Sljedbenici jugoslavenskog vampira

Svaki vozač tramvaja mogao je biti na čelu partizanskog pokreta 1945. godine. Ovo jest parafraza poznate izjave Stipe Mesića, ali je i nepobitna istina. Taj partizanski antifašizam bez pomoći Staljina i zapadnih saveznika bio bi najobičnija neslavna avantura.

Tito i njegova vojna genijalnost se očituje kao četiri godine bježanije po bosanskim vrletima sve dok Crvena armija nije pregazila Rumunjsku i Mađarsku, umarširala u Beograd te krenula preko Sremskog fonta prema Zagrebu. Priče o bilo kakvim partizanskim vojnim pobjedama su najobičnije bajke za malu djecu.

Na ovim prostorima za Tita nitko nije znao sve do 1944. godine. Smiješno je slušati partizanske odnosno antifašističke hvalospjeve tom komunističkom kokošaru i bezprizornom zločincu.

Kako se rat bližio kraju, Nijemci i vojska NDH počeli s povlačenjem, tako su i partizani zauzimali nebranjeni prostor. Uostalom u Zagreb su ušli dva dana nakon što su se oružane postrojbe Wermachta i NDH-a povukli. Kakvo oslobođenje, kakve pobjede... Međutim, svoju pravu narav partizanski je pokret pokazao nakon kapitulacije, nakon predaje svojih dojučerašnjih neprijatelja.

Tada je taj pokret pokazao svoje zločinačko lice, koliko je zapravo bijedan, kukavički i sramotan. I danas slušamo te ostarjele vampire, tzv. antifašiste koji i dalje sa svojim lobotmiziranim mozgovima pjevaju slavu svojem preminulom maršalu. Do neba je sramota to što čine. Tolika bešćutnost prema milijunima - ubijenim, mučenim, proganjanim, zatvaranim i opljačkanim. Brojke su toliko grozno velike, a zlodjela toliko odvratna da ne mogu stati ni u kakav civilizacijski kontekst.

Onakvo okrutno, zvjersko ubijanje stotina tisuća ljudi, zarobljenika, civila, klanje i bacanje u šumske jame, zatrpavanje u tenkovske rovove ili zazidavanje živih u stare rudnike ni jednom normalnom čovjeku ne može biti na čast. Ubijati zarobljenike, civile, žene, djecu, svećenike, starce mogu samo najodvratniji ljudski karakteri. Gospodo antifašisti pa zar vas nije sramota to slaviti, to glorificirati?

Zar vam nije muka kada ste sami sa sobom? Čujete li krikove onih koje ste žive zazidali u rudniku u Hudoj Jami ili one koje ste noćima strijeljali u Teznom ili one koje ste žicom vezali i priklane bacali u Jazovku? Čujete li jauke ranjenika iz bolnice Rebro koje ste noću poklali u Maksimirskoj šumi? Kako vas nije sramota dičiti se tim zločinima, tim zvjerstvima? Ubijali ste stotine tisuća bez suda po kratkom postupku. Tjerali ste ljude da u beskrajnim kolonama marširaju u strojevima smrti tisućama kilometara dok nisu padali s nogu od iznemoglosti, a onda ste ih ubijali. Pa jeste li vi normalni?

Tko je bio taj Tito, čovjek koji je imao dozvolu za ubijanje? Tko je bio taj jugoslavenski vampir, ta beogradska lešina koja još živi u bolesnim mozgovima štovatelja sotonističkog kulta ‘druga Tita'? Zahvaljujući Staljinu našao se na pobjedničkoj strani.

U državi kojom je zavladao suspendirao je demokraciju i svako je drugačije razmišljanje brutalno kažnjavao. Stvorio je višenacionalnu federaciju sa stalnim međunacionalnim sukobima jer je Srbima omogućio majorizaciju drugih. Genijalno! Stvorio je ‘pravednu' socijalnu državu tako što je popljačkao sve imućne ljude, ukrao tvornice, zemlju, iz stanova deložirao pola milijuna ljudi, samo u Zagrebu 50 tisuća. Veličanstveno!

Ekonomija je bila temeljena na Marxovim fantazijama, prošarana Staljinovim i Kardeljevim utopijama i rezultirala zaostalim gospodarstvom koje je preživljavalo zaduživanjem u inozemstvu i od turizma u Hrvatskoj. Briljantno!

Hvali ga se zbog Ustava iz 1974. godine, jer je na tom pravnom temelju stvorena Hrvatska, ali po toj bi se logici neizmjerno više trebalo zahvaliti tzv. ustaškoj emigraciji koja je financirala stvaranje Hrvatske vojske dok su sljedbenici tog jugoslavenskog vampira razoružali Hrvatsku i nametnuli joj embargo na uvoz oružja. Je li ovo izdajnički?

Stalno se spominje Titov sprovod i politički spektakl od 200 državnika koji su bili prisutni, ali kakve je koristi bilo od toga? Uskoro je počela pobuna na Kosovu i Metohiji, nestašice svih vrsta robe, energenata, nezaposlenost, Milošević i na kraju se sve raspalo u krvi. I to je životno djelo, masterpiece, nekakva politička ili državnička genijalnost čime se vi dičite?

Ma molim vas gospodo antifašisti skinite nam se s kičme, sakrijte se u svoje ukradene stanove i grickajte svoje nezaslužene boračke mirovine. Trebate se sramiti svoje prošlosti, ali i zabrinuti se za svoju sadašnjost. Jer ako u Titu vidite bilo što za slavljenje onda vama ne mogu pomoći povjesničari nego liječnici i to psihijatri.

Autor: Marko Jurič/direktno.hr