Slučaj Stjepana Mesića - politički 'mrtvac' neprestano nas lažima vraća u prošlost!

...samo i isključivo iz razloga da ih se (i u poznim godinama) ne pita za njihove navodne grijehe, lopovluke i malverzacije.
Naime, iako su mnogi već i zaboravili kad je ovaj navodni hrvatski "izdajica" prestao obnašati dužnost predsjednika Republike Hrvatske, njemu se i dalje pridaje deset puta veća medijska pozornost nego prvom hrvatskom predsjedniku, vojskovođi i pobjedniku hrvatskog Domovinskoga rata dr. Franji Tuđmanu. Tuđmana se omalovažava, a Mesića uzdiže! Očito je da je taj i takav Mesić tijekom dva mandata, koliko je obnašao časnu dužnost predsjednika države, nečim zadužio sve one koji brinu da se njegovo ime ne zaboravi, iako je riječ o "političkom mrtvacu", koji će u hrvatskoj povijesti ostati zabilježen kao "humorista", "politička neznalica" i što je ipak najvažnije, čovjek koji je bacao u blato hrvatske branitelje, generale, koji je zajedno sa bivšim Udbašem Manolićem "državnim udarom" želio preuzeti vlast u državi, kad je 1994. izašao iz HDZ-a i osnovao Hrvatske nezavisne demokrate (HND), marginalnu političku stranku (koja je propala prije nego je i osnovana!). Na vlast u Hrvatskoj doveo ga je dr. Franjo Tuđman, što mu je jedna od većih pogrešaka u njegovoj, inače blistavoj političkoj karijeri.

Međutim, za života dr. Tuđmana, Stipe, kako ga zovu, bio je manji od makova zrna. Nikada se nije usudio izreći bilo kakvu kritiku na račun prvog hrvatskog predsjednika, služio mu je do kraja života kao najvjerniji sluga-ponizno, kako to već on zna. Tek kad je Tuđman umro, počeo je na njegov račun pričati neukusne viceve, pa čak ga proglašavati i ratnim zločincem, optuživši ga da je "dijelio Bosnu s Miloševićem", da je zapravo on veći zločinac od bilo kojeg srpskog agresora. Progonio je i obitelj Tuđman. Nikada nije došao zapaliti svijeću na grob Franje Tuđmana, što je inače nezamislivo u suvremenom svijetu. Čak se išao klanjati i pukovniku Gadafiju, koji je kriv za milijune unesrećenih ljudi, a poglavito se zadnjih godina isticao kao "partizanski štitonoša", uzdižući Broza i komunističku partiju, sve s ciljem-zavadi pa vladaj. Takvog predsjednika kakav je bio Mesić majka rađa jednom u stotinu godinu!

A hrvatski narod ga je "volio", bio je jedno vrijeme i "najpopularniji političar", osobito po anketama koje su radili po zadatku pripadnici bivše Udbe s kojima se okružio i s kojima je navodno i danas okružen. Često je optuživan za razna kaznena djela, ali za njega vladaju neki drugi zakoni, pa nikako da dođe do Remetinca. U vrijeme komunizma, kaže, bio je politički proganjan. I kao takav, uspio je završiti pravo (sic!) te je radio i kao općinski sudac! Oni koje je sudio i danas se, kažu, sjećaju da navodno nije imao milosti prema "hrvatskim nacionalistima". Toliko je bio "proganjan" od Broza i partije da je, zamislite, čak i svojom voljom postao član Saveza komunista Jugoslavije, gradonačelnik Orahovice, i član komunističkog Sabora SR Hrvatske. Obzirom da je u vrijeme komunizma želio biti "veći papa od pape", kao što je to isto želio i u suverenoj, samostalnoj i demokratskoj hrvatskoj državi, Broz ga je optužio što je pokrenuo građenje prve privatne tvornice u Jugoslaviji, što je tada bilo nezakonito po Ustavnom poretku. Ali, da se dodvori, kako samo to on zna, Brozu i partiji, Mesić je poslije donošenja "Deklaracije o položaju i imenu hrvatskog jezika" 1967., pred Saborom, javno osudio ovaj dokument, a njegove sastavljače prozvao "političkim diverzantima koji razaraju temelje Jugoslavije", te pozvao organe gonjenja da ih primjereno kazne. Kad su Broz i partija ipak vidjeli da se radi o navodnom "političkom cirkusantu", kojem je vlast svetinja, polako su ga se počeli odricati, jer s političkim kameleonima nisu željeli imati posla. Tada se Mesić, kao i nakon Tuđmana, polako počeo odricati partije, pa je 1970. više "iz vica" podržao "Hrvatsko proljeće", misleći kako mu nitko ne može ništa. Ali, vraga!

Ondašnje sudstvo (tada nije bilo Bajića) ga je bez milosti osudilo zbog "neprijateljske propagande" na godinu dana zatvora, koje je proveo u Staroj Gradiški, gdje su robijali i istaknuti hrvatski nacionalisti, od kojih je učio i učio, ali prema svemu sudeći - ništa nije naučio. Tom čovjeku, baš kao i nizu bivših Udbaša (kažu da je i sam to bio!), početkom devedesetih nije preostalo ništa drugo nego da se priključi Tuđmanu, neki pričaju po nagovoru Udbe, kako bi izbjegao pitanje-što si radio u vrijeme komunizma? Tuđman je očito "nasjeo" na lice kameleona, ovog danas osamdesetogodišnjaka, pa ga je gurnuo u sam vrh hrvatske politike, što se istaknutom vojskovođi može i oprostiti, jer je takvih Mesića u to vrijeme bilo kao "moljaca", a on se prije svega morao baviti stvaranjem države, odnosno vojske koja je kasnije i obranila hrvatsku državu, pa su mu dobro došli i bivši Udbaši i bivši politički kameleoni. Nu, Mesić relativno brzo i od "protivnika" Broza postaje njegov zagovornik i ljubitelj, bez obzira što ga je navodno jedno kraće vrijeme i proganjao. Nema partizanskog derneka gdje se ovaj ne pojavi, sa krvavom zvijezdom petokrakom, i gdje ne "pleše" kozaračka kola.

Sad je i partizansko-komunistički "vjernik", a stare partizanke i stari partizani ljube ga kao svog rođenog! A on, jadnik, više nema pojma da ga je ta ista petokraka i da su ga ti isti ljudi s kojima pjeva "po šumama i gorama" nakon sedamdesetih godina navodno progonili, ali on eto oprašta njima ali ne i prvom hrvatskom predsjedniku kojeg mrzi kao da mu je ubio brata! Nije imao milosti ni prema dvanaestorici hrvatskih generala, Junaka Domovinskoga rata, koji su napisali otvoreno pismo koje bi i danas svaki hrvatski branitelj (Hrvat) potpisao. Umirovio ih je, odnosno poput pasa izbacio iz hrvatske vojske, i gazio do nemilosti. I zbog toga, kad-tad morat će odgovarati. Ali, taj čovjek-kameleon (bio je član SKJ,HDZ, HND, HNS-LD, dok je danas počasni predsjednik Saveza antifašista!) ovih je dana rekao da je i nakon II. svjetskog rata bilo zločina od strane komunističke partije te da ih on može razumjeti (?) zašto su se dogodili. A dogodili su se zbog-osvete.

I stoga ovaj "slavljenik" pita: čemu lustracija, mrtve ionako ne možemo pomiriti, a za žive to nema nikakvog smisla! Nu, u Domovinskom ratu također su se neke stvari događale zbog osvete, ali razni mesići za to nemaju opravdanja, pa i dalje obilaze svijet i lažu o Hrvatima kao zločincima, na čelu s prvim hrvatskim predsjednikom.

Stoga, dragi Mesiću, sretan ti već sada 8o-ti rođendan, iako ti ni tolike godine nisu pomogle da shvatiš da si (blago rečeno) jedna od najvećih "zabluda" hrvatske političke scene!

Šteta je samo što te Remetinec do daljnjega ne će vidjeti, ali kako stvari stoje - nikad se ne zna!

Mladen Pavković/hrsvijet.net