Suđenje UDBI: Perković je imao ključ garaže!
Suradnik Udbe Sklepić, po spisima koje sud posjeduje dotični je imao kodno ime «Jerko». Sklepić je nijekao da je on «Jerko» i naveo da je njegovo kodno ime bilo «Tomislav». Isto tako, nijekao je da je bio zadužen za praćenje Stjepana Đurekovića, iako je sud u posjedu spisa u kojima je vidiljivo da je praćenje Stjepana Đurekovića bio jedan od njegovih zadataka.
Branko Sklepić priznao je da je pratio Đuru Zagajskog i rekao kako za to nije dobivao nikakvu novčanu naknadu. Svoja izvješća podnosio je udbinom oficiru Damiru, ali kako navodi, ne izravno, nego preko Šime Periša. Osobno se s Damirom susreo par puta.
Krunoslava Pratesa je, tvrdi, površno poznavao, a Stjepana Đurekovića je susreo samo jedan put u Hrvatskom domu u Münchenu. Navodi da je suradnju sa Udbom prekinuo 1989. godine.
Na sva druga pitanja Sudskog vijeća ili Državnog tužitelja, svjedok je odgovarao već poznatim odgovorima bivših pripadnika Udbe: «Ne sjećam se» ili «Ne znam,nije mi poznato».
Nakon Branka Sklepića svjedočila je Maria Rodriquenz, prijateljica i osoba od povjerenja Vinka Sindičića. Odmah nakon prestavljanja sudskom vijeću, svjedokinja Maria Rodriquenz rekla je kako ne želi svjedočiti i da neće ništa reći jer se boji kaznenog progona u RH.
Nakon što je sudac Dauster svjedokinju informirao da i tu može biti zakonski kažnjena zbog odbijanja svjedočenja, gospođa Rodriquenz je ipak pristala svjedočiti.
Istaknula je da se Vinko Sindičić više puta sastao s Josipom Perkovićem radi njihovih nerazjašnjenih odnosa iz prošlosti. U hotelu Laguna u Zagrebu sastali su se 3-4 puta, a bilo je i više sastanaka na nekim drugim lokacijama.
Također, Rodriquenz je istaknula da hrvatski razumije površno, a da su joj ono što sama nije razumjela, ispričale poslije tih sastanaka koji su trajali satima, druge prisutne osobe, Jelena Vitezica i Snježana Posavec. Ne sjeća se baš svih detalja, ali ostaje pri izjavama koje je dala sudu na procesu Krunoslavu Pratesu.
Osim toga, rekla je da stoji iza svoje izjave da je na tim sastancima Perković rekao kako je naređenje za ubojstvo Stjepana Đurekovića došlo iz samog vrha, a on ja samo izvršavao naredbe. Svjedokinja je rekla da je u tim razgovorima čula ime Špiljak i navela da su Sindičić i Perković razgovarali i o ključu garaže u kojoj je ubijen Stjepan Đureković i da je Perković imao ključ!
Vrlo opušteno je svjedokinja Rodriquenz ispričala sudskom vijeću kako je od Perkovića tražila 100.000 eura za dokument u kojem Vinko Sindičić povlači sve svoje izjave koje terete Perkovića. «Vidjet ću s Vinkom», rekao joj je tada Perković. Za taj dokument, međutim, nisu dobili traženih 100.000 eura, nego samo 13.500, a rekla je i kako joj je Nobilo ostao dužan 800 eura za jedan dokument. "Sva moja putovanja u Hrvatsku, koja su bila česta, plaćao je Josip Perković", rekla je Rodriquenz.
Izvor: Narod.hr