E baš vam hvala, drugovi, na toj slobodi koju ste nam pružili. Još uvijek plaćamo paprenu cijenu.

Lidija Paris/hrsvijet.net