VRLI NOVI POREDAK Posljedice agresije na Ukrajinu i novo preslagivanje svijeta

Agresija na Ukrajinu prije tri godine predstavlja suvremenu prijelomnicu koja je na svjetlo iznijela niz nepravilnosti i slabosti Zapada i pobila mnoge geopolitičke postulate i predrasude koje smo dosad uzimali zdravo za gotovo.

Svjetski poredak koji je od devedesetih dominirao i koji je obećavao "kraj povijesti", dočekao je svoj kraj u rovovima Donbasa, a iza njega nazire se novo preslagivanje svjetskih snaga koji će više podsjećati na "velike igre" devetnaestog stoljeća nego li na ruled-based poredak na kojeg smo navikli dosad.

Iako su oni oštroumnijih shvaćanja prihvatili ovu novu stvarnost, medijski mainstream i šira javnost i dalje ne mogu pojmiti da se nešto nepovratno mijenja. Oni i dalje djeluju iz starih paradigmi ideologije i rezolucija koje su izgubile praktički svako uporište u stvarnosti. Kako bismo bolje razumjeli situaciju u kojoj se nalazimo, moramo si posvijestiti sljedećih nekoliko činjenica.

Ukrajina – žrtva trzavica Istoka i Zapada

Oni koji pozdravljaju mirovne ugovore i kraj rata često su osuđivani kao rusofili koji hladno i nemilosrdno gledaju na sudbinu Ukrajine.

Iako postoji ona manjina koja potpuno pristrano brani rusku stranu u ovom ratu, velika većina koja pozdravlja zaključak ratu to čini gledajući realnu situaciju na terenu. Kada je rat započeo, zapadne sile su mislile da će moći skršiti ruski ratni napor golemim nizom sankcija i teškim medijskim pritiskom.

Rusija je praktički zanemarila medijski aparat koji je nastojao na svaki mogući način ocrniti rusku kampanju i okrenuti globalnu zajednicu protiv Rusije, a ekonomske sankcije pokazale su zapravo koliko je Rusija sposobna zemlja. Osim što se uspjela u velikoj mjeri autarkično opskrbljivati (ipak se radi o jednom od vodećih proizvođača žitarica i fosilnih goriva), oni su uspjeli otvoriti sebi pogodno tržište u okviru zajednice BRICS.

S druge strane, europske zemlje pretrpjele su nezapamćenu energetsku krizu, a samim time i visoke stope inflacije. U nastojanju da Ukrajina "herojski" svlada "barbare s Istoka", one su slale novčanu i oružanu podršku u milijardama, goneći pritom ukrajinsku vojsku da gine za ideale "liberalizma i demokracije". Krajnji rezultat tih nastojanja bilo je slabljenje Europske Unije, afirmacija Rusije kao velesile s kojom se mora računati, a Ukrajina je ostala u ruševinama kao žrtva dviju silnica koje su nastojale očuvati svoje interese.

Ono što uvelike otežava naše razumijevanje rusko-ukrajinskog sukoba je ogromna propaganda koja je obojila svaki izvještaj s bojišnice. Zapadna propaganda predstavljala je Ukrajince kao "borce za slobodu" koji se bore protiv zlog psihotičnog diktatora koji želi svijet gurnuti u nuklearni rat.

Ruska propaganda eufemizirala je svoj ratni pohod, navodeći kako se radi o specijalnoj operaciji koja je za cilj imala očuvanje ruske nacije u Ukrajini i potiskivanje opasnih prodora Zapada prema Rusiji.

Ukrajinska vlada na čelu sa predsjednikom Zelenskim zdušno je stala na stranu zapadnih zemalja, vodeći tešku retoriku protiv ruskih osvajača. Iako se taj službeni narativ Kijeva predstavljao kao onaj stvarni, mnogi su uočili previše nepravilnosti na terenu (Azovski bataljun, otežano novačenje, veliki egzodus Ukrajinaca) koje bi ovaj narativ dovele u pitanje.

Za konačnu analizu bit će potrebno hladne glave pristupiti svim dostupnim činjenicama, no definitivno možemo zaključiti sljedeće: Ukrajinci su najveći gubitnici ovoga rata, s jedne strane zgaženi od superiornije ruske vojske i izigrani od zapadnih moćnika koji su bodrili da jure u očajničku smrt.

Putler – konačni pobjednik?

Brojni mediji nisu štedjeli zloglasne epitete pri opisivanju ruskoga predsjednika Vladimira Putina, i ne bi bilo pretjerano ustvrditi kako se ta neobjašnjiva mržnja prenijela u ratni napor Ukrajine.

Kada maknemo sa strane sve te sulude epitete i naslove (od kojih "Putler" možda najbolje osvjetljava razmišljanje naših elita), ostajemo s imperijalistom koji želi osigurati svom imperiju mjesto pod suncem. Već dugi niz godina oslikavan je kao zloglasni diktator, protivnik demokracije i slobode, tiranin koji ugnjetava svaku opoziciju, i koliko god istine ove tvrdnje sa sobom nosile, one sada zvuče kao licemjerne floskule u usporedbi sa sličnim postupcima zapadnih vlada kroz posljednjih pet godina.

Najznakovitiji primjer ovog licemjerstva je slučaj američko-čileanskog novinara Gonzala Lire, koji se s terena protivio proratnim stavovima ukrajinske vlade. Nekoliko mjeseci nakon dolaska u zemlju koja je otvoreno zastupala slobodu medija, završio je kao žrtva državne likvidacije za koju nitko nije odgovarao. Ovaj primjer jasno ukazuje kako nema moralno čistih igrača u ovom ratu, a kamoli na razini geopolitike. Državni interes glavni je motivator svih zbivanja, a Putin je imao jasne interese u Ukrajini.

Postupno prodiranje NATO-a i jasan antiruski stav koji se godinama njegovao na Zapadu natjerao je Rusiju da povuče kočnicu i da reagira pred svojim vratima. Iskorištivši trenutnu slabost Zapada, Putin je krenuo u Ukrajinu s jasnim ciljem osvajanja regija s etnički ruskom većinom i sprječavanjem trajnog prelaska Ukrajine u okvir antiruskog Zapada. Putin je teritorijalno ostvario svoje ciljeve, i čini se da je samo pitanje vremena kada će i ove ostale interese ostvariti.

Vrli novi svijet, ispunjen neizvjesnostima

Posljednjih tridesetak godina uvjerilo nas je kako se nalazimo u jedinstvenom razdoblju povijesti, odnosno na njezinom tzv. kraju. Postojalo je duboko uvjerenje da će dobronamjerna diplomacija, potpomognuta globalizacijom i visokim tehnološkim razvojem, potpomognuti stvaranju velikoga globalnog sela, a time i mira u svijetu.

Posljednjih pet godina razotkrilo je sve nedosljednosti te vizije svijeta, i njezine promicatelje kao najprljavije igrače na svjetskoj sceni. Ulazimo u novu multipolarnu stvarnost gdje se odnosi između velesila neće više određivati na temelju formulara ili protokola, nego na temelju interesa i konkretne vojne moći.

Nazire se ponovno doba kada će se veliki otvoreno tući, a što se tiče nas malenih – neka nam je Bog na pomoći!

Stavovi izneseni u ovoj kolumni isključivo su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno mišljenje redakcije.