Zašto Vesna Pusić laže?

Lustraciju su provele skoro sve postkomunističke zemlje, pogotovo Poljska, Češka, Slovačka i Njemačka u onom dijelu koji se odnosi na bivše službenike STASI-ja.

Nakon Drugog svjetskog rata Njemačka je bila "čišćena" od nacista, a nakon pada Berlinskog zida odstranjivani su suradnici tajne policije DDR-a iz politike i javnih službi.

Vesna Pusić je sigurno jedna od najzanimljivijih političkh figura, ne samo na hrvatskoj, nego i na europskoj političkoj sceni. Vjerojatno je to jedina minsitrica vanjskih poslova neke zemlje koja u svojim javnim nastupima naglašava da je zemlja, koju ona navodno zastupa, bila agresor u drugoj zemlji. Vesna je interesantna, ne samo na osnovu svoje osebujnosti kao političarke, nego i na osnovu svojeg obiteljskog pedigrea.

Potomak je okorjele jugoslavenske obitelj. Njezin djed je ušao u povijest kao zapovjednik pokolja nad hrvatskim domoljubima, otac je bio, najprije ustaški sudac, pa komunistički funkcionar, a brat je jedan od najupornijih i najbolje plaćenih bukača protiv Hrvatske.

Vesna Pusić se voli predstavljati kao elokventna dama svjetskog ugleda i pogleda. Svojom retorikom koja otkriva bahatost i nepoznavanje osnovnih načela humanizma, ali zato napadnija u nastupu i neporecivosti izrečenoga, ona sebe samu, bez ikakva srama, smatra ozbiljnom opcijom za predsjednicu UN-a.

Predsjednica stranke, koja nema ni dva posto biračke potpore, je već godinama glavni eksponent političkog bezobrazluka, dociranja bez pokrića i javnog prozivanja službene hrvatske politike, pogotovu one Tuđmanove. Poznajući sve navedeno nije ni čudno da je gospođa Pusić ovih dana, bez da trepne okom, izjavila da „svi koji drže do sebe nisu proveli lustraciju", da to „nije napravila Njemačka" i da bi provedba lustracije bio korak unazad.

Koliko god da je ministrica antipatična u svojim prepotentnim, površnim i poprilično stupidnim nastupima i krivom naglašavanju riječi, hrabrosti joj ne nedostaje. Kao što je nekada bez imalo srama izjavila da ne će biti mirovina ako ne bude EU-a, tako i u ovom kontekstu Vesna bunca. Lustracija je očito projekt kojega se boje mnogi, a pogotovu oni koji su svoje političke karijere naslijedili od nekadašnjih komunističkih ideologa.

Otkad je Karamarko ozbiljno najavio mogućnost lustracije, upeli se svi zagovornici antilustracije da narodu dokažu da bi lustracija bila veliko zlo. Koji su to njihovi argumenti?

Prvi argument je navodno nemogućnost precizne odredbe koga bi to mi lustrirali? Dakle nepoznati su likovi koje bi trebalo lustrirati. Mnogi su zaslužni građani, a ono što bi trebalo utući svaku želju za lustracijom je navodna činjenica da je i sam Karamarko navodno radio za UDBU, da je Tuđman bio protiv lustracije itd. Dakle nemoguće je lustrirati kompletnu elitu, pogotovu onu iz HDZ-a. Pored čuđenja da je Vesni stalo do Karamraka ja samo mogu reći da nitko u ovoj državi ne bi žalio ako bi bilo tko potpao zasluženo pod propis o lustraciji, pa naravno ne bi nitko žalio ni Karamarka ni nekog drugoga iz HDZ-a.

U tom pogledu mi se Vesnina briga za Karamarka čini tipičnom za srpsku narikaču na pokopu nepoznatoga. Ono što Vesna, a i drugi antiilustratori navode je da bi lustracija bila progon ljudi. To je opet obična podvala jer lustracija sama po sebi nije postupak javnog uništavanja i ubijanja bilo koga. To su radili nacisti i komunisti, pa je očito da komunistički ideološki izdanci pod lustracijom podrazumijevaju one metode koje bi oni koristili - ubijanje, javno ili stvarno, svih koji su na listi.

Lustracija je postupak kojim bi se zakonski onemogućilo nositeljima diktature da svoje prigrabljene pozicije zadrže ili ih izgrađuju, daju u nasljedstvo ili utječu na društvo sukladno svojoj komunističkoj ideologiji. Lustracija bi mogla obuhvatiti i mnoge navodne domoljube, što ne može biti argument protiv nje, kao što ni činjenica da Tuđman nije proveo lustraciju ne znači za demokratsku budućnost da treba nastaviti Tuđmanove propuste, naprotiv. Lustracija svakako nije zabrana javnog političkog djelovanja u demokratskom izbornom procesu. Lustracija nije oduzimanje građanskih prava, nego zabrana javnog promicanja diktatura i državnih poslova za visoke komunističke funkcionare.

Sljedeći Vesnin „argument" protiv lustracije je navodno neprovođenje u drugim zemljama. Na ovaj Pusićkin „argument" se možemo samo nasmijati. Da se ne radi o Pusićki mogli bismo pomisliti da je osoba, koja ovo kaže, nepismena, politički neinformirana ili jednostavno glupa. No, Pusićka to reče i ostade živa. Možda ona stvarno nema pojma jer je završila neku školu na pijaci, al' da joj pojasnimo činjenice: Lustraciju su provele skoro sve postkomunističke zemlje, pogotovu Poljska, Češka, Slovačka i naravno Njemačka u onom dijelu koji se odnosi na bivše službenike STASI-ja.

Litva, Latvija, Estonija i Češka su Komunističku partiju proglasile zločinačkim organizacijama, a i Boris Jeljcin, prvi demokratski izabrani ruski predsjednik, stavio je KPSS izvan zakona nakon neuspjelog boljševičkog puča 1991., progasivši je također zločinačkom organizacijom.

Tvrdnja da STASI i UDBA nisu isto je potpuno točna jer STASI je čuvao komunizam, a UDBA komunizam i Jugoslaviju. Hrvatska ima dakle dva jaka argumenta da bivše ideologe, stupove sustava i nositelje jugo ideje onemogući u njihovom daljnjem djelovanju. Možda Pusićki to ne bi odgovaralo, a za spoznaju razloga pogledaj njezinu obiteljsku genezu.

Za ministricu vanjskih poslova je iritirajuća i šokantna njezina tvrdnja da je Hrvatska u okviru Jugoslavije djelovala skoro pa demokratski. Ili se radi o debilizmu ili o namjernoj provokaciji. Zamislite ministricu države koja načelno govori da smo u Jugoslaviji bili demokratska republika, samostalni i slobodni. Sve to moramo promatrati u kontekstu činjenice da smo za izlazak iz te tvorevine morali voditi Domovinski rat.

Ne treba se čuditi ovakvim izjavama jer za našu ministricu je sasvim normalno da naš novac daje opskurnim udrugama svojega brata, jednog od najglasnijih protivnika invalida Domovinskog rata i velikog promotora Jugoslavije, komunizma, Tita i regije. Mi plaćamo, Vesna dijeli a brat nas gadi.

Veli nam Vesna da „oni koji do sebe drže nisu proveli lustraciju". Upravo suprotno je istina, oni koji do sebe drže, su proveli lustraciju i zabranili djelovanje u javnim službama onima koji su bili stupovi komunističkog sustava. Njima je onemogućeno da rade u sudstvu, vojsci, policiji i da budu nastavnici povijesti ili onih predmeta u kojima je komunistička indoktrinacija moguća. Nitko takve osobe ne progoni sudski, oni ne završavaju u zatvorima, ali ne mogu i dalje trovati nove generacije i hvaliti zločinački sustav. To je lustracija u demokratskim državama. Kao primjer možemo navesti Nijemce, koji po Vesninom tumačenju nisu proveli lustraciju.

Nijemci su lustraciju obavili jako detaljno i precizno pa je tako u Bavarskoj nemoguće da neki djelatnik STASI-ja dobije državni posao. Lista neprihvatljivih organizacija obuhvaća, osim komunističkih i neonacističke organizacije, udruge tipično anarhističko ljevičarskih naziva kao što su „Mir i tolerancija...".

Njemačka policija državnim službama za zapošljavanje je dužna dostavljati precizne i svježe liste svih udruga koje djeluju s pozicija stranih demokraciji. Taj popis je dio ugovora za svakog budućeg službenika koji dobiva državnu plaću, dakle i za profesore i asistente na fakultetu. Svaki budući državni službenik mora potpisati da ne podržava, niti je član takvih udruga, stranaka ili sljedbenik osoba koje propovijedaju načela suprotna demokraciji.

Zanimljivo je da se na listi nalazi i stranka „Die Linke", dakle parlamentarna stranka!! U Bavarskoj je nemoguće da netko, tko podupire parlamentarnu ljevičarsku stranku, dobije državni posao. To je lustracija o kojoj nam Vesna priča da ne postoji. Komu vjerovati? Listi bavarske vlade, njemačkim zakonima ili Vesni Pusić? Ja Vesni Pusić ne bih vjerovao ni koliko je crno ispod nokta jer ona osobno i cijela njezina klika imaju i te kako interesa da se bivše strukture komunističko jugoslavenske diktature održe na pozicijama koje su sačuvali. Njihov interes za demokraciju je lako opisiv pozicijama i privilegijama koje su oni naslijedili zahvaljujući činjenici da su, sami ili kao obitelji, bili pripadnici jugo komunističke elite.

Lustraciju nije proveo Tuđman, nisu ni druge vlade nakon njega pa je vrijeme da netko to napravi. Karamarko je očito udario u osinje gnijezdo pa se dobro zamjerio strukturama diktature, onima koji i dan danas žive od nasljeđa koje su dobili zahvaljujući pripadnosti komunističkoj oligarhiji. Upravo to je razlog njihovog protivljenja lustraciji. Oni se nadaju da će Karamarko posustati, prozivaju ga kao udbaša da bi lustraciju prikazali nemogućom misijom. Oni se nadaju da će narod odmahnuti rukom i reći: „dosta ustaša i partizana, svi su oni isti".

Da, ovom narodu i državi je stvarno dosta ustaša i partizana, dosta nam je izmišljanja fašizma da bi opskurni jugo fašistički ideolozi naplaćivali svoj humanistički harač. U odnosu prema istini i budućnosti je jedan ili drugi političar nebitan, pa tako ni Karamarko ne može biti razlogom izbjegavanja neophodnog koraka lustracije. Karamarko može ostvariti povijesni zadatak u službi naroda i demokracije ako pobijedi i donese zakon kojim se konačno zabranjuje veličanje fašizma i komunizma, zakon kojim se bivšim nositeljima diktature onemogućava da i dalje truju narod i mladež hvalospjevima ideologiji progona i zla. On to mora napraviti zbog budućnosti.

Mi smo i previše vremena zarobljeni ideologijom umjesto da se okrenemo gospodarstvu i budućnosti. Lustracija je jedini put jer ona nije progon. Lustracija je otvaranje prozora da konačno nestane smrad diktature i da konačno ne moramo svojim novcima plaćati nečiju braću da bi širili mržnju prema nama i našoj državi. Ako imalo držimo do sebe donijet ćemo Zakon o sprječavanju ideologija suprotnih demokraciji i interesima hrvatskog naroda.

Autor: Vinko Vukadin/maxportal.hr