Prof. dr.sc. Andrija Hebrang: Neistine pukovnika UDBA-e Ivana Grujića

U Vašem cijenjenom listu od 3. siječnja 2014.g. objavili ste tekst pod naslovom „Nisam udbaš već dragovoljac Domovinskog rata", u kojemu Ivan Grujić prijeti sudskom tužbom biskupu dr.sc. Mili Bogoviću. Razlog je biskupova izjava povodom otkrivanja spomenika žrtvama komunističkog režima u Tupalama da „cijelom akcijom upravlja bivši pukovnik Udbe Ivan Grujić".

Budući je Ivan Grujić u tekstu iznio niz neistina, radi objektivnog informiranja Vaših čitatelja, osobito mlađih koje članak može pogrješno informirati, molim da objavite ovaj ispravak njegovih netočnosti.

Ivan Grujić jest bivši pukovnik Udbe, prema tome laže da nije bio udbaš. Očito je nastupilo vrijeme primjene posljednjeg obrambenig bedema bivših udbaša, koji sada tvrde da su bili dragovoljci Domovinskog rata. To im nitko ne spori, ali to ne znači da su izbrisali pripadnost zloglasnoj Udbi, u čijoj organizaciji je po nalogu vrha tadašnje komunističke partije likvidirano na desetke tisuća civila u zemlji, a dio i u inozemstvu.

Udba je izvršavala naloge vrha zloglasne komunističke partije ne samo za ubijanje, nego i uhićenje i mučenje mnogih tisuća političkih neistomišljenika. Ivan Grujić jest visoki dužnosnik takve Udbe, što možemo pročitati iz transkripta njegova svjedočenja na sudu u Hagu, a objavljenog na internetskoj stranici toga suda. Izvadak razgovora Ivana Grujića s braniteljem Mile Mrkšića odvjetnikom Miroslavom Vasićem to potvrđuje (vlastiti prijevod):

- Odvjetnik Vasić: „...i ja bih Vas pitao da li ste Vi od 1984. godine bili zaposleni u u Službi državne bezbednosti (ta je služba od 1966.g. sljednica Udbe, op. A.H.), odnosno u odjelu za Osijek?"

- Ivan Grujić: „Ne, nego od 1972. godine".

- Odvjetnik Vasić: „Hvala Vam lijepo. Vi ste, kako smo čuli, bili specijalist za obavještajne i kontraobavještajne poslove, konkretno ste se bavili pitanjima terorizma i otkrivanja terorističkih aktivnosti?"

- Ivan Grujić: „ Tako je. Tamo je (u biografiji) isto tako navedeno, da sam u toj službi radio, imao razvojni put od najniže stepenice pa možemo reći do najviše stepenice, i jedno vrijeme sam radio na poslovima protuterorizma".

Radio za UDBA-u 18 godina

Prema tome biskup Bogović je rekao punu istinu. Grujić je za Udbu radio 18 godina, a na kraju 1990. godine bio je pukovnik te zloglasne službe. To, da je Grujić kasnije bio dragovoljac Domovinskog rata, uopće nije sporno jer je većina udbaša brzo preokrenula kaput u strahu od probuđene demokratske snage hrvatskog naroda i nakon događaja u Rumunjskoj gdje je presuđeno Čaušeskom.

Njihov cilj je bilo spašavanje stečenih privilegija. Prema podacima Zavoda za mirovinsko osiguranje, danas imamo 16 314 umirovljenika koji se vode kao tzv. „radnici na određenim poslovima". Koliko ih je još u aktivnoj službi, možemo samo pretpostavljati. Bitno je to, da prelaskom na hrvatsku stranu nisu izbrisali svoju prošlost i djela po kojima je Udba poznata. Hrvatska kao jedna od rijetkih postkomunističkih zemalja još nije provela lustraciju koja bi pripadnike Udbe isključila iz društveno-političkog života.

Druga neistina

Druga velika neistina koju iznosi Grujić odnosi se na Ured za otkrivanje grobova žrtava komunističkih zločina, kojega je sadašnja vlast nakon samo godinu dana rada ukinula i daljnje istraživanje povjerila Ivanu Grujiću i ministru Fredu Matiću. Nije istina, kako tvrdi Grujić, da je taj Ured „samo promijenio ime". Ne, Uredu je uništena temeljna nakana, da u sljedećih pet godina istraži 940 grobnica s policijskog popisa načinjenog nakon istraživanja na terenu.

Ured je u prvoj godini svoga postojanja s tri zaposlena uspostavio metodologiju sondiranja, otkapanja i zbrinjavanja posmrtnih ostataka nađenih u skrivenim grobovima. Postavljen je plan širenja aktivnosti na udruge građana u županijama, a u dogovoru s tijelima EU planirano je financiranja zemljanih radova od EU fondova.

Uništenjem Ureda, onemogućeno je to financiranje jer je glavni uvjet bio da istraživanja grobova ne provodi državno političko tijelo kao što je to sada nego samostalna pravna osoba kao što je to bio Ured. Nakon trideset sondiranja i tri uspješna otkopavanja koje je proveo Ured, on je ukinut te je zaustavljena predviđena dinamika daljnih otkopavanja.

Naime, za razliku od planirane dinamike otkopavanja 200 grobnica godišnje, sadašnjom dinamikom kojom Grujić otkopava jame od dva lokaliteta godišnje, ne može obuhvatiti sve lokalitete ni slijedećih sto godina. Kada znamo da su primarni svjedoci u poodmakloj dobi, zbog čega smo Uredu za cilj postavili 200 otkopavanja godišnje (10 po županiji), jasno je zašto je Ured ukinut.

Pravi razlog njegova ukidanja je značajno usporavanje iskopavanja do nestanka i posljednjih svjedoka! Godine 2002. vlada Ivice Račana je zaustavila rad saborske Komisije za istraživanje žrtava rata i poraća. Sada se ponavlja isti pakleni plan zaštite komunističkih zločinaca, ali u još goroj varijanti.

Nespojivo je s temeljnim etičkim principima to da je posao Ureda povjeren bivšem visokom dužnosniku Udbe Ivanu Grujiću, pripadniku iste organizacije koja je te žrtve lišavala života bez prava na suđenje. Kada u tom kontekstu sagledamo izjavu biskupa Mile Bogovića, Vaši će čitatelji moći donijeti svoj sud. A taj je pravedniji, moralniji i humaniji od suda Udbe ili nadređene joj partije.

S poštovanjem,

Prof.dr.sc. Andrija Hebrang,
Smijenjeni predsjednik-volonter Upravnog vijeća Ureda za
otkrivanje grobova žrtava komunističkih zločina

Izvor: hkv.hr