FOTO/VIDEO  Srpski mediji ogorčeni... jer ISTINA je bolna

Animirani film Hrvatskog povijesnog muzeja snimljen za potrebe izložbe otvorene u povodu obilježavanja dvadesetogodišnjice "Domovinskog rata" dosad je pogledalo više od 100.000 ljudi. Autori su na jako zanimljiv način prikazali stanje neposredno prije rata, početak "Balvan revolucije" u okolici Knina, prve oružane sukobe četničkih pobunjenika s hrvatskim snagama u Pakracu, na Plitvicama i u Borovu Selu. Hrvatske policijske postaje u srpskom okruženju redom su padale jedna za drugom. To nije bilo nimalo čudno s obzirom da je Hrvatska bila razoružana, a na suprotnoj strani je stajala jedna od najjačih europskih soldateski onoga vremena. Genijalno je animiran i napad četničke jugo vojske na istočnu Slavoniju, dolazak tenkova u Baranju, napadi s Dunava... Svakodnevno je bombardiran Osijek, Vinkovci, a Vukovar se junački i mimo svake zdrave logike branio do 18. studenog 1991. godine. Tog dana Grad-heroj je pao, a odmah potom započeli su nezapamćeni masakri hrvatskih ranjenika i civila, silovanje žena i druge, u civiliziranom svijetu dotad neviđene strahote... Vukovar je postao doslovno crna rupa na karti svijeta, ruševina, ali ta mračna ruševina ucijepila se duboko u srce svakog hrvatskog domoljuba. I takav razoreni i izmučeni Vukovar spasio je Hrvatsku!

Uskoro su uspostavljene linije obrane prema do zuba naoružanoj srpsko-četničkoj vojsci. Animacija prikazuje situaciju na svim hrvatskim bojištima od Vukovara i Baranje, preko Zapadne Slavonije, Banije i Korduna, Like i Dalmacije, sve do Dubrovnika i Prevlake. Velikim crnim križevima označena su mjesta gdje su četnici i ostala bagra masakrirali naše nemoćne sugrađane. Danas im se teško toga prisjećati?! Zar bi to trebalo biti čudno? Postupno se hrabra hrvatska vojska naoružavala i bilo je samo pitanje vremena kad će bijedna i zločinačka tzv. SAO Krajina nestati poput mjehurića od sapunice. Kad su krenuli Bljesak i Oluja "hrabri" četnici i ostala pobunjenička bagra, koja je nekoliko godina palila i žarila po Hrvatoj rušeći i skrnaveći sve što im je bilo dostupno, odmah podviše rep i krenuše u poznatu bežaniju.

Tako je bilo u onim slavnim vremenima. A danas, kad su njihovi trabanti u našoj domovini nekad najhrabriju i moćnu vojsku pretvorili u jadnu karikaturu iste, koja za državne blagdane po poljima i brdima skuplja dijelove raspadnutih aviona, opet dižu masne i smrdljive glavurde.

Da, drugovi Srbi, jedino ste vi krivi i za sve ste vi krivi (čast poštenima i normalnima). Ali vas ne boli to. Vas boli što niste uspjeli u svom naumu stvaranja velike srbije. Vas boli vaša nesposobnost, a plašite se moći hrvatskog ratnika. Ne brinite, nije on nigdje otišao. Kad vas stisne bježite Putinu i engleskoj masoneriji. Kad njih imate iza sebe prštite od hrabrosti. No, znajte da ovi vaši kojima je tako lijepo kod nas, na Pantovčaku i u Banskim dvorima, nisu slomili hrvatsku volju niti ugasili ljubav prema jedinoj ljubljenoj domovini. I zato strepite i kmečite, izjednačujte krivicu i pljujte naokolo, ali istina je jedna i ona ostaje za vijeke vjekova. Zapisana je na različitim medijima, ali što je još puno važnije, zapisana je u srcu svakog Hrvata. Da imate i zrno soli u glavi sve biste priznali, i onda možda jednoga dana svima nama bude bolje. Ali za takvo što treba puno poštenja i hrabrosti, a te dvije plemenite ljudske vrline kod vas već odavna ne obitavaju.

Nikola Milanović