Što je glasnija priča o ujedinjenju ljevice, više je podjela: Iz SDP-a samo 2019. nastale dvije stranke

Posljednjih nekoliko godina intenzivnije se govori o potrebi osnaživanja ljevice i generalno lijevog političkog spektra ujedinjavanjem stranaka koje slično promišljaju. Ipak, praksa pokazuje da što se više priča o ujedinjenju ljevice ili zajedničkom nastupu, ljevica se sve više cijepa.
Najveća stranka lijevog političkog spektra SDP posljednjih desetak godina prolazi kroz brojne turbulencije i izazove. Iz te stranke razvilo se nekoliko političkih subjekata koji djeluju kao zaseban subjekt, a međusobno se ne mogu dogovoriti ni kada je riječ o zajedničkom nastupu na izborima, niti u postizbornim koalicijama.

Iz SDP-a su tako redom nastajali SDU, pa Demokratska fronta, pa Građanski savez, a samo u ovoj godini pokrenuta je priča i radi se na osnivanju nove dvije stranke.

Kadrovi koji su isključeni iz SDP-a nisu dugo čekali na novo djelovanje, pa su tako Zlatko Lagumdžija, kao bivši lider SDP-a, s Mirom Lazovićem i Ivom Komšićem te još nekoliko bivših funkcionera SDP-a pokrenuli priču o političkom organiziranju. Osnovan je SPD, odnosno Pokret socijalne pravde i demokracije.

O stanju među strankama lijevog političkog spektra i političkom razjedinjavanju ljevice razgovarali smo s profesorom Slavom Kukićem.

"Sva pitanja i sve nejasnoće posljedica su jednog te istog, da se između ideja, u konkretnom slučaju lijeve političke ideje i ljudi koji se iz nekog razloga nađu unutar konkretne političke partije stavlja znak jednakosti. A to, ruku na srce, jedno s drugim, iskustvo BiH je plastičan dokaz tome, vrlo često nema nikakve veze. Može li se, uostalom, dijelom lijeve političke ideje smatrati one koji zbog želje za moći ne prežu ni od toga da budu dio paketa političkih filozofija koje čovjeka i njegovo pravo na život žrtvuju za ljubav kolektivističkih, u uvjetima BiH iracionalnih nacionalnih interesa? Naravno da ne može. Mogu vam svoje odluke da se pravilima takvih filozofija i sami povinuju obrazlagati čim ih volja, ali suština ostaje – da su im veze s lijevom političkom idejom, koju tobože baštine, vrlo upitne, da im ta ideja ni nije u prvom planu i da su s njom svaki u Boga dan spremni trgovati zbog konkretnih, u pravilu pojedinačnih ili interesa užih političkih grupa. Pođe li se, pak, od tih premisa, onda pitanje o razjedinjenosti ljevice dobiva sasvim drugi predznak. Ne radi se, hoću reći, o sve većoj razjedinjenosti ljevice kao baštinika jedne političke ideje nego o njezinu oslobađanju od onih koji su se uz nju svrstavali iz pragmatičnih, ne i razloga vlastitoga uvjerenja – o, da parafraziram Lenjina, oslobađanju od mangupa iz vlastitih redova. I ja mislim da se na to ne treba gledati kroz kritičke naočale nego ga, naprotiv, promatrati kao proces pročišćavanja koji je i u interesu lijeve političke ideje i u interesu procesa na čije bi oblikovanje ona u budućnosti mogla snažnije utjecati", kazao nam je Kukić.

Nemogućnost dogovora o postizbornom djelovanju u Tuzlanskom kantonu značio je i novi raskol u SDP-u. Doskorašnji lider SDP-a u Tuzlanskom kantonu Enver Bijedić, zajedno s načelnikom Lukavca Edinom Delićem i drugim funkcionerima, nakon zvanično isključena iz stranke krenuli su u novo političko organiziranje. Bh. socijaldemokrate je radni naziv buduće stranke koja bi do rujna trebala biti ozvaničena.

“Točno, iz SDP-a je nastalo nekoliko političkih partija i ja ne mislim da je time priča i završena. Naprotiv, proces idejnoga pročišćavanja SDP-a, po mojem dubokom uvjerenju, još uvijek nije doveden do kraja, u članstvu, pa i strukturama odlučivanja i danas imate onih koji istinski ne pripadaju lijevoj političkoj ideji a njihov utjecaj na oblikovanje stranačke političke filozofije ne treba mi malo ignorirati. I ja ne mislim da će biti smak svijeta ako sutra, budemo svjedočili nastajanje i neke nove političke partije zbog nezadovoljstva pojedinaca, ili manjih grupa takvih vlastitim utjecajem unutar SDP-a danas. Kao što ne mislim da smakom svijeta treba shvatiti i to što već danas imamo političkih partija koje su nastale odvajanjem nekih ljudi od SDP-a. Jer, sve te novoosnovane partije, ili one koje bi tek mogle nastati, su, uz sva koketiranja kojima su sklone, partije građanske provenijencije i ne znači da, koliko sutra, s SDP-om ne mogu tragati za najmanjim zajedničkim imeniteljem kako bi se formirao jedinstveni front građanskoga otpora etnonacionalistima. Hoće li se to i dogoditi ne znam, ali sam siguran da je dobar dio odgovornosti za takve procese i na SDP-u. Ne smije, hoću reći, personalna netrpeljivost – a očito je da i nje ima – biti razlog da se sutra ne traga za rješenjima bez kojih nema ni pomisli o društvenim promjenama koje jedine mogu biti brana demografskom pražnjenju zemlje, bez kojih nema ni otvaranja vrata investicijama i zapošljavanju koje otvara nadu da se živjeti može i ovdje itd”, poručio je profesor Kukić.

Nameće se pitanje kako će sve to utjecati na poziciju i snagu bh. ljevice generalno, koliko će ljevica oslabiti ili će se, kako spomenu Kukić pročistiti.

“Živi bili pa vidjeli, ali posljedice koje će od toga trpjeti SDP bit će ravne onoj narodnoj ‘očešala se muha o medvjeda’. I to može vrijediti jedino za lokalne, nikako i za buduće parlamentarne izbore. No, tko zna, možda nekima od onih, koji danas stvaraju mit o sebi, u međuvremenu, što bi narod rekao, dođe iz du**** u glavu – i da to bude razlog njihova novog vezivanja za SDP, ne kao partiju nego kao simbol lijeve političke ideje. Tko zna! Kratkoročno, sasvim izvjesno od podjela će profitirati nacionalisti. Ako, međutim, bude dovoljno pameti i mudrosti u samom SDP-u – poput, recimo, odlučnog ‘ne’ ponudama da se i sami utope u projekte nacionalističke apsorpcije čitavog ljudskog kapitala u BiH – sve to može biti i uvod u pojačanu mobilizaciju oko njegova političkog programa. Uostalom, poprilično sam siguran da će se konture procesa u bližoj budućnosti nazirati već u nekoliko sljedećih mjeseci, maksimalno godinu dana”, zaključio je Kukić u razgovoru za Klix.ba.